U ljetnim mjesecima proslavili smo blagdane mnogih svetaca i bla\u017eenika koji su ostavili veliki trag u izgradnji Europe: sv. \u0106iril i Metod, sv. Benedikt, sv. Bonaventura, sv. Augustin\u2026 Svima je zajedni\u010dko to da su osobitu brigu posve\u0107ivali teolo\u0161kom radu i pou\u010davanju. Preno\u0161enje vjere i pou\u010davanje ide ruku pod ruku, jer vjera tra\u017ei i prosvjetljuje ljudski razum. Povla\u0161teno mjesto za slu\u017ebu pou\u010davanja Crkve je teologija, jer se u njoj ujedinjuju govor o Bogu i \u201eprihva\u0107anje i tra\u017eenje dublje spoznaje one rije\u010di koju nam Bog upu\u0107uje\u201c (papa Franjo). U njoj se susre\u0107u Bo\u017eja rije\u010d i ljudska \u017eelja da shvati svoje mjesto u svijetu, a taj susret ra\u0111a dubljim razumijevanjem Bo\u017eje volje za nas i prepoznavanjem znakova vremena u svijetu. Govor o Bogu uklju\u010duje i govor o svijetu, izgradnju svijeta po Bo\u017ejoj volji. Teologija, dakle, nikad ne mo\u017ee biti zatvorena sama u sebe, ve\u0107 je nu\u017eno da bude otvorena cjelokupnoj ljudskoj spoznaji. Zato je za Crkvu akademsko djelovanje mjesto dijaloga za svijetom. Sam Bog zapo\u010deo je taj dijalog, jer \u017eeli uglaviti sve u Kristu. Takvim razumijevanjem svoga poslanja Crkva je stolje\u0107ima sudjelovala u izgradnji kulture i civilizacije.<\/p>\n
Ne treba \u010duditi \u0161to se oko pitanja te zada\u0107e danas pojavljuju mnoge rasprave i \u0161to se doga\u0111aju mnogi presedani. U posljednjih nekoliko mjeseci svjedo\u010dili smo nekim takvim zbivanjima. Kardinal M\u00fcller objavio je \u201eProglas vjere\u201c \u2013 pastirsko pismo o nauku vjere, a Papinski institut Ivana Pavla II. u Rimu ukida temeljnu katedru moralne teologije. Za nas su posebno zanimljiva zbivanja u Hrvatskoj. U Dubrovniku je odr\u017eana Ljetna \u0161kola teologije koja je zbog nekih predava\u010da izazvala (napokon!) pravu malu teolo\u0161ku raspravu hrvatskih biskupa i teologa, a nedavno su \u010detvorica teologa razli\u010ditih dominacija u jednoj dnevnoj tiskovini objavila \u201eOtvoreno pismo\u201c s kritikom i prozivkom, iz vlastite perspektive, dru\u0161tvenog (ne)anga\u017emana teologije u Hrvatskoj. U svim tim zbivanjima mogu se na\u0107i mnoga dublja pitanja koja ih pokre\u0107u. Izdvojimo ipak jedno, zajedni\u010dko svima \u2013 dijalog Crkve, teologije i svijeta. Iako ovaj put odstupamo od u\u017eeg razmatranja o Europi, ipak je za nju tema ovog dijaloga va\u017ena iz dva usko povezana razloga. Naime, u Europi se nikada nije razvila neka specifi\u010dna europska teologija, kao u drugim dijelovima svijeta. Specifi\u010dnost teologije u Europi jest da je ona mora biti trajno u dijalogu, jer \u201eEuropa nije kontinent, nego zajednica narod\u00e2\u201c (C. Dawson). Me\u0111usobni dijalog i suradnja svih sastavnica dru\u0161tva za Europu su uvjet njezina postojanja i zato je dijalog, koji je ina\u010de svuda va\u017ean, za nju presudan. Kada, dakle, govorimo o Crkvi i teologiji u dijalogu s dru\u0161tvom, onda treba istaknuti nekoliko klju\u010dnih to\u010daka koje su \u010desto zanemarene.<\/p>\n
