Za\u0161to Europa jo\u0161 uvijek treba biti otvorena za dijalog s kr\u0161\u0107anstvom i uzeti u obzir ono \u0161to govori o \u010dovjeku i dru\u0161tvu? Po\u0111imo od jednog primjera, kako bismo vidjeli koliko je to pitanje slo\u017eeno, ali i u \u010demu se krije odgovor.<\/p>\n
U jeku aktualne rasprave o reformi obrazovanja, kardinal Bozani\u0107 ustvrdio je kako se u toj raspravi treba uzeti u obzir \u201erelevantne institucije: obitelj, vrti\u0107e, \u0161kole, dru\u0161tvo, Crkvu, kulturu\u201c te tako graditi odgojni savez<\/em>. Toj tvrdnji prethodila je vrlo sna\u017ena poruka roditeljima da se uklju\u010de u proces odgoja i obrazovanja. No, ovaj poziv u dijelu javnosti nije do\u010dekan dobro, ve\u0107 je, umjesto raspravama, javni prostor vrvio uobi\u010dajenim floskulama. Sli\u010dno se doga\u0111a kada iste tvrdnje dolaze iz lai\u010dkih krugova (udruge, inicijative itd.). Kakve veze vjera i Crkva imaju s odgojem i obrazovanjem nikome razumnome nije potrebno obja\u0161njavati: odgoj i obrazovanje je dio poslanja Crkve, a njezino povijesno iskustvo s institucionalnim obrazovanjem nadma\u0161uje iskustvo bilo koje politi\u010dke vlasti. Ali to je drugotno.<\/p>\n Kardinal Bozani\u0107 pozvao je na izgradnju odgojnog saveza<\/em>. Va\u017enost takvog saveza i dijaloga svih institucija neupitna je. Naime, ako se u sredi\u0161te reforme obrazovanja stavlja u\u010denik i njegov identitet, onda se mora uzeti u obzir i sljede\u0107e: u\u010denik je \u010dovjek<\/em>, a to zna\u010di da je on u isto vrijeme i biolo\u0161ko bi\u0107e, kao i politi\u010dko, duhovno, obiteljsko, dru\u0161tveno, kulturno\u2026 Zato se obrazovanje i reforma obrazovanja ne mogu voditi bez uklju\u010divanja \u201erelevantnih institucija\u201c u kojima se te dimenzije \u010dovjeka prakti\u010dno<\/em> ostvaruju. No, u medijski eksponiranim raspravama o reformi obrazovanja u dijalog su naj\u010de\u0161\u0107e uklju\u010dene tek tri strane: dr\u017eava i politi\u010dke elite, u\u010ditelji te u\u010denici, pri \u010demu su institucije dr\u017eave i u\u010ditelji \u010desto na suprotnim stranama, ali se obje obra\u0107aju izravno u\u010denicima. Za obitelj, tj. roditelje ili druge institucije nema mnogo mjesta u javnosti, a onda kada se mjesto i na\u0111e, \u010desto nema sluha za ono \u0161to govore. Mnogi u toj nespremnosti za slu\u0161anje drugih ne vide neku posebnu opasnost, ali ona zaista postoji.<\/p>\n Naime, kada bilo koja dr\u017eavna vlast (politi\u010dka elita) stupa u izravan kontakt s u\u010denikom, uvijek postoji opasnost da se obrazovanje svede na poligon za usvajanje politi\u010dkih i svjetonazorskih ideja onoga tko je trenutno na vlasti. Politi\u010dka vlast prirodno te\u017ei promovirati svoje ideje i svjetonazor me\u0111u ljudima i to je razumljivo, ali je jasno da se taj proces lako mo\u017ee preliti i na obrazovanje. Povijest je svjedok toga i zato je bitno da i budu\u0107nost ne bude svjedokom. Ono \u0161to jedino mo\u017ee sprije\u010diti takav scenarij je upravo odgojni savez<\/em> i uklju\u010divanje svih dijalog, na \u0161to poziva kardinal Bozani\u0107 i ne samo on. Tako dolazimo do prvog odgovora na pitanje za\u0161to uzimati u obzir rije\u010d Crkve: oslu\u0161kivanje \u0161to o dru\u0161tvenim pitanjima govore roditelji, kultura, sport, Crkva i drugi omogu\u0107uje da dru\u0161tveni dijalog i procesi budu zaista op\u0107i<\/em> i da ne prevladaju jednostranosti.