{"id":3714,"date":"2023-04-01T15:22:55","date_gmt":"2023-04-01T13:22:55","guid":{"rendered":"https:\/\/kratkiogledi.com\/?p=3714"},"modified":"2025-12-21T23:12:31","modified_gmt":"2025-12-21T22:12:31","slug":"pedofilija-u-crkvi-sablazan-i-trpljenje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kratkiogledi.com\/?p=3714","title":{"rendered":"Pedofilija u Crkvi – sablazan i trpljenje"},"content":{"rendered":"\n

U velja\u010di je portal Novosti<\/em> objavio tekst o navodnom skandalu prikrivanja pedofilije od strane nadbiskupa Hrani\u0107a. Rije\u010d je o slu\u010daju koji je svoj zaplet dobio 2016. godine. Cijeli slu\u010daj ima i svoj pravni tijek i, s obzirom na smrt optu\u017eenog, i pravni zaklju\u010dak. Ovdje ne\u0107emo prikazivati kronolo\u0161ki tijek cijeloga slu\u010daja budu\u0107i da je dostupan na internetu. Ipak zanimljiva je \u010dinjenica kako se tek sad, godinama nakon zaklju\u010denja probudilo zanimanje za taj slu\u010daj. Interes nije usmjeren na optu\u017eenog pokojnog sve\u0107enika ve\u0107 na nadbiskupa Hrani\u0107a i njegovu mogu\u0107u krivnju. U pozadini cijele pri\u010de je tema kako se Crkva u Hrvatskoj i njezine institucije odnose prema pedofiliji. To zasigurno nije jedina tema. Naime, zanimljivi su motivi koji stoje iza ponovnog otvaranja ove pri\u010de, a tako\u0111er i mogu\u0107e teme koje se mo\u017eda \u017eele ovom pri\u010dom namjerno istaknuti ili prikriti. Razmotrimo stoga barem dio pri\u010de.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

SLU\u010cAJ UKRATKO<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nadbiskupija je nakon saznanja pokrenula postupak rasvjetljavanja \u010dinjenica. U tom postupku poku\u0161ala je do\u0107i do dokaza ili barem jasnih indicija protiv optu\u017eenog sve\u0107enika. Iz medija doznajemo i kako je nadbiskupija poku\u0161ala utjecati na \u017ertvu i njezine zastupnike da cijeli slu\u010daj prijave DORH-u. Saznajemo i kako u samom postupku nisu pru\u017eeni dodatni dokazi (a po nekim izvorima je zatra\u017een i prekid komunikacije<\/a>) te je nakon odre\u0111enog razdoblja \u010dekanja nadbiskup Hrani\u0107 cijeli slu\u010daj prijavio DORH-u. Ujedno je slu\u010daj prijavljen i Svetoj Stolici, koja je smatrala kako ne postoji dovoljno elemenata za optu\u017enicu protiv \u017eupnika, ali se \u010ditav slu\u010daj trebao nastaviti pratiti. DORH je, pak, nakon 2 godine podigao optu\u017enicu.[1]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Kako kroz sve to vrijeme optu\u017eeni nije uklonjen iz \u017eupe u kojem se navodno zlodjelo dogodilo, ostaje pitanje s koliko se osjetljivosti u \u0110akova\u010dko-osje\u010dkoj nadbiskupiji pristupilo cijelom slu\u010daju. Naime, sama Sveta stolica dala je uputu da, premda ne postoje elementi za optu\u017enicu, ipak treba nastaviti pomno pratiti<\/strong> slu\u010daj. Stoga je u jednu ruku i razumno tvrditi kako je nadbiskup Hrani\u0107 optu\u017eenog sve\u0107enika mogao barem privremeno udaljiti iz \u017eupe (unato\u010d starosti), barem dok DORH ne zavr\u0161i istragu (\u0161to bi moglo biti pomno pra\u0107enje<\/em> slu\u010daja). O tome je nedavno govorio i profesor Bo\u0161njakovi\u0107 za HRT<\/strong><\/a>. Takav zaklju\u010dak proizlazi iz stavljanja u poziciju \u017ertve i empatije koju smo du\u017eni imati prema svima koji se osje\u0107aju povrije\u0111eno, o\u0161te\u0107eno i zlostavljano. Tu je \u010dinjenicu 31. o\u017eujka potvrdio i sam nadbiskup Hrani\u0107 u svojoj izjavi pokajanja<\/strong><\/a>.<\/p>\n\n\n\n