CRKVA JE I U DIJALOGU CRKVA<\/em><\/strong><\/p>\n Za Crkvu dijalog nikada nije sam sebi svrhom. Istina kojoj Crkva smjera u dijalogu s dru\u0161tvom je istina Rije\u010di koja je do\u0161la u svijet, po kojoj je svijet postao i koju svijet ne upozna. (usp. Iv 1, 10). Za tu Rije\u010d se jasno ka\u017ee da su ju neki prihvatili, a neki ne. Ta polarizacija nije plod (ne)djelovanja Crkve ili teologije, ve\u0107 je posljedica postojanja same Rije\u010di u svijetu. Crkva u dijalogu za dru\u0161tvom i po teologiji vr\u0161i svoje poslanje Rije\u010di u svijetu, poslanje koje je primila od Isusa: \u201ePo\u0111ite i u\u010dinite mojim u\u010denicima sve narode krste\u0107i ih\u2026 i u\u010de\u0107i ih \u010duvati sve \u0161to sam vam zapovjedio\u201c (Mt 28, 19). Crkva time oprema \u201esvete za djelo slu\u017eenja, za izgra\u0111ivanje Tijela Kristova\u2026 da vi\u0161e ne budemo neja\u010dad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom…\u201c (Ef 4, 12-14). Crkva je stoga u dijalogu s dru\u0161tvom uvijek Crkva <\/em>\u2013 Zaru\u010dnica Kristova, a ne tek jo\u0161 jedna ljudska skupina.<\/p>\n TEOLOGIJA JE NU\u017dNO CRKVENA<\/strong><\/p>\n Katoli\u010dka teologija svoje djelovanje vr\u0161i kao djelovanje Crkve. Kada bi se htjela od Crkve la\u017eno osloboditi i postati posve svjetovna, tada bi prestala biti ono \u0161to jest: teo<\/em>-logija. Teolo\u0161ki govor o svijetu i dru\u0161tvenim pitanjima je nu\u017ean, ali teologija koja se odvojila od Crkve i njezinog nauka svodi samu sebe na jo\u0161 jednog dru\u0161tvenog komentatora i na puki aktivizam. Kr\u0161\u0107anstvo ba\u0161 tada postaje jeftina politi\u010dka religija koja se u politi\u010dkoj korektnosti nastoji svima svidjeti i nikome ne zamjeriti. Naprotiv, istinska crkvena teologija svjedo\u010di kako je vjeran nu\u017eno sudionik u izgradnji javnog prostora, sa svojim specifi\u010dnim krajnjim ciljem da dru\u0161tvo oblikuje prema mjeri uzrasta punine Kristove. To ne podrazumijeva uvijek mirno i svima ugodno ozra\u010dje, jer je izvor vjere i u\u010denja Crkve Znak osporavan<\/em>. No, odustati od takvog zadatka samo zbog osporavanja i protiv\u0161tina zna\u010dilo bi biti nevjeran poslanju i identitetu Crkve.<\/p>\n OSPORAVANJA SU DIO \u017dIVOTA<\/strong><\/p>\n Isus Krist je svojim utjelovljenjem podijelio vrijeme, a \u017eivotom i rije\u010dima je uz mir i radost izazivao i nemir i podjele. Njegovi dijalozi nisu samo parabole i pou\u010dne tvrdnje, ve\u0107 \u010desto imaju oblik polemike, osobito s neistomi\u0161ljenicima. Ono \u0161to je on govorio i povjerio Crkvi ima isti karakter; istina mijenja svijet, a ta promjena ne doga\u0111a se bez buke i bez otpora. Govor Crkve ne\u0107e uvijek svi prihvatiti. Osporavanja su dio \u017eivota, osobito \u017eivota u Kristu. Oni koji bi \u017eeljeli teologiju i Crkvu koja po\u0161to-poto izbjegava svaku suprotstavljenost \u017eele Crkvu koja ne govori. Zagovarati