<\/p>\n Ovaj primjer pokazuje da Crkva nema uvijek specifi\u010dno dogmatske ciljeve u govoru o mnogim dru\u0161tvenim pitanjima. Njezina polazi\u0161ta \u010desto su povijesna, kulturna ili eti\u010dka. Njezin glas je jedan od korektiva dru\u0161tvenih kretanja.<\/p>\n No, i kada se uo\u010di va\u017enost \u0161irokog dru\u0161tvenog dijaloga za op\u0107e dobro i ako se tada prizna i Crkvi pravo<\/em> na rije\u010d, ipak ostaje pitanje: Za\u0161to bismo u raspravi koja nije dogmatska uop\u0107e slu\u0161ali Crkvu? Ne mo\u017eemo li o dru\u0161tvenim pitanjima raspravljati i bez nje? \u0160to \u0107e nam u tom dijalogu Crkva kao Crkva<\/em>? Ako je primjer iz Hrvatske poslu\u017eio za prvi odgovor, drugi se sada mora tra\u017eiti u \u0161iroj slici.<\/p>\n Iako kr\u0161\u0107anstvo o pojedinim dru\u0161tvenim pitanjima ne raspravlja s \u010disto dogmatske pozicije, za Europu je ipak va\u017eno uzeti u obzir cjelovito kr\u0161\u0107anstvo. Drugim rije\u010dima: slu\u0161ati Crkvu kada govori ma o \u010demu uvijek zna\u010di slu\u0161ati Crkvu<\/em>. I kada sadr\u017eajem ne govori o vjerskim pitanjima, ona je ipak drugome kao govornik uvijek znak<\/em> vi\u0161ega, bez obzira je li tko vjernik ili ne. I kada govori samo o kruhu, govori o Rije\u010di. S\u00e2mo njezino postojanje budi neizbje\u017enu sumnju: mo\u017eda je ipak u njezinoj vjeri i nadi istina. (\u0160to ako se ba\u0161 zato ne \u017eeli \u010duti glas Crkve?) Pred tim mo\u017eda <\/em>i vjernik i nevjernik ulaze u prostor sumnje koja im prije\u010di da se zatvore u svoj vlastiti uski prostor. Upravo u tome mo\u017eda <\/em>svaki sugovornik Crkve stoji pred onim pitanjem Boga i vje\u010dnosti. To neizbje\u017eno upravljanje pogleda u kona\u010dnu budu\u0107nost u Bogu, a koje se doga\u0111a u susretu s Crkvom, kao i neizvjesnost onoga mo\u017eda<\/em>, dovodi u pitanje utopisti\u010dke, teokratske i sve druge te\u017enje za mo\u0107i ovozemaljske vlasti.<\/p>\n Europa (i svijet) ima smisla jedino ako ljudi imaju budu\u0107nost u Bogu. Tada ima smisla i zada\u0107a u\u010diniti Europu boljom nego \u0161to je ju\u010der bila. Bez te budu\u0107nosti svako ljudsko djelo ostaje samo to\u010dka bez te\u017eine u beskrajnom svemiru koji ne poznaje nikakvu odgovornost pred nebom, ve\u0107 samo surov izra\u010dun, bez pravde i zna\u010denja. Bez budu\u0107nosti u Bogu i bez promi\u0161ljanja da je ta budu\u0107nost mo\u017eda ipak istina<\/em> koja zahtijeva odgovornost, ni\u0161ta ne prije\u010di pojedince da sebe postave mjerilom svijeta, da sami sebe proglase bogovima koji dolaze i odlaze kao ljetni lahor, a za sobom ostavljaju kaos kao uragan. Europa je takve scenarije do\u017eivljavala i od njih se uspjela oporaviti, ali ipak ne treba suludo i pijano kora\u010dati u novu dramu.