No, razumno je postaviti i neka druga pitanja. Naime, unato\u010d svemu, smijemo se postaviti i u poziciju bilo kojeg optu\u017eenog sve\u0107enika, a i u poziciju nadbiskupa Hrani\u0107a, imaju\u0107i na umu presumpciju nevinosti. To posebno mo\u017eemo nakon nedavnih javno poznatih slu\u010dajeva kardinala Pella<\/a> i Ouelleta<\/a> koji su bili \u017ertve la\u017enih optu\u017ebi. Ako to u\u010dinimo, ne\u0107emo izdati \u017ertve zlostavljanja, kako bi netko to mogao zlobno protuma\u010diti. Jednostavno poku\u0161avamo hladne glave<\/strong> sagledati cijeli slu\u010daj. Pritom imamo na umu situaciju koja se doga\u0111ala prije nekoliko godina pred nadbiskupom Hrani\u0107em, s malo \u010dvrstih elemenata, a ne dana\u0161nji razvoj situacije. Naime, te\u0161ko je pravo suditi s malo \u010dvrstih \u010dinjenica. Sada, nakon \u0161to je optu\u017eeni umro, a ljudi iznose svakakve stvari i detalje kojima jednostavno odlu\u010dujemo vjerovati na rije\u010d ili ne vjerovati, lako je biti sudac i govoriti \u0161to se moglo u\u010diniti. Stavimo se, dakle, u vrijeme kada se sve po\u010delo doga\u0111ati.<\/p>\n\n\n\n

SLO\u017dENOST SLU\u010cAJA I SUO\u010cAVANJE S POOZICIJOM SVIH UKLJU\u010cENIH<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Naime, pravni postupak za svako kazneno djelo postoji upravo zato da bi se dokazalo tko je \u017ertva a tko krivac. Tako se mo\u017ee biti krivac za zlodjelo zlostavljanja, ali se mo\u017ee s druge strane i biti krivac za klevetu. Ili: mo\u017ee biti potvr\u0111eno da ste \u017ertva zlostavljanja, ali jednako tako optu\u017eenomu, nakon oslobo\u0111enja optu\u017ebi, mo\u017ee biti potvr\u0111eno da je netko \u017ertva klevete. Dakle, dok pravni postupak nije okon\u010dan, a dokazi nisu bjelodani, ne mo\u017eemo biti potpuno sigurni tko je uistinu \u017ertva u postupku. Dakako, mogu\u0107nost da je po\u010dinjeno zlodjelo seksualnog zlostavljanja od strane klerika je zasigurno ozbiljnija, tj. moralno te\u017ea od mogu\u0107nosti da je rije\u010d o kleveti. Stoga oni koji vi\u0161e empatije pokazuju prema mogu\u0107oj \u017ertvi zlostavljanja nisu u krivu ako tako \u010dine. Ipak, dobro je i za njih imati na umu i drugu mogu\u0107nost, ako ve\u0107 ne nalaze snage ili volje da iska\u017eu odre\u0111enu, barem minimalnu empatiju i prema optu\u017eenom (kojemu nije jo\u0161 dokazana krivnja). Ta potreba da do rasvjetljenja svih \u010dinjenica i cijele stvari ne zauzimamo neopozivo samo jednu stranu, ve\u0107 da imamo na umu obje \u2013 to je zahtjev koji proizlazi iz du\u017enosti da iskreno i nepristrano tra\u017eimo i iznosimo istinu.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eemo to staviti i u \u017eivotni kontekst obje strane: tu\u017eitelja i optu\u017eenog.<\/p>\n\n\n\n

Naime, ako je tu\u017eitelj pravu i ako je zaista \u017ertva zlo\u010dina, tada bi bilo propust milosr\u0111a ne iskazati bliskost toj osobi i ne raditi na rasvjetljavanju slu\u010daja i sankcioniranju krivca, koliko god je to mogu\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

S druge strane, ako neki optu\u017eeni sve\u0107enik zaista nije kriv, a ve\u0107 kod prve optu\u017ebe ga tretiramo kao da jest i kao istro\u0161enom krpom bri\u0161emo pod njime, u tom slu\u010daju u\u010dinili bismo propust ljubavi prema istini, jer bismo mu svjesno zanemarili pravo na presumpciju nevinosti i natovarili mu \u017eivot pokore za zlo\u010din koji nije po\u010dinio. (Mo\u017eda je na to mislio nadbiskup Hrani\u0107 kada je rekao da nije htio da se sve\u0107enik slomi<\/em>).<\/p>\n\n\n\n

