{"id":1172,"date":"2016-02-12T20:56:20","date_gmt":"2016-02-12T19:56:20","guid":{"rendered":"https:\/\/kratkiogledi.com\/?p=1172"},"modified":"2019-07-25T13:30:31","modified_gmt":"2019-07-25T11:30:31","slug":"mestrovic-bez-pomirenja-ne-mozemo-zivjeti-zajedno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kratkiogledi.com\/?p=1172","title":{"rendered":"Me\u0161trovi\u0107: “Bez pomirenja ne mo\u017eemo \u017eivjeti zajedno…”"},"content":{"rendered":"

\"Me\u0161trovi\u0107\"U posljednje vrijeme u Hrvatskoj se vode \u017eestoke i mu\u010dne rasprave o doga\u0111ajima koji su se odvijali tijekom 20. stolje\u0107a. Ovaj blog uglavnom se nije bavio tim temama, me\u0111utim, kako se rasprava prestala voditi u intelektualnim krugovima i po\u010dela nalikovati na nekontroliranu ”uli\u010dnu sva\u0111u”, \u017eelimo dati svoj obol toj raspravi. U tu svrhu prona\u0161li smo i prilo\u017eili vam dijelove teksta velikog hrvatskog umjetnika Ivana Me\u0161trovi\u0107a<\/a>, protivnika svih totalitarnih re\u017eima 20. stolje\u0107a. Dijelovi teksta koje donosimo su zapravo dijelovi dopisa kojega je pisao kao odgovor A. Pribi\u0107evi\u0107u<\/a> na njegov\u00a0Memorandum o zlo\u010dinima genocida po\u010dinjenih protiv srpskog naroda od strane Vlade NDH tijekom II. svjetskog<\/em> rata, a koji je\u00a0<\/em>upu\u0107en UN-u.<\/p>\n

Tekst je pisan u vlastitom vremenskom i politi\u010dkom kontekstu, pa ga iz te perspektive treba i \u010ditati. Me\u0111utim, duh toga teksta primjenjiv je i na aktualnu situaciju unutar RH i s obzirom na \u017ealosno postojanje ”suprotstavljenih tabora” u hrvatskom dru\u0161tvu. Vjerujemo da \u0107e dijelovi Me\u0161trovi\u0107evog teksta, tj. njihov duh ali i akademski i op\u0107enito dru\u0161tveni autoritet Ivan Me\u0161trovi\u0107a pripomo\u0107i da se o osjetljivim temama povijesti nastavi raspravljati iz \u0161ire akademske perspektive, a ne iz uli\u010dne afektivnosti.<\/p>\n

Ivan Me\u0161tovi\u0107:<\/p>\n

\n

Ljudi po\u010dinju vjerovati u vlastite la\u017ei <\/strong><\/p>\n

Od po\u010detka zadnjega nesretnog rata mi ne znamo nego za u\u017ease. Svaki rat je nesretan, ali zadnji je sve nadma\u0161io i po onome \u0161to se je zbivalo i po svojoj surovosti i po svojim strahovitim posljedicama. On je bio u\u017easan za cio svijet, a napose za nas Hrvate. Od njegova po\u010detka u na\u0161oj se zemlji provodilo i ubijalo bez milosr\u0111a u borbama s osvaja\u010dima i me\u0111usobno Hrvati i Srbi. Razlozi tome bili su mnogostruki. Nepravde i nasilja re\u017eima, opre\u010dni nacionalizmi, razli\u010dite ideologije. Razli\u010diti poticaji prijatelja i neprijatelja, ali povi\u0161e svega toga na\u0161a surovost i odsutnost pameti. Gubici su za obje strane bili u\u017easni. Osim mrtvih, koliko ih je onesposobljeno, fizi\u010dki osaka\u0107eno i moralno upropa\u0161teno, \u0161to ne zna nitko. Najve\u0107i \u0107e biti broj onih koji su stradali du\u0161evno… To gledanje i ta psihoza nije ni\u0161ta bla\u017ea od najve\u0107ih u\u017easa koji su se me\u0111u nama odigrali. Zaista obezumljeni ljudi su gori od divlje zvjeradi, koji bar ne uni\u0161tavaju svoju vrstu… Pretjerivanje i laganje postaju obi\u010daj i ljudi s vremenom po\u010dinju vjerovati u vlastite la\u017ei. U toj areni sa srpske strane pojavio se i, evo, Adam Pribi\u0107evi\u0107, kojega smo svi poznavali kao tolstojevca, neke vrsti isposnika i po svemu bi tome \u010dovjek mogao pretpostaviti da \u0107e ga na\u0107i na svakom drugom frontu, pa i komunisti\u010dkom, nego na velikosrpskom i \u010detni\u010dkom… Ne\u0107u re\u0107i niti \u017eelim da je ovo i ovakvo dr\u017eanje Adama Pribi\u0107evi\u0107a njegova posljednja u \u017eivotu, nego samo ka\u017eem da je karakteristi\u010dna po na\u0161e odnose i njihove uzroke…<\/p>\n

