Situacija koju smo pro\u0161lih mjeseci pro\u017eivljavali i jo\u0161 uvijek pro\u017eivljavamo ne mo\u017ee se usporediti sa sli\u010dnim situacijama u povijesti. Poku\u0161aja usporedbi je bilo mnogo, ali nije prona\u0111ena situacija u povijesti koja bi bila gotovo ista kao i dana\u0161nja. U nekim su stvarima te usporedbe i bile dobre, ali su ipak u drugim stvarima ostale manjkave. Prijetnja koronavirusa \u00a0\u00a0za svakodnevne \u017eivote je posve nova situacija u povijesti.<\/p>\n
I prije je bilo zaraznih bolesti s velikim posljedicama. Ali tada je na\u010din \u017eivota bio druk\u010diji. Danas se \u017eivi mnogo br\u017ee, a svijet je puno povezaniji. Stoga nas ovakva nevolja vi\u0161e poga\u0111a: zaraza se zbog ve\u0107e povezanosti br\u017ei \u0161iri, a posljedica nevolje na jednom kraju svijeta brzo se osjeti na drugome. I same mogu\u0107nosti koliko-toliko redovitog \u017eivota u izolaciji su druk\u010dije: digitalna revolucija omogu\u0107ila je kontakt s drugim ljudima, kao i nastavak tolikih poslova i usluga. To u pro\u0161losti nije bilo zamislivo.<\/p>\n
KRIZA I CRKVA<\/strong><\/p>\n Za Crkvu je va\u017ean trenutak pred ovom prijetnjom bio dono\u0161enje velikih odredbi HBK o sprje\u010davanju \u0161irenja zaraze koronavirusom. Nije pogre\u0161no re\u0107i da se Crkva pred tom nikad do\u017eivljenom prijetnjom odlu\u010dila na odluku koja je zasigurno u isto vrijeme i najte\u017ea i najsigurnija: slavlje euharistije bez naroda i odgodu drugih sakramenata. Nekima se takva odluka nije svidjela, ali svima je jasno da je ta odluka bila vrlo sna\u017ean iskaz kr\u0161\u0107anske ljubavi prema bli\u017enjemu i za\u0161tite bli\u017enjih. I potres onoga jutra pokazao je koliko je za\u0161tite bilo u tome, a da se toj za\u0161titi u ovim odlukama zasigurno nismo nadali (ta, tko je mogao predvidjeti i potres!). Svima je tako\u0111er jasno da bi \u0161irenje zaraze u okupljanjima Crkve bio skandal i sablazan za mnoge. Zato je pravo vrijeme da se sagledaju odluke i druge mogu\u0107nosti upravo sada, kada opasnost jenjava.<\/p>\n Ovo vrijeme pokazalo je da u Crkvi postoji plodonosna raznolikost. S jedne strane, pokazala se kreativnost mnogih klerika i laika, koji su dobro iskoristili razne digitalne mogu\u0107nosti kako bi organizirali pastoralni rad u \u017eupama. Mnogi vjernici su obnovili svijest o va\u017enosti osobne molitve i molitve u obitelji. Ponovno su otkrivene mnoge pobo\u017enosti i molitve, tekstovi i prakse iz riznice povijesti Crkve. O duhovnoj pri\u010desti i savr\u0161enom pokajanju izvan ispovijedi prije se relativno rijetko govorilo, a sada je postalo ne\u0161to \u0161to nam je tako potrebno i na \u010demu smo zahvalni Bogu.<\/p>\n No, ovo vrijeme pokazalo je da me\u0111u vjernicima postoji i jedna druga raznolikost \u2013 raznolikost u mi\u0161ljenjima u Crkvi. Naime, razvila se \u017eiva rasprava o odlukama Crkve, o opravdanosti tih odluka, o mogu\u0107nostima druk\u010dijih mjera. Sve\u0107enici i laici, teolozi i jednostavni vjernici, stari i mladi \u2013 iz svih skupina u Crkvi dolazili su komentari, kritike, otvorena pisma, prijedlozi i mi\u0161ljenja na odluke HBK. Iako o Crkvi \u010desto vlada mi\u0161ljenje (ili predrasuda) da je kruta institucija u kojoj su kritike i mi\u0161ljenja uglavnom tihi, pokazalo se suprotno. Iako su neke tvrdnje bile pretjerane, mnoga su izre\u010dena mi\u0161ljenja vrijedna daljnjeg promi\u0161ljanja i rasprave u Crkvi.