<\/p>\n\n\n\n
Tekst o stvaranju koji \u010ditamo u Knjizi postanka govori nam kako je Bo\u017eje stvorenje dobro: \u201eI vidje Bog sve \u0161to je u\u010dinio, i bija\u0161e veoma dobro.\u201c (Post 1, 31). Bog promatra svoja stvorenja, svoje djelo, kako je dobro. Stvorenje odra\u017eava Bo\u017eju mudrost, ljubav, dobrotu i ljepotu. Sveti Augustin u svome djelu Ispovijesti<\/em> promatra Bo\u017eju prisutnost u svome \u017eivotu, i pred tom prisutnosti kli\u010de Bogu \u201eLjepoto tako stara i tako nova\u2026\u201c Sli\u010dno i sveti Franjo Asi\u0161ki u svojim Pohvalama Bogu<\/em>, nakon primanja svetih rana, Bogu dva puta upravlja rije\u010di \u201eTi si ljepota!\u201c. I Franjo i Augustin promatrali su svoj \u017eivot i svijet koji ih okru\u017euje i, prepoznaju\u0107i Bo\u017eju prisutnost, divili su se ljubavi i ljepoti koju su iskusili. Istina, prepoznavali su oko sebe i ono \u0161to nije dobro, ono \u0161to rastu\u017euje, zlo. Ali, zlo ih nije sprije\u010dilo da vide sve ono lijepo i dobro, \u0161to govori o Bogu koji pobje\u0111uje svako zlo i daruje radost. Zato ni mi ne mo\u017eemo gledati samo na zlo koje se doga\u0111a oko nas, iako ne smijemo odmahnuti rukom na nj, ve\u0107 trebamo tra\u017eiti ono \u0161to nam govori o Bogu. Sve Bo\u017eje stvorenje plod je njegove mudrosti i ljubavi, \u0161to se odra\u017eava u skladu, ljepoti i dobroti koje vidimo oko sebe i \u010demu se divimo.<\/p>\n\n\n\n Zastati, promatrati i diviti se Bo\u017ejem djelu malo-pomalo postaje zaboravljena radnja, zanemarena vje\u0161tina. No, ona je izuzetno va\u017ena u ljudskom \u017eivotu. Ona \u010dovjeka poti\u010de da promi\u0161lja o stvarnosti koju promatra i koja ga okru\u017euje; poti\u010de ga da postavlja pitanja, da prepozna svoje mjesto i ulogu u svijetu. Ta vje\u0161tina poti\u010de \u010dovjeka na zahvalnost, ali ga poti\u010de i na \u017eelju za dubljom spoznajom o onome \u0161to promatra i \u0161to ga okru\u017euje; poti\u010de znati\u017eelju u njemu koja ga usmjerava prema dubljem upoznavanju i tra\u017eenju odgovora u vjeri i u znanosti. Doista, nismo u krivu ako ka\u017eemo da su mnoge korisne stvari i spoznaje u na\u0161em svijetu plod koji je nastao iz po\u010detnoga divljenja onoga koji je imao vremena zastati i promotriti stvarnost pred sobom. Zato je va\u017eno ne pustiti da ta vje\u0161tina i\u0161\u010dezne i da ljepote u svijetu prolaze pored nas, a mi da ih ne uo\u010dimo.<\/p>\n\n\n\n No, kako mo\u017eemo re\u0107i \u010demu se \u010dovjek treba diviti? Nije li ljepota \u201eu oku promatra\u010da\u201c? Mo\u017eda ima i u tome ne\u0161to. Ali treba uvijek imati na umu dublje razumijevanje ljepote, tj. istinsku ljepotu koju Sveto pismo izra\u017eava rije\u010dima: \u201eI vidje Bog da je dobro.\u201c<\/p>\n\n\n\n Ljepota i dobrota su znak. One djeluju kao dio slagalice u kojoj se krije odgovor na na\u0161a duboka pitanja. Onaj koga ljepota i dobrota u trenutku obuzmu mo\u017ee osjetiti i kako je blizu onoga za \u010dim \u010dezne \u2013 nije, dodu\u0161e, jo\u0161 do\u0161ao k cilju svoje \u010de\u017enje, ali je prona\u0161ao neki odsjaj, ne\u0161to \u0161to mu govori o tome. A ljepota i dobrota govore o Bogu. One su njegovi tragovi. Kada ih \u010dovjek uo\u010di, upu\u0107en je na njega koji je bolji od svega \u010demu se ovdje divimo, jer je on savr\u0161en. Sli\u010dno govori i sveti Pavao u Hvalospjevu ljubavi<\/em>: \u201eDoista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada \u2013 licem u lice! Sada spoznajem djelomi\u010dno, a tada \u0107u spoznati savr\u0161eno, kao \u0161to sam i spoznat!\u201c (1 Kor 13, 12).<\/p>\n\n\n\n I Isus doziva u pamet upravo takvo razmi\u0161ljanje, kada slikama iz prirode obja\u0161njava Bo\u017eju ljubav prema \u010dovjeku i potrebu pouzdanja u Boga: \u201eI za odijelo \u0161to ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne mu\u010de se niti predu. A ka\u017eem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest, a sutra se u pe\u0107 baca, Bog tako odijeva, ne\u0107e li jo\u0161 vi\u0161e vas, malovjerni?