Ni bolji ni gori od srpskih usta\u0161a <\/em><\/strong><\/p>\n

Mene poti\u010de na ove retke jedan drugi slu\u010daj. Ne politi\u010dar Pribi\u0107evi\u0107, nego intelektualac i \u010dovjek kr\u0161\u0107anin, tolstojevac, \u010diji je credo<\/em> da se zlom ne suzbija zlo i da osveta nije posveta.<\/p>\n

Dopao mi je ovih dana u ruke jedna pamflet protiv Hrvata koga su potpisnici nazvali memorandum<\/em> i kao takav poslali UN-u. Taj pamflet, taj memorandum, dodu\u0161e za svakoga tko pozna na\u0161e prilike, optu\u017euje potpisnike i one u \u010dije ime pi\u0161u isto toliko, koliko i one protiv kojih je upereno. On se je prelijevao \u017eu\u010di, vrvi pristranostima i neto\u010dnostima, i tra\u017ei glave ljudi za koje ni sami potpisnici ne vjeruju da su svi krivi. Najtu\u017enije u tom memorandumu je to \u0161to mu o\u010dito nije svrha da tu\u017ei ve\u0107i ili manji broj zlo\u010dinaca koji su se na\u0161li u usta\u0161kim redovima, nego da optu\u017ei cijeli hrvatski narod, sve Hrvate. Taj cilj i ta svrha memoranduma izbija iz svakoga njegova retka. Optu\u017euje se \u010dak i Antu Star\u010devi\u0107a da je od prije 80 godina formulirao te\u017enje za neovisno\u0161\u0107u i slobodom hrvatskoga naroda, da se ta slobodarska ideologija smatra zlo\u010dinom koju su Hrvati usvojili kao svoj program, a Paveli\u0107 htio provesti u djelo. Treba, dakle, cijeli hrvatski narod izvesti na optu\u017eeni\u010dku klupu, a svjedoci za njegova nedjela bit \u0107e Adam Pribievi\u0107 i njegovi supotpisnici. Tu se i tom slu\u010daju, dakako, ne\u0107e ispitivati nedjela na protivnoj strani krivice, po programu i po djelima. Ovaj memorandum optu\u017euje formalno ekstremne Hrvate tzv. usta\u0161e, a ustvari svjesno optu\u017euje sve Hrvate. Mi Hrvati nemamo ni\u0161ta protiv toga da se izvede pred me\u0111unarodni sud sve zlo\u010dince koji se na\u0111u me\u0111u usta\u0161ama, ali i Vi, g. Adame, znate da postoji velika razlika izme\u0111u revolucionaraca i zlo\u010dinaca. Vi znadete da su Srbi dizali ustanke za svoju slobodu i da su se ponosili i da se ponose svojim usta\u0161ama. Prema tome, ni Hrvati koji su se digli protiv ugnjeta\u010da nisu ni bolji ni gori od srpskih usta\u0161a koji su se borili za slobodu. Dakle, koga treba izvesti pred me\u0111unarodni sud, samo zlo\u010dince ili sve usta\u0161e ili pak sve Hrvate nacionaliste? Mislite li Vi da su \u010dovjeka ubojice samo oni koji su ubijali Srbe, a oni koji su ubijali Hrvate da su vr\u0161ili svoja prava?<\/p>\n

