<\/p>\n\n\n\n
Vrijeme prolazi, a i dalje su aktualni problemi s kojima \u017eivimo ve\u0107 neko vrijeme, poput koronavirusa, epidemiolo\u0161kih mjera, politi\u010dkih previranja, povla\u010denja prehrambenih proizvoda\u2026 Svakodnevno smo izlo\u017eeni velikom broju informacija. Pa iako smo tako dobro informirani o navedenim problemima, \u010dini se da nam nedostaje odgovor na pitanje: kome (jo\u0161) mo\u017eemo vjerovati? To nije samo pitanje o tome koje i \u010dije podatke i argumente smatramo to\u010dnima, ve\u0107 je to pitanje na \u0161to i na koga se mo\u017eemo osloniti. Posebno kada je rije\u010d o konkretnim i va\u017enim egzistencijalnim pitanjima koja se ti\u010du na\u0161e slobode, zdravlja, radnog mjesta, hrane itd. Ovdje nije rije\u010d samo o obi\u010dnom izboru, ve\u0107 o tra\u017eenju \u010dvrstog oslonca.<\/p>\n\n\n\n
U na\u0161em vremenu smatra se da je znanost ne\u0161to na \u010dije se \u010dvrste podatke mo\u017eemo osloniti. Ali, borba s koronavirusom pokazuje je da i me\u0111u znanstvenicima postoji razli\u010ditost mi\u0161ljenja i stavova. Na izborima dajemo povjerenje nekima da vode zemlju, rje\u0161avaju probleme i rade za op\u0107e dobro. Ali neodgovornost, korupcija i sli\u010dno dovodi do slabog povjerenja u politi\u010dare. Od medija ili barem informativnog programa o\u010dekujemo to\u010dne, nepristrane i provjerene informacije, ali kada se dogodi pristranost, pogre\u0161no, ili la\u017eno izvje\u0161tavanje, utjecaj politike na medije i sl., tada se doga\u0111a razo\u010daranje i u medije.<\/p>\n\n\n\n
Mi ljudi trebamo te zato i tra\u017eimo oslonac u \u017eivotu, nekoga kome mo\u017eemo vjerovati. To je tako zato \u0161to nitko ne mo\u017ee \u017eivjeti sam od sebe ni sam za sebe. Na tom osloncu gradimo ku\u0107u svoga svakodnevnog \u017eivota \u2013 tra\u017eimo oslonac koji \u0107e nam pomo\u0107i u dono\u0161enju odluka, kod va\u017enih izbora ili u te\u0161kim trenucima. Tra\u017eimo oslonac za \u010ditav na\u0161 \u017eivot. To je na\u0161 \u017eivot, ali su u njega utkani i drugi, u prvom redu na\u0161i bli\u017enji. Potraga za osloncem podrazumijeva da se jednom zaista i oslonimo na ne\u0161to ili nekoga s povjerenjem. No, iskustva razo\u010daranja \u010dine tu potragu zahtjevnom i sve zahtjevnijom sa svakim novim razo\u010daranjem. Lako je pod te\u017einom takvog zadatka pomisliti da je izlaz u krajnostima ili u nekim pojednostavljenim rje\u0161enjima, ali to su jednako tako razo\u010daravaju\u0107a rje\u0161enja, hodnici u labirintu koji se \u010dine pravima, ali ne vode prema izlazu i cilju tra\u017eenja. Pa, kome mo\u017eemo vjerovati? Gdje prona\u0107i oslonac?<\/p>\n\n\n\n