\u201c (Mt 6, 28-30).<\/p>\n\n\n\n Sklad, ljepota i dobrota koje \u010dovjek mo\u017ee vidjeti i diviti im se ne govore, dakle, samo o Bo\u017ejem veli\u010danstvu, ve\u0107 i o njegovom odnosu prema nama ljudima, o njegovoj ljubavi. On se brine za sva svoja stvorenja. A ako se toliko brine za svemir ili krhke biljke i \u017eivotinje da im je dao ljepotu i sklad, koliko li se vi\u0161e brine za \u010dovjeka, kojemu je darovao besmrtnu du\u0161u i otvorio mu vrata u vje\u010dni \u017eivot. Psalmist tu brigu Boga za \u010dovjeka izra\u017eava ovako: \u201e\u0160to je \u010dovjek da ga se spominje\u0161, sin \u010dovje\u010dji te ga pohodi\u0161?\u201c (Ps 8, 5) Divljenje Bo\u017ejem djelu ljubavi prema \u010dovjeku poti\u010de i na izricanje zahvalnosti: \u201eHvala ti \u0161to sam stvoren tako \u010dudesno, \u0161to su djela tvoja predivna.\u201c (Ps 139, 14).<\/p>\n\n\n\n Kona\u010dno vidimo za\u0161to je va\u017eno ne zaboraviti zastati<\/em>, promatrati <\/em>i diviti se<\/em>: osim \u0161to \u010dovjek tako prepoznaje svoje mjesto u svijetu i svoje dostojanstvo, to ga u isto vrijeme poti\u010de na zahvalnost na onome \u0161to jest i \u0161to ima, tj. na svemu stvorenome. A zahvalnost je tako va\u017ean stav za \u017eivot dru\u0161tva. Ona \u0161titi od zavisti \u2013 zla koje nam prije\u010di da kod sebe i drugoga vidimo dobro. Zavist nas \u010dini nezadovoljnima onime \u0161to imamo ili jesmo, a brzo nas vodi prema \u017ealosti zbog tu\u0111e sre\u0107e ili radosti zbog tu\u0111e nesre\u0107e. Zahvalnost \u010dini suprotno: ona daje da \u010dovjek vidi dobro koje ima, da bude radostan zbog dobra, ma koliko malo imao, ali i vi\u0161e od toga: da vidi dobro u sebi i u svakom \u010dovjeku \u2013 dobro koje je Bog udahnuo u njega. Zahvalnost u isto vrijeme posti\u017ee i to da \u010dovjek prepoznaje siroma\u0161tvo, da ondje donosi ljepotu i dobrotu kojoj se i sam divi, kako bi i drugi iskusili tu radost. Zavist ru\u0161i odnose, zahvalnost ih gradi i ja\u010da. Zato je zahvalnost na svemu stvorenome toliko va\u017ena za \u017eivot dru\u0161tva i zato je tako va\u017eno ne dopustiti da ljepota i dobro u svijetu prolaze pored nas, a da ih mi uop\u0107e ne primje\u0107ujemo.<\/p>\n\n\n\n Ali kako? Kako zastati u dana\u0161nje vrijeme? Za zastati, promotriti, diviti se i zahvaliti na Bo\u017ejim tragovima koji su pred nama potrebno je vrijeme. A kako do njega?<\/p>\n\n\n\n Ako je ova vje\u0161tina toliko va\u017ena, tada treba poduzeti ne\u0161to da se ona odr\u017ei u dru\u0161tvu. Rije\u010d je o tome da treba prona\u0107i modele koji po\u0161tuju slobodno vrijeme, tj. modele koji polaze ne prvenstveno od koristi i potreba tr\u017ei\u0161ta, ve\u0107 od \u010dovjeka kao osobe i njegovog dobra. Potrebno je, dakle, prona\u0107i modele koji po\u0161tuju (a ne samo da ostavljaju) vrijeme za odmor, za kulturu i rekreaciju, vrijeme za dru\u017eenje u obitelji i za vjerski \u017eivot obitelji.<\/p>\n\n\n\n A \u0161to, s druge strane, \u010dovjek s\u00e2m mo\u017ee u\u010diniti? Kako \u010dovjek s\u00e2m mo\u017ee prona\u0107i vrijeme za zastati, promatrati, diviti se i zahvaliti Bogu? Mo\u017ee, naime, po\u010deti od malih stvari. Na primjer, mo\u017ee u javnom prijevozu dignuti glavu i, umjesto gledanja u ekran, promotriti \u0161to ga sve okru\u017euje. Ekran mobitela u javnom prijevozu mo\u017ee skratiti vrijeme. Ali ekran ne mo\u017ee nikada zamijeniti sve ono \u0161to \u010dovjeka u tom trenutku oku\u017euje: ljudi, priroda, doga\u0111aji… Isto tako ni fotografirati ne\u0161to (doga\u0111aj, prirodu\u2026) nije isto \u0161to i diviti se. Gledati fotografiju nije isto \u0161to i biti dio onoga \u010demu divimo. A \u010dovjek mo\u017ee zbog fotografiranja propustiti uo\u010diti i promisliti kako je i sam dio tog doga\u0111aja, te ljepote i dobrote kojoj se divi i koju \u017eeli uhvatiti objektivom. Ekrani mogu prikazati dio ne\u010dega, ali nikada ne mogu ponuditi do\u017eivljaj \u017eive prisutnosti koji poti\u010de na promi\u0161ljanje i zahvalnost.<\/p>\n\n\n\n