\u010cetnici kao da su od tetke <\/em><\/strong><\/p>\n

Tra\u017ee\u0107i ovo su\u0111enje od UN-a, Vi o\u010dito niste vjerovali da bi do tog su\u0111enja moglo do\u0107i jer biste ina\u010de mogli pretpostaviti da bi taj sud, ako bi htio pravedno suditi, ispitao i okolnosti pod kojima su djela u\u010dinjena, i da bi u tom slu\u010daju morao pozvati i \u010detnike da zaviri i u njihove anale. Valjda niste mislili da bi me\u0111unarodni sud uzeo \u010detnike kao da su mu od tetke? A \u0161to je karakteristi\u010dno za va\u0161u optu\u017ebu, to je da se niste dr\u017eali onoga \u0161to je bolje, da i koji kriv iznese glavu, nego da ih deset pravednih plati glavom. Tako ste me\u0111u imenima zlo\u010dinaca naveli ni\u0161ta manje nego 117 Hrvata, iako ni sami ne vjerujete da me\u0111u navedenima nema vi\u0161e od 3 do 4 koji bi se mogli okrstiti zlo\u010dincima. Ili je po Va\u0161im i Va\u0161ih supotpisnika zlo\u010din biti Hrvat, a pravo i Bogu drago biti Srbin i \u010detnik, pa i onda kada djecu kolju, kao \u0161to su i klali? Ima li neka razlika u zlo\u010dinu kada ga po\u010dini Srbin ili Hrvat, pa to je valjda razlog da ne tra\u017eite da se i \u010detni\u010dke zlo\u010dine ne izvede pred sud. Jedan od Va\u0161ih supotpisnika je sudac pa znate da ni jedan sud ne bi donio presudu a da ne saslu\u0161a protustranku, a svjestan toga, kao \u0161to mo\u017eete biti i Vi, da onda ne bi skrivali ni tamo ni amo u juna\u010dkim djelima i jednih i drugih.<\/p>\n

Re\u0107i \u0107ete: Zar i ovaj ho\u0107e da brani usta\u0161e?<\/em> Ne branim ja zlo\u010dince me\u0111u usta\u0161ama, nego samo tvrdim da nisu svi usta\u0161e zlo\u010dinci, a svakako nije ih onoliki broj koliko se tvrdi. A ustajem i ustat \u0107u protiv toga da se za istu vrstu zlo\u010dina i pod istim prilikama upotrebljavaju dvije mjere, i dok se kolja\u010de me\u0111u usta\u0161ama s pravom zovu zlo\u010dinci, da se po Va\u0161em me\u0111u \u010detnicima valjda treba nagraditi kao ‘zaslu\u017ene za kralja i otad\u017ebinu’.<\/p>\n

Ustajem i ustat \u0107u protiv toga da se tu\u017ei i zlo\u010dincima naziva ljude koji nemaju druge krivice osim da su zagrijani nacionalisti. Po \u010demu i za\u0161to bi srpski nacionalisti bili patrioti a hrvatski nacionalisti bili zlo\u010dinci kad im je cilj u biti jednak. Jednima velika Srbija, drugima slobodna Hrvatska.\u00a0(…)<\/span><\/p>\n

Zlo\u010dinci za srpsku stvar<\/em> \u2013 junaci?! <\/strong><\/p>\n

Mi Hrvati i Srbi imamo mnogo dobrih strana koje su nam zajedni\u010dke, a imamo i r\u0111avih koje su nam tako\u0111er zajedni\u010dke, pored onih koje su nam posebne. Kod svake na\u0161e sva\u0111e ili sukoba, sve one zajedni\u010dke dobre strane pripisujemo svaki sebi, a lo\u0161e isto tako zajedni\u010dke pripisujemo jedni drugima. Kad ve\u0107 ovako razgovaramo, onda sam prisiljen da ka\u017eem da kad bi usta\u0161e bili Srbi i sve ono radili za srpsku stvar<\/em>, po srpskoj prakticiranoj teoriji ne bi bili zlo\u010dinci nego junaci, a kao Hrvati, razumije se, samo razbojnici. Kao Srbi imali bi patriotskih motiva <\/em>koji su iznad ljudskih, a kao Hrvati nisu mogli imati ne samo motiva nego ni povoda. (…)<\/p>\n