nenasilje i \u201ekonac zlobnim sva\u0111am\u201c je jedno, a ne\u0161to je sasvim drugo zahtijevati neslanu bezli\u010dnost i nekriti\u010dnost. Papa Franjo tvrdi da se teologija mora \u201eopteretiti i sukobima\u2026 Rije\u010d je o spremnosti suo\u010diti se s konfliktom, rije\u0161iti ga i pretvoriti u kariku lanca novog procesa, uz stjecanje na\u010dina izgra\u0111ivanja povijesti u \u017eivotnom ambijentu u kojemu konflikti, napetosti i protiv\u0161tine mogu dosti\u0107i mnogoliko jedinstvo koje donosi novi \u017eivot.\u201c Nema mjesta iracionalnom strahu od polemike i rasprave.<\/p>\n ISPRAVLJANJE JE DJELO LJUBAVI<\/strong><\/p>\n Dijalog uvijek podrazumijeva istinu kao svrhu. To podrazumijeva da je potrebno otkloniti ono \u0161to se s istinom ne sla\u017ee. Da, u dijalogu postoji rizik od pogre\u0161ke, tj. rizik biti u krivu. <\/em>Zato on uvijek podrazumijeva i spremnost na \u017ertvu, na \u017ertvovanje vlastitog stajali\u0161ta, radi spoznavanja prave istine. Za takvo \u0161to potrebno je intelektualno po\u0161tenje ili, posve kr\u0161\u0107anski re\u010deno, poniznost. Neponizni mogu voditi samo monologe i sva\u0111e, ali ne i dijalog. Ukazati nekome da je u krivu nije automatizmom bullying<\/em>, nego normalna stvar koja se ne protivi ljubavi prema bli\u017enjemu. \u0160tovi\u0161e, ljubav prema bli\u017enjemu u dijalogu ima za cilj \u201eistinovanje u ljubavi\u201c (Ef 4, 15). Ispravljati i ukazivati na pogre\u0161ke ne isklju\u010duje ljubav prema \u010dovjeku. Kako M. Volf ka\u017ee: \u201eMo\u017eemo zahtijevati <\/em>po\u0161tovanje za nas kao osobe ali moramo zavrijediti <\/em>po\u0161tovanje za na\u0161a djela\u201c. Isto vrijedi i za tvrdnje u dijalogu. Po\u0161tovanje zavrje\u0111uje ono \u0161to je u skladu s istinom. Kriti\u010dko propitkivanje kroz raspravu, polemiku i me\u0111usobno ispravljanje zato je od velike va\u017enosti. Osobito to vrijedi kada tko tvrdi da govori javno u ime Crkve ili pod njezinim pokroviteljstvom. Tada svatko u Crkvi ima pravo propitkivati uskla\u0111enost njegovih tvrdnji s naukom Crkve, istinom vjere koju svi dijelimo. Pluralizam govora o Istini je potreban i dobrodo\u0161ao u Crkvi; mnogostrukost subjektivnih, me\u0111usobno opre\u010dnih ”istina” nije, jer se protivi Isusovoj tvrdnji da nam je on priop\u0107io sve<\/em> (Iv 15, 15).<\/p>\n Dijalog u kojemu smo svi primorani prihva\u0107ati sve tvrdnje i ne propitkivati ih je karikatura. To su tek monolozi kojima pokazujemo da smo sposobni govoriti svatko o svojemu stajali\u0161tu, jedan pored<\/em> drugoga, ali bez cilja i smisla. Jer, smisao dijaloga je istina, a ne dojam u javnosti. Biti pored<\/em> nekoga nije ne\u0161to osobito, jer takvi se ve\u0107 ra\u0111amo i ostati samo u tome \u010desto zna\u010di ne napredovati u \u010dovje\u0161tvu. Za Crkvu je biti za<\/em> na\u010din \u017eivota i djelovanja na kojega su kr\u0161\u0107ani pozvani, po uzoru na Isusa Krista. Crkva dijalog sa svijetom vodi treba voditi za<\/em> ljude, a ne tek uz <\/em>njih.<\/p>\n