<\/p>\n Poruka kr\u0161\u0107anstva je da je savr\u0161enstvo \u017eivota tek u Bogu, u vje\u010dnosti, a \u017eivot ovdje na zemlji je put, hodo\u010da\u0161\u0107e prema susretu s Bogom i punini radosti u vje\u010dnosti. To pretpostavlja svakodnevno novi korak na putu, ali prije\u010di da se pomisli kako se ve\u0107 na zemlji stiglo na odredi\u0161te. Kr\u0161\u0107anstvo, tj. Crkva ve\u0107 time \u0161to postoji kao znak<\/em> jest kritika i korektiv svake dru\u0161tvene pojave koja sebe vidi kao puninu sre\u0107e i savr\u0161enstvo kojemu se, radi o\u010duvanja te navodne sre\u0107e, ni\u0161ta i nitko vi\u0161e ne smije suprotstaviti. Kr\u0161\u0107anstvo svojom porukom spasenja jasno govori dru\u0161tvu kako niti jedno dru\u0161tveno ure\u0111enje i ljudsko postignu\u0107e nije mesijansko, ne spa\u0161ava i ne osloba\u0111a svijet. Onaj koji spa\u0161ava je samo Bog. Tako se jasno spu\u0161taju na zemlju sve vlasti i mo\u0107i na zemlji jer su, koliko god mogu biti dobre, ipak ograni\u010dene ljudskom slabo\u0161\u0107u. Dobro je napredovati na svim razinama, ali nema mjesta za ekonomski, znanstveni ili politi\u010dki mesijanizam<\/em> koji, kao mnogo puta do sada, mo\u017ee voditi samo u nesre\u0107u.<\/p>\n Europa koja nudi ovozemaljsko kona\u010dno blagostanje i savr\u0161enu sre\u0107u osu\u0111ena je na trajnu nesre\u0107u i trajni o\u010daj jer ono \u0161to iz dana u dan nudi kao ve\u0107 sutra mogu\u0107e zapravo nikada ne mo\u017ee ostvariti. Tako iz dana u dan ljudima nudi razo\u010daranje samom sobom i tako Europa svojom krivnjom propada iznutra. Iz tog procesa ne mogu ju izvu\u0107i ni one svjetovne filozofije koje dodu\u0161e istinito govore kako je ovozemaljsko savr\u0161enstvo nedosti\u017eno, ali ne pru\u017eaju nadu i sre\u0107u jer ne pru\u017eaju poruku o Vje\u010dnosti u kojemu je savr\u0161ena radost. Upravo poruka o vje\u010dnosti daje nadu i smisao \u010dovjekovim ovozemaljskim djelima. Crkvi je ta poruka o vje\u010dnosti u Bogu imanentna i to ju \u010dini jedinstvenim sugovornikom Europe kojega se mo\u017eda ipak isplati slu\u0161ati.<\/p>\n Time se dolazi do jo\u0161 jedne to\u010dke, u kojoj se pokazuje da je rije\u010d kr\u0161\u0107anstva uvijek aktualna te da posjeduje pokreta\u010dku snagu na prakti\u010dnom polju. Naime, ako smo uistinu putnici prema vje\u010dnosti koji svakoga dana trebaju kora\u010dati, onda svaka generacija ima zadatak nastavljati tamo gdje je pro\u0161la generacija stala. Punina radosti je u vje\u010dnosti s Bogom, ali put prema toj punini po\u010dinje ovdje. Svaka generacija ima zadatak u\u010diniti da ve\u0107 u ovome svijetu sutra bude radosnije i bli\u017ee toj punini nego \u0161to je bilo ju\u010der. Time \u0161to je taj zadatak pred svakom generacijom, kr\u0161\u0107anstvo se pokazuje kao pokreta\u010dka snaga svijeta, pa tako i Europe. Nada koju nosi kr\u0161\u0107anska poruka je pokreta\u010dka snaga \u010dovjeka.<\/p>\n