\u010cudno je da su svi usta\u0161ki prvoborci bili redom iz onih krajeva za koje bra\u0107a Srbi vele da su \u010disto srpski<\/em>… Nije sveta\u010dki put kada netko do\u0111e iz neke vanjske nu\u017ede koja sli\u010di afektaciji, nego iz unutarnje nu\u017ede i sjeti se one besjede na gori: Bla\u017eeni oni koji mir grade! <\/em>Ako netko barem svoj unutarnji mir izgradi, ne\u0161to \u0107e od toga mira i na druge prenijeti.<\/p>\n

\u010cetni\u010dko prikupljanje potpisa<\/strong><\/p>\n

(…)\u00a0\u010covjek je, kako znadete, vrlo komplicirano bi\u0107e, no, pored toga vrlo ih je malo koji nemaju u svojoj dubini barem trenutak savjesti. I meni su \u010detnici u mojoj ro\u0111enoj zemlji, u ro\u0111enom selu zapalili djedovsku ku\u0107u, u oganj bacili \u017eiva ro\u0111ena strica, starca od 84 godine. Stric je izgorio sam jer se drugi \u010dlanovi obitelji nisu slu\u010dajno nalazili kod ku\u0107e. Tom prilikom ubili su jo\u0161 30 ljudi u mom malom selu, koje nema vi\u0161e od pedesetak ku\u0107a. U selu nije bio nijedan \u010dovjek usta\u0161a, nego svi odreda radi\u0107evci, a bilo je okupirano od Talijana, koji su ljudima odnijeli do posljednje pu\u0161ke. Mog su strica njegov sin i brat na\u0161li kasnije u zgari\u0161tu, svega dvije kosti, i sahranili ih. Ja ne znam koliko bi se njegov sin i unuk odnosili prema po\u010diniteljima kada bi do\u0161li u priliku da im sude, ali Vam se za sebe kunem da ih ne bih nagovarao da im vrate zub za zub, glavu za glavu. Ti i sli\u010dni prizori doga\u0111ali su se uz povike: Volimo Italiju vi\u0161e nego Hrvatsku! <\/em>I to u vrijeme kada su \u010detnici i njihove vo\u0111e sakupljali me\u0111u pravoslavnim pu\u010danstvom Dalmacije potpise za memorandum talijanskome kralju i Mussoliniju da anektiraju Dalmaciju…<\/p>\n

\u00a0Kako se to dogodilo, pitajte popa \u0110uji\u0107a \u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

Vi navodite u Va\u0161em memorandumu da su mnoge pravoslavne crkve od umjetni\u010dke i povijesne vrijednosti poru\u0161ene. Bez obzira na njihovu arhitektonsku i povijesnu vrijednost, koja ne\u0107e biti velika, sam \u010din po sebi je svetogr\u0111e i sramota, pa \u010dak i ondje gdje su bile ”prkos-crkve”, kao na Visu i drugdje, podignute radi prozelitizma koji je vr\u0161en pomo\u0107u vlasti. Za utjehu \u0107u Vam ispri\u010dati \u0161to se desilo s jednom hrvatskom crkvicom u mojem ro\u0111enom kraju na hrvatskom Kosovu kod Knina.<\/p>\n

Ta je crkvica<\/a> bila podignuta u \u010dast na\u0161e Gospe, a na uspomenu dobrog kralja Zvonimira. Sazidana je na starom hrvatskom groblju zvanom Biskupija pored ru\u0161evina starohrvatske crkve, kod koje su hrvatski knezovi i kraljevi dr\u017eali sabor. Dakle, na eminentno hrvatskom povijesnom tlu. Po mom nacrtu, dakle po nacrtu \u010dovjeka koji je isto tako besplatno pravio osnovu za Vidovdanski hram na srpskom Kosovu u staroj Srbiji. Ta crkva nije bila velika, niti rasko\u0161na, niti smo imali sredstava da je napravimo. Izradio sam bio Krista pastira iz kamena jednog primitivnog ste\u0107ka s istog groblja, koji je bio uzidan nad skromnim ulazom u crkvu. Za oltar sam bio izradio i namjestio kip Bogorodice s djetetom u mramoru, koja je bila u no\u0161nji hrvatske seljanke iz moga kraja. Osim toga, jednu kamenu pregradu pred oltarom s natpisom kome je crkva posve\u0107ena i namijenjena. U nutrini bile su freske slikara Kljakovi\u0107a<\/a>. On i ja radili smo badava, dapa\u010de i dali najve\u0107i prilog za samo zidanje. Sve u svemu, \u010din pijeteta prema svojim pre\u0111ima, jedna skromna selja\u010dka i umjetni\u010dka molitva na grobu svojih predaka.<\/p>\n