A postoji i tre\u0107a strana<\/strong>: da je optu\u017eeni zaista kriv, no zbog vrlo oskudnih dokaza i indicija te zbog odbijanja da prizna krivnju, \u010ditav postupak se mo\u017ee odu\u017eiti. U tom slu\u010daju, navode tu\u017eitelja treba istra\u017eiti do neke razine sigurnosti u indicije, a optu\u017eenoga dr\u017eati nevinim dok mu se ne doka\u017ee krivnja<\/strong>. No, kako je rije\u010d o vrlo te\u0161kom zlo\u010dinu<\/strong>, valja u\u010diniti sve da ne do\u0111e do ikakvog drugog zlodjela dok traje slu\u010daj, ili \u010dak do neugodnosti me\u0111u stranama. Zato se najjednostavnijim \u010dini udaljiti sve\u0107enika iz \u017eupe dok traje postupak.<\/p>\n\n\n\n

Ali kamo udaljiti sve\u0107enika? U drugu \u017eupu? – A \u0161to ako je kriv? Ne bi li to bio opet skandal?; K rodbini ili obitelji? – A kako rodbini objasniti da je u redu da ga prihvati pod svoj krov? \u010cini se najjednostavnijim u samostan ili u sve\u0107eni\u010dki dom. A \u0161to ako ga ondje ne \u017eele primiti? (A, ipak, treba ga nekako udaljiti od potencijalne \u017ertve.)
Naravno, ovo su hipotetska pitanja, ali i lako mogu\u0107a. Kao \u0161to je mogu\u0107e da se javnost pita je li to seljenje neka vrsta premje\u0161tanja radi skrivanja, ho\u0107e li utjecati na svjedoke i sli\u010dno.  <\/p>\n\n\n\n

U kona\u010dnici, sve se svodi na procjenu biskupa koji tu odluku mora, ako nema \u010dvrstih dokaza, donijeti na temelju indicija. A to za njega \u010ditavu stvar \u010dini te\u017eom. Stoga valja razumjeti i nadbiskupa Hrani\u0107a koji je samo na temelju ne\u010dijih rije\u010di i pritiska trebao donijeti odluku. Istovremeno mu se mo\u017ee ukazati na to da u postojale opcije u kojima se sve\u0107enikov \u017eivot mo\u017eda i ne bi lomio<\/em>, a vapaj tu\u017eitelja (\u017ertve) bi bio poslu\u0161an.<\/p>\n\n\n\n

Trebamo se, dakle, staviti u ko\u017eu koja je nalik onoj jednog oca koji mora odlu\u010diti u vrlo te\u0161kog optu\u017ebi jednog djeteta protiv drugog s vrlo malo \u010dvrstih i neoborivih podataka na temelju kojih mo\u017ee donijeti ikakvu odluku. Dakle, i prema tom ocu \u2013 u ovom slu\u010daju nadbiskupu Hrani\u0107u \u2013 treba imati empatije<\/strong>, jer nije u nimalo ugodnoj poziciji.[2]<\/a> Mo\u017eda ne u istoj mjeri kao i empatije prema \u017ertvi, ali ddobro je imati barem zrno empatije koja, uostalom, \u010duva hladnu glavu. Kada to ka\u017eem, nemam namjeru izjedna\u010diti sa \u017ertvama pedofilije i zlostavljanja one sve\u0107enike koji jesu krivi i (nad)biskupe koji ovako ili onako djeluju, ve\u0107 ukazujem na to koliko je situacija vrlo te\u0161ka za sve: i za onoga koji mora presuditi i donijeti odluku u ranoj fazi istrage, ali i za onoga koji je stvarna \u017ertva.<\/p>\n\n\n\n

GRIJEH JEDNOGA – NEMIR MNOGIMA<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Te\u017eina i zamr\u0161enost ove situacije vrlo zorno prikazuje koliko grijeh unosi kaos u svijet i u \u017eivot \u010dovje\u010danstva<\/strong>. Jedan nagon seksualne po\u017eude ili jedan nagon mr\u017enje (ako je kleveta u pitanju), jedan pristanak volje na taj nagon, jedno svjesno provo\u0111enje namjere u djelo pred djetetom ili odraslom osobom \u2013 dovoljno je da unese kaos i nemir u ionako ve\u0107 nemirni svijet i da Crkvu zamrlja tom tvrdokornom odvratnom mrljom zlo\u010dina.<\/strong> Trpimo svi \u2013 \u010ditava Crkva.<\/strong> Dodu\u0161e, ne trpimo svi kao \u0161to trpi \u017ertva, ali svatko trpi na svoj na\u010din.<\/p>\n\n\n\n