<\/p>\n OBNOVITI POSLU\u0160NOST<\/strong><\/p>\n \u0160to nakon ove etape tih rasprava i komentara mo\u017eemo zaklju\u010diti? Zasigurno \u0161to\u0161ta. Ali ovdje \u0107emo se zadr\u017eati samo na jednoj stvari koja je izi\u0161la na vidjelo. Naime, pokazalo se kako je potrebno nanovo posvijestiti va\u017enost poslu\u0161nosti u Crkvi. Poslu\u0161nost u ovome smislu ne zna\u010di poni\u017eavanje samoga sebe ili potpuna \u0161utnja bez mogu\u0107nosti izra\u017eavanja. Poslu\u0161nost u Crkvi zna\u010di nasljedovanje Isusa Krista. On je bio poslu\u0161an Ocu nebeskom u svemu. Pa i onda kada je molio da ga mimoi\u0111e kale\u017e, ipak ga je poslu\u0161an prihvatio. Poslu\u0161nost Crkvi, onima koji upravljaju njome zna\u010di, uostalom, vjerovati u rije\u010d koju je Isus dao apostolima: \u201eTko vas slu\u0161a, mene slu\u0161a!\u201c (Lk 10, 16). To osobito vrijedi za propovijedanje evan\u0111elja i slavlja sakramenata kojima kao \u201eupravitelji milosti vrhovnog sve\u0107eni\u0161tva\u201c upravljaju biskupi u svojim Crkvama. Kona\u010dno, u na\u0161im svakodnevnim vjerni\u010dkim odnosima ta poslu\u0161nost koristi nam tako \u0161to nam prije\u010di da se uzoholimo jedni nad drugima.<\/p>\n Takva poslu\u0161nost nije ni\u0161ta drugo do strpljive i ponizne ljubavi koja prihva\u0107a sve poradi Drugoga \u2013 poradi onoga koji je to isto u\u010dinio za nas. Poslu\u0161nost kao ponizna ljubav mo\u017ee sve \u201epokriti i podnijeti\u201c, a bez nje \u010duje se samo \u201emjed \u0161to je\u010di\u201c (1 Kor 13, 1).<\/p>\n Jedna pouka sv. Franje Asi\u0161kog mo\u017ee svima biti od koristi, jer smo svi pozvani na poslu\u0161nost Crkvi u poslu\u0161nosti nasljednicima apostola. Naime, kada je sveti Franjo poslao bra\u0107u propovijedati, neka bra\u0107a su se vra\u0107ala, tu\u017ee\u0107i se kako im u nekim mjestima kanonici ne dopu\u0161taju propovijedati. Zato su tra\u017eili od Franje da se obrati biskupu ili papi i zatra\u017ei povlastice za njih.<\/p>\n No, sveti Franjo odgovorio im je ovako: \u201eVi, manja bra\u0107o, ne poznate volju Bo\u017eju i ne dopu\u0161tate mi da obratim cijeli svijet kao \u0161to to Bog ho\u0107e. Ho\u0107u naime najprije ponizno\u0161\u0107u i po\u0161tovanjem obratiti prelate, a kad oni vide na\u0161 sveti \u017eivot i po\u0161tovanje prema njima, molit \u0107e vas da propovijedate i obra\u0107ate narod. Privu\u0107i \u0107e vam ga bolje nego povlastice koje \u017eelite i koje \u0107e vas dovesti do oholosti.\u201c Sveti Franjo poziva bra\u0107u da, kada ne mogu rije\u010dima, propovijedaju svojim stavom prema kanonicima, da propovijedaju poslu\u0161no\u0161\u0107u. Ona je sama po sebi propovijed, evangelizacija.<\/p>\n O va\u017enosti poslu\u0161nosti govorio je i sveti Maksimilijan Kolbe. On je pisao fratrima koji su boravili izvan samostana du\u017ee vrijeme kako je velika opasnost za svakog redovnika ako zanemari zavjete i po\u010dne \u017eivjeti po onoj \u201es kim si, takav si\u201c. Zato je bra\u0107i isticao va\u017enost poslu\u0161nosti; nadnaravnu poslu\u0161nost smatrao je uzvi\u0161enom i za redovnika uvijek va\u017enom. Njemu je va\u017eno da bra\u0107a i kad borave izvan samostana obdr\u017eavaju zavjete, a osobito poslu\u0161nost.