Me\u0111utim, sudbina te crkve bila je da su je \u010detnici razbili, a s njome i Krista, isto tako i Gospu i Kljakovi\u0107eve freske, koje su prikazivale saborovanje kralja Zvonimira na istome mjestu prije 900 godina. Sama crkva kao gra\u0111evina bila je jako o\u0161te\u0107ena. Kako se je to odigralo, pitajte popa \u0110uji\u0107a<\/a>, vojvodu od Dinare (Duca di Dinara<\/em>) koji je tamo vojvodovao. Bio sam izvije\u0161ten da su vojvodini perjanici s odbijenom glavom maloga Isusa bacali juna\u010dkog kamena s ramena<\/em>.<\/p>\n

Interesantno je, g. Pribi\u0107evi\u0107u, kod toga i to da se to odigralo u isto vrijeme kada su usta\u0161e mene i Kljakovi\u0107a dr\u017eali u tamnici u Zagrebu, a Talijani ru\u0161ili kip Grgura Ninskog u Splitu. Kakav bi Vi sud dali, gosp. Pribi\u0107evi\u0107u? Mo\u017eda su opet bili krivi Hrvati i samo oni, jer kako se mi u svojoj Dalmaciji usu\u0111ujemo biti Hrvati i sje\u0107ati se svoje pro\u0161losti. Logi\u010dna je za takvu drskost kazna kada ne\u0107e da priznaju da je to mala Srbija uklju- \u010dena u veliku, da je onda uzmu Talijani u suglasju sa Srbima \u010detnicima, je l’ te? Ne, g. Pribi\u0107evi\u0107u, ja ne o\u010dekujem da \u0107ete dati takav sud, nego da \u0107ete se stidjeti takvog srbovanja!<\/p>\n

Ante Star\u010devi\u0107 bez bizantske \u0161kole <\/strong><\/p>\n

Usprkos tomu \u0161to se je ovaj razgovor odu\u017eio i da mu sadr\u017eaj pripada pro\u0161losti, ja \u0107u jo\u0161 re\u0107i dvije-tri rije\u010di u vezi s Va\u0161om osudom o pojavi i li\u010dnosti Ante Star\u010devi\u0107a, li\u010dnosti koja igra tako veoma va\u017enu ulogu u fantaziji Srba u prosu\u0111ivanju Hrvata, a mo\u017eda i fantaziji nekih Hrvata. \u0160to se ti\u010de Ante Star\u010devi\u0107a, ja ga iako ne nazivam blagopokojnim, njega se nijedan Hrvat ne stidi, ni prije ni poslije pojave usta\u0161a, pa i oni, ukoliko ih jo\u0161 ima, koji su prista\u0161e neke zajednice sa Srbima. Naprotiv, svi u njemu gledaju \u017eeljezan, neustra\u0161iv i nesebi\u010dan karakter, iskrena rodoljuba, recimo otvoreno: svoga naroda predstavnika koji se borio za svoje i ne tra\u017ei tu\u0111e. Kao politi\u010daru falila mu je bizantska \u0161kola jer je svakome govorio istinu: popu pop, bobu bob!\u00a0(…)<\/p>\n

Ja Vas ne\u0107u gosp. Pribi\u0107evi\u0107u miriti sa Star\u010devi\u0107em, ne samo da ne bih uspio, nego i zato \u0161to ne dijelim Va\u0161e mi\u0161ljenje, da je Star\u010devi\u0107eva koncepcija o Hrvatskoj nelogi\u010dna i a priori neostvariva, jer na kraju krajeva, kada Srbi mogu i trebaju imati svoju dr\u017eavu<\/strong>, a koju \u017eele, za\u0161to Hrvati ne bi mogli i smjeli imati svoju<\/strong>, ako je \u017eele, a oni to ho\u0107e? Ako bi to Srbi, koji \u017eive u Hrvatskoj po svaku cijenu, u svakom slu\u010daju i u svakoj prilici ometali, onda je razumljivo, da se Hrvati ne bi mogli s njima slagati. Razumljivo je s druge strane, da Srbi ne bi mogli biti ni za kakvu Hrvatsku, ako bi se s njima postupalo kao za vrijeme usta\u0161a.<\/p>\n