Po\u0161teni i vjerni sve\u0107enici i redovnici i drugi vjernici trpe etiketiranje, pljuvanje, uvrede, napu\u0161tanje, pritiske, pa \u010dak i neizravne prijetnje. Mediji i pojedini malogra\u0111anski novinari im poru\u010duju na vulgaran i krajnje degutantan na\u010din ono \u0161to nitko ne bi trebao \u010duti. Vjerou\u010ditelji su, primjerice, pod tihim pritiskom pa se boje realno ocjenjivati, pri\u0107i i utje\u0161iti o\u017ealo\u0161\u0107eno dijete, pa \u010dak su i pod psihi\u010dkim pritiskom da zbog ne\u010dijeg zlodjela ne izgube u\u010denike, a time i radne sate. <\/p>\n\n\n\n

A \u0161to tek re\u0107i za one vjernike koji su aktivni vjernici, ali je njihovu vjeru lako poljuljati? Njima se jednim jedinim zlodjelom pedofilije \u2013 tim antisvjedo\u010danstvom<\/strong> \u2013 mo\u017ee u\u010diniti duhovna \u0161teta<\/strong> jer se zbog krhkosti svoje vjere i tu\u0111eg grijeha mo\u017eda svjesno odlu\u010de odmaknuti od la\u0111e spasenja \u2013 Crkve \u2013 za koju se tek prstima dr\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

PITANJA CRKVE SVIJETU<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dok se suo\u010davamo sa stvarnim zlo\u010dinima u Crkvi, smijemo li postavljati pitanja svijetu?<\/p>\n\n\n\n

U cijeloj \u0161umi komentara, zahtjeva i ostra\u0161\u0107enih izjava, ne smijemo olako nasjesti na logiku zla<\/strong> po kojoj, navodno, kao Crkva nemamo pravo postavljati protupitanja. Dapa\u010de, jednako kao \u0161to smijemo tra\u017eiti odgovore od pastira (i teologa), smijemo tra\u017eiti i odgovore od svijeta te dovesti djelovanje nekih skupima u dru\u0161tvu u pitanje. Kada pogrije\u0161i jedan od nas (\u010dlan Crkve), trebamo moliti za opro\u0161tenje njegovih grijeha i za njegovo pokajanje. Trebamo moliti za \u017ertvu i pru\u017eiti joj pomo\u0107 u obliku pravde, ali i tjelesnih i duhovnih djela milosr\u0111a. <\/p>\n\n\n\n

No, to ne mo\u017ee zna\u010diti <\/strong>da smo istovremeno svi slu\u017ebenici Crkve sumnjivi i da na sva\u010diju optu\u017euju\u0107u rije\u010d bez ikakve sumnje trebamo pognuti glavu pred svijetom i \u0161utjeti. I u takvom na\u010dinu no\u0161enja sa zlodjelima mo\u017ee se kriti neka doza \u017eelje da se svidimo svijetu na izvanjski na\u010din, da, eto, poka\u017eemo da smo ozbiljni i\/ili da sa\u010duvamo glas u svijetu. Niti nam to treba biti cilj, niti je ispravan put rje\u0161avanja stvarnih problema ako ishitreno i bez ikakvog promi\u0161ljanja sve crkvene institucije i oblike \u017eivota dovodimo u pitanje. To je vanj\u0161tina, koja lako mo\u017ee dovesti do onoga \u201ed\u017eaba ste kre\u010dili\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Spolno zlostavljanje i uznemiravanje je zastupljeno u svijetu, i njegovi uzroci su razli\u010diti. Iako Crkva nije najve\u0107i ”bazen” iz kojega dolaze zlostavlja\u010di, ipak je svaki slu\u010daj u njoj s pravom pod ve\u0107im pove\u0107alom i o\u0161trijom kritikom<\/strong>. Jer Crkva treba biti zajednica rasta u svetosti, a ne okru\u017eenje u kojemu netko svjesno ide za zlo\u010dinom i misli da mo\u017ee pro\u0107i neka\u017enjeno i da \u0107e ga drugi \u0161tititi.<\/p>\n\n\n\n

Kada smo to rekli, treba re\u0107i da svijet,<\/em> ma koliko se neki trudili prilagoditi Crkvu njemu, ipak kao teolo\u0161ki  pojam predstavlja i<\/em><\/strong> ne\u0161to u \u010demu zlo jo\u0161 igra svoju prljavu igru i \u017eeli na sve na\u010dine, izravno ili suptilno, ljudima ogaditi Crkvu ili ih odvu\u0107i od nje. Zlo se ne ustru\u010dava iskoristiti najgore, ali i one najjednostavnije metode kako bi svoju namjeru provelo. Zlo se slu\u017ei sredstvima svijeta i ljudima koji \u010desto i nesvjesno igraju njegovu igru. Na \u0161to to\u010dno mislim?<\/p>\n\n\n\n