<\/p>\n Duh poruka ovih svetaca primjenjiv je i na na\u0161u situaciju. Mi smo iskusili ne\u0161to sli\u010dno. Odijeljeni od zajednice, od na\u0161ih crkvi i kapela u kojima su se slavile mise bez naroda bili smo kao Maksimilijanova bra\u0107a izvan ku\u0107e. Ponekad smo se nadali i nekim povlasticama od na\u0161ih \u017eupnika, kao i Franjina bra\u0107a. Ali u tjednima bez pri\u010desti, s Kristom nas je sjedinjavala upravo poslu\u0161nost Crkvi, poslu\u0161nost koju su ova dva sveca tako \u017earko poticala. I potreba za njom ne\u0107e prestati povratkom u crkve. Naprotiv, ovo vrijeme je pokazalo kako se u na\u0161oj katehezi i pastoralu treba vi\u0161e poraditi na ispravnom odgoju za iskrenu poslu\u0161nost, za onu poslu\u0161nost koja nas vodi bli\u017ee Bogu i koja, kada slobodno izri\u010de kritiku, \u010dini to u po\u0161tovanju i ljubavi prema drugima.<\/p>\n DUH SVETI VODI CRKVU<\/strong><\/p>\n Kriti\u010dare odluka HBK ne mo\u017eemo slijepo osuditi, jer su ovo zaista bile za svakoga te\u0161ke odluke. Ali, ba\u0161 zato \u0161to su te\u0161ke, trebamo te odluke gledati s vi\u0161e razumijevanja. \u0160tovi\u0161e, trebamo imati vi\u0161e povjerenja u to da Duh Sveti vodi Crkvu. Mi, Crkva, vjerujemo u prisutnost Duha Svetoga kod biskup\u00e2. Drugi vatikanski koncil u Konstituciji o Crkvi pou\u010dava nas o tome:<\/p>\n \u201e Sveti sabor nau\u010dava da su biskupi po bo\u017eanskoj ustanovi naslijedili apostole kao pastiri Crkve; tko njih slu\u0161a, slu\u0161a Krista, a tko njih prezire, prezire Krista i Onoga koji je Krista poslao (usp. Lk 10, 16). U biskupima je, dakle, kojima uz bok stoje prezbiteri, posred vjernik\u00e2 prisutan Gospodin Isus Krist, vrhovni sve\u0107enik. (\u2026) Krist je obdario apostole posebnim izlijevanjem Duha Svetoga, koji je sti\u0161ao na njih, a sami su svojim pomo\u0107nicima predali duhovni dar polaganjem ruku (usp. 1 Tim 4, 14; 2 Tim 1, 6-7), koji se biskupskim posve\u0107enjem prenosi sve do nas.\u201c<\/p>\n Vrijeme koje smo pro\u017eivjeli pokazalo je kako trebamo osna\u017eiti na\u0161 pristanak uz ovaj nauk. Ne mo\u017eemo se uljuljati u udobnost da mislimo kako je Duh u biskup\u00e2 tu samo da blagoslovi lake odluke, a da s onim te\u0161kima nema ni\u0161ta. Duh u Crkvi pu\u0161e gdje i kako ho\u0107e: nekad je blagi povjetarac, nekad pu\u0161e sna\u017eno u le\u0111a, a nekad u prsa. Ne da nam ote\u017ea put k Bogu, ve\u0107 da nas podsjeti da na\u0161 put ovisi o njemu, da je sve u njegovim rukama, da on vodi sve.<\/p>\n Mi vjernici \u017eivimo od povjerenja u Kristovu rije\u010d i od sjedinjenja s njime. Vjerujemo da Otac nebeski poznaje sve, zna \u0161to nam treba i brine u ljubavi za sve. Vjerujemo da su vlast i rije\u010di koju je Krist dao Crkvi istinite. Vjerujemo da je poslao Duh Svetoga da tje\u0161i, posve\u0107uje i vodi Crkvu. Krize prolaze, a Bog i njegova rije\u010d ostaju. I njegova Crkva ostaje, jer je on ljubi i vodi.<\/p>\n Stoga, kada nam je ne\u0161to u vjerni\u010dkom \u017eivotu te\u0161ko prihvatiti ili kada u Crkvi raspravljamo, uvijek nam na srcu treba biti drevna molitva Duhu Svetome: \u201eO, do\u0111i Stvor\u010de\u2026 Zapali svjetlo u srcu, zadahni du\u0161u ljubavlju, u nemo\u0107ima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka. Du\u0161mana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo. Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.\u201c<\/p>\n