Zadovoljstvo beogradskih generala<\/strong><\/p>\n

Vratimo se na Star\u010devi\u0107a i star\u010devi\u0107anstvo u kome su istina svi Hrvati njegova vremena, jer im je razbudio samosvijest i volju i \u017eelju da vladaju sami sa sobom. To je bilo u du\u0161i kod svih politi\u010dkih ljudi, makar Star\u010devi\u0107evoj stranci ne pripadali, kao npr. kod Stjepana Radi\u0107a i njegove stranke od kada je ona osnovana pa do danas. Star\u010devi\u0107evom programu dodan je jo\u0161 samo Radi\u0107ev program. Da nije bilo Star\u010devi\u0107a ne bi se nikada Hrvati upustili u avanturu da ru\u0161e Habsbur\u0161ku monarhiju i da idu sa Srbijom \u010dim je ona do\u0161la u sukob s monarhijom. (…)<\/p>\n

On im je dao svijest da su narod i nacija, pa ma koliki bili brojem i da su dr\u017eava, pa ma kolika bila i pa ma koliko joj bio okrnjen suverenitet, na koji ona i njezin narod imaju pravo, da ga vr\u0161e u potpunom opsegu. Eto, to je gosp. Pribi\u0107evi\u0107u Hrvatsko dr\u017eavno pravo<\/em> za koga je on tek digao pra\u0161inu, a za koje ima za sobom, kako i samo znate, tradiciju od tisu\u0107u godina, koja nikada u narodu nije obamrla i u skladu je s narodnom voljom.<\/p>\n

I Supilo i Trumbi\u0107 i svi ja\u010di hrvatski ljudi njihove generacije bili su star\u010devi\u0107anci. Mi mla\u0111i u svojim ranijim godinama isto. Ti gojenci tog zloglasnog Star\u010devi\u0107a oti\u0161li su uo\u010di prvoga svjetskog rata u emigraciju, po\u010deli otvoreno sura\u0111ivati sa Srbijom i svim protivnicima Cezara i monarhije i stvorili jugoslavenski odbor, propovijedali Jugoslaviju i kona\u010dno je stvorili. Da Jugoslavija, koju su oni postigli i ostvarili nije bila Jugoslavija njihovih \u017eelja, nisu oni krivi. Bila je to Jugoslavija na \u017ealost po imenu, po priznanju Va\u0161eg brata Svetozara, koji je umro u emigraciji zato \u0161to je ta dr\u017eava bila onakva kakvu on nije htio. Da li su Hrvati za to krivi? Je li pred njima Svetozar pobjegao u inozemstvo? Vi se sje\u0107ate \u0161to se dogodilo hrvatskim narodnim poslanicima, kada su Radi\u0107 i Svetozar napravili koaliciju i po\u0161li u skup\u0161tinu da poku\u0161aju da se na parlamentaran na\u010din bore, da se ostvari pravedna zajednica jugoslavenskih naroda, a u prvome redu Hrvata i Srba na \u010dijoj je slozi ona mogla po\u010divati, a na neslozi je pala. Meci najmljenog Puni\u0161e Ra\u010di\u0107a ubili su ideju jugoslavensku zauvijek, a Vi \u0107ete sigurno znati i to s kakvim su zadovoljstvom beogradski generali primili vijest o umorstvu Radi\u0107a.<\/p>\n