Prorok Izaija nam u Starome zavjetu svjedo\u010di o zahtjevu da Bo\u017eji narod ima povjerenja u Boga. On ih je preko proroka pozivao da se i u te\u0161kim situacijama za \u010ditav narod ne vode tek ljudskom mudro\u0161\u0107u. Preko proroka Izaije Bog poru\u010duje svome narodu posve izravno: \u201eAko se na me ne oslonite, odr\u017eat’ se ne\u0107ete.\u201c (Iz 7, 9b) Kontekst tih rije\u010di je jedna konkretna i te\u0161ka politi\u010dka situacija, u kojoj se judejski kralj trebao voditi vjerom u Boga, a ne obi\u010dnom ljudskom ra\u010dunicom, ali to je \u017eiva i istinita Rije\u010d Bo\u017eja, pa vrijedi i za nas danas.<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eemo re\u0107i kako je Isus taj poziv izrazio prispodobom o Ku\u0107i na stijeni i ku\u0107i na pijesku: \u201eStoga, tko god slu\u0161a ove moje rije\u010di i izvr\u0161ava ih, bit \u0107e kao mudar \u010dovjek koji sagradi ku\u0107u na stijeni. Zaplju\u0161ti ki\u0161a, navale bujice, duhnu vjetrovi i sru\u010de se na tu ku\u0107u, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.\u201c \u201eNaprotiv, tko god slu\u0161a ove moje rije\u010di, a ne vr\u0161i ih, bit \u0107e kao lud \u010dovjek koji sagradi ku\u0107u na pijesku. Zaplju\u0161ti ki\u0161a, navale bujice, duhnu vjetrovi i sru\u010de se na tu ku\u0107u i ona se sru\u0161i. I bija\u0161e to ru\u0161evina velika.\u201c (Mt 7,24-27) I ovdje Isus govori da \u010dovjek opstaje kada se u \u017eivotu osloni na njega, vr\u0161e\u0107i njegove rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n
Kako smo rekli, \u017eivimo u vremenu u kojemu nam je dostupno obilje informacija, ali one ne mogu biti \u010dvrsti \u017eivotni oslonac, jer mogu biti nepotpune ili neto\u010dne; u vremenu va\u017enih politi\u010dkih odluka, koje zbog svoje nestalnosti tako\u0111er ne mogu biti \u010dvrsti \u017eivotni oslonac; u vremenu znanstvenih otkri\u0107a koja poma\u017eu razumjeti svijet i njegove prirodne i fizikalne zakone, ali ne daju odgovor na sva \u017eivotna pitanja, jer se \u017eivot ne sastoji samo u tome. I posao, karijera, imanje\u2026 – sve je to privla\u010dno, ali je prolazno i nije dovoljno \u010dvrsto da bude oslonac na\u0161ega \u017eivota. I ovo na\u0161e vrijeme pokazuje upravo to.
U svojoj homiliji u Posebnoj molitvi za prestanak pandemije (27. o\u017eujka 2020.), papa Franjo je to vrlo lijepo istaknuo: \u201eOluja razotkriva na\u0161u ranjivost i iznosi na vidjelo one la\u017ene i suvi\u0161ne sigurnosti kojima smo gradili na\u0161e planove, na\u0161e projekte, na\u0161e navike i prioritete. Pokazuje nam kako smo pustili da se uspava i napustili ono \u0161to ja\u010da, podupire i daje snagu na\u0161emu \u017eivotu i na\u0161oj zajednici. (\u2026) Nismo sami sebi dovoljni, sami tonemo: trebamo Gospodina kao drevni moreplovci zvijezde. Pozovimo Isusa u la\u0111e na\u0161ega \u017eivota. Predajmo mu svoje strahove da ih On pobijedi. Poput u\u010denik\u00e2 iskusit \u0107emo da s njim na la\u0111i ne\u0107emo do\u017eivjeti brodolom. Jer to je snaga Bo\u017eja: okrenuti na dobro sve \u0161to nam se doga\u0111a, pa i lo\u0161e stvari. On donosi spokoj u na\u0161e oluje, jer s Bogom \u017eivot nikada ne umire.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Ni\u0161ta na ovome svijetu, nijedna ljudska vlast, nijedna ljudska mudrost i nikakvo ljudsko otkri\u0107e, ni zlato, ni srebro\u2026 ni putna torba, ni \u0161tap, ni dvije haljine\u2026 (usp. Mt 10, 9-10) nije sposobno da nosi \u010dovjekov \u017eivot, da mu bude oslonac. Ni na \u0161to od toga se \u010dovjek ne mo\u017ee potpuno osloniti i ni\u0161ta od toga ne mo\u017ee donijeti spasenje \u010dovjeku jer je sve to prolazno.<\/p>\n\n\n\n
