{"id":4351,"date":"2025-04-06T13:54:03","date_gmt":"2025-04-06T11:54:03","guid":{"rendered":"https:\/\/kratkiogledi.com\/?p=4351"},"modified":"2025-12-21T22:40:58","modified_gmt":"2025-12-21T21:40:58","slug":"o-pocivanju-u-duhu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kratkiogledi.com\/?p=4351","title":{"rendered":"O ‘po\u010divanju u Duhu’"},"content":{"rendered":"\n

Izvorno napisano za stranicu Mladi vjernici<\/strong><\/a><\/p>\n\n\n\n

Po\u010divanje u Duhu<\/em> naziv je iskustva koje je \u010desto povezano sa seminarima i duhovnim obnovama, osobito u prisutnosti karizmatika ili unutar karizmatskih zajednica. U tom iskustvu nerijetko dolazi do fizi\u010dkog pada na tlo, zbog \u010dega se katkad naziva i padanjem u Duhu<\/em>. Ovo iskustvo Bo\u017eje prisutnosti \u010desto prate osje\u0107aji mira, odmora, radosti i topline, ali i plodovi poput ozdravljenja ili novog poleta. Iako se mo\u017ee \u010duti da je potrebno osobno pro\u017eivjeti to iskustvo kako bi se o njemu donio ispravan sud, postoje univerzalna na\u010dela koja uvijek vrijede i na temelju kojih se karizme, uklju\u010duju\u0107i fenomen po\u010divanja u Duhu<\/em>, mogu prosu\u0111ivati. Autor ovih redova pi\u0161e upravo iz takve perspektive.<\/p>\n\n\n\n

Duh Sveti je Duh Crkve<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Prije svega, va\u017eno je imati na umu da svaka karizma ima svoju svrhu unutar Crkve i da je Bo\u017eji dar namijenjen \u010ditavoj Crkvi. Naravno, ona je dar i pojedincu, ali je njemu darovana kako