(…)<\/p>\n

Bez pomirenja ne mo\u017eemo \u017eivjeti!<\/em><\/strong><\/p>\n

Sve ovo \u0161to rekoh nema svrhe ni da tu\u017ei tu\u017eitelja, ni da brani tu\u017eene, nego sam da Vas potaknem da promislite, je li pametno da ostanete takvi kakvi ste i kuda to vodi i \u0161to nam na tom putu mo\u017ee do posljetka biti? Kako \u010dovjeku pojedincu nije ni\u0161ta te\u017ee posti\u0107i nego unutarnje preobra\u0107enje, postati druk\u010diji nego \u0161to je ranije bio, tako ni narodu kao zaokru\u017eenoj cjelini nije ni\u0161ta te\u017ee, nego se preobratiti, otresti se svojih navika i utvara. Ni \u010dovjeku kao skupini nema duhovna uspona ako se nije kadar ponovno roditi, do\u017eivjeti duhovnu metamorfozu. Sve ostane na istom, zakr\u017elja i izumire.<\/p>\n

Krist ka\u017ee: Tko se na novo rodi!<\/em> Zato kako pojedincima, tako i narodima, koji su kadri da se preobraze, opro\u0161teni su svi raniji grijesi zablude ve\u0107 s time, \u0161to su bili kadri da se preporode, u kojima je umro raniji \u010dovjek i rodio se ponovno novi i bolji. To novo ra\u0111anje zna\u010di u biti postati ne\u0161to drugo nego \u0161to je to bilo i kro\u010diti s pravom i istinskim Ja<\/em>… Me\u0111utim, ni Pavao ako se du\u0161evno preobrazio i po\u0161ao novim putem nije prestao biti \u017didov i zadr\u017eao je tradicije svoga naroda i nauke svojih predaka i njihovih proroka, ali je razumio u\u010diteljeve rije\u010di: Ljubi bli\u017enjega svoga kao samoga sebe <\/em>i: Ne \u010dini drugome, \u0161to ne \u017eeli\u0161 da tebi u\u010dini<\/em>.<\/p>\n

Bog zna nije li tinjao u podsvijesti mnogih Srba i Hrvata, koji su se me\u0111u sobom progonili, mnogih \u010detnika, usta\u0161a i komunista, \u017ei\u017eak za pra\u0161tanje, pomirenje i preobra\u017eenja. Vjerojatno jest! Mi se nadamo da ima dosta takovih u kojima tinja proces za preobra\u017eenje, pa je du\u017enost svih onih u \u010dijim srcima se mr\u017enja nije udomila, da ne pu\u0161taju da se taj proces ometa daljnjim sijanjem mr\u017enje. Srce ne vrijedi bez pameti, a ni pamet bez srca. Tek udru\u017eeni pamet i srce mogu biti vodi\u010di pojedincu i narodu. Ne smije se srce upotrebljavati za bezumne \u010dine, ni pamet za la\u017e i podvalu. Bez pomirenja ne mo\u017eemo \u017eivjeti zajedno, nu, ne mo\u017eemo se bez pomirenja ni rastati. Me\u0111utim, pomirenje mora prethoditi pra\u0161tanju, a pra\u0161tanju savjesno ispitivanje ro\u0111enih grijeha. A onda, ako ne mo\u017eemo zajedno, onda svaki svojim putem, svaki u svoju kolibu, bolje \u0107e nam biti i tako, nego da ru\u0161imo jedan drugoga, a na zajedni\u010dko ruglo i zajedni\u010dku sramotu.<\/p>\n<\/blockquote>\n

\n

Ovdje izneseni\u00a0dijelovi Me\u0161trovi\u0107evog teksta preuzeti su iz Glasa Koncila<\/em>, koji je objavio skra\u0107eni Me\u0161trovi\u0107ev dopis, u tri dijela. Detalji o tome, kao i cjeloviti tekst objavljen u Glasu Koncila<\/em>, mo\u017ee se na\u0107i ovdje<\/a>. Nagla\u0161avamo da iznesene Me\u0161trovi\u0107eve misli ne moraju nu\u017eno izra\u017eavati i stav autora ili suradnika ove stranice.<\/p>\n

Svrha im je da duh kojim su pisane potakne intelektualnu, tj. \u0161iru akademsku raspravu o temama koje se trenutno pretresaju na \u017ealostan, po dru\u0161tvo poni\u017eavaju\u0107i na\u010din. Posebno se nadamo da \u0107e ideje zadnjeg dijela Me\u0161trovi\u0107evog teksta biti \u010dim prije na\u0161iroko prihva\u0107ene.<\/p>\n

\n

Jakov Kova\u010d<\/em><\/p>\n

.<\/p>\n