Bog, koji je na\u0161 nebeski Otac, poznaje na\u0161e srce i zna da tra\u017eimo \u010dvrst oslonac za svoj \u017eivot, a on je samo u njemu. Zato nas Isus pou\u010dava: \u201eNe budite zabrinuti za \u017eivot svoj: \u0161to \u0107ete jesti, \u0161to \u0107ete piti; ni za tijelo svoje: u \u0161to \u0107ete se obu\u0107i. Zar \u017eivot nije vredniji od jela i tijelo od odijela? (\u2026) Ta sve to pogani i\u0161tu. Zna Otac va\u0161 nebeski da vam je sve to potrebno. Tra\u017eite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve \u0107e vam se ostalo dodati. Ne budite, dakle, zabrinuti za sutra. Sutra \u0107e se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.\u201c (Mt 6, 25.32-34) Isus nas poziva da se u svojem svakida\u0161njem \u017eivotu oslonimo na Oca nebeskog.<\/p>\n\n\n\n
Usto, Isus je za sebe rekao: \u201eJa sam Put i Istina i \u017divot : nitko ne dolazi Ocu osim po meni.\u201c (Iv 14, 6) Ovo nisu tek neki lijepi pjesni\u010dki izrazi, ve\u0107 Rije\u010d Bo\u017eja. Isus nije tek jedna postaja na \u017eivotnom putu, nego s\u00e2m Put k nebeskom Ocu; nije tek informacija, nego sama Istina; nije tek uzor za \u017eivot, nego s\u00e2m \u017divot. On je obe\u0107ao Duha Svetoga koji \u0107e uvijek biti s nama: \u201e I ja \u0107u moliti Oca i on \u0107e vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek\u2026 (\u2026) Branitelj \u2013 Duh Sveti, koga \u0107e Otac poslati u moje ime, pou\u010davat \u0107e vas o svemu i dozivati vam u pamet sve \u0161to vam ja rekoh.\u201c (Iv 14, 16.26)<\/p>\n\n\n\n
Samo je u Bogu spasenje i mir i samo je on jedini pravi i \u010dvrsti oslonac za na\u0161e \u017eivote. On je onaj na koga se mo\u017eemo i trebamo potpuno osloniti \u2013 onaj \u017eivotni oslonac koji tra\u017eimo, onaj o kome govori sveti Augustin: \u201eZa sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce na\u0161e dok se ne smiri u Tebi.\u201c<\/p>\n\n\n\n
U na\u0161im svakodnevnim konkretnim \u017eivotnim potrebama i odlukama to ne zna\u010di automatski odbacivati sve ljudske misli, sva postignu\u0107a, sredstva i dosege, niti se prepustiti lijenosti, ve\u0107 zna\u010di tra\u017eiti Kraljevstvo Bo\u017eje i njegovu pravednost i pred ljudskim stvarnostima voditi se rije\u010dima sv. Pavla: \u201eSve provjeravajte: dobro zadr\u017eite, svake se sjene zla klonite!\u201c (1 Sol 5, 21-22). To zna\u010di uvijek tra\u017eiti Bo\u017eju volju, \u010diniti ono \u0161to je u skladu s njegovom Rije\u010di i ljubavi te tra\u017eiti od Boga i pronositi dobro, pravednost i milosr\u0111e svojim djelima me\u0111u ljudima. To je put prema pravednijem dru\u0161tvu izgra\u0111enom kao ku\u0107a na stijeni. To je na\u010din tra\u017eenja Kraljevstva nebeskoga, na \u0161to nas Isus poziva.<\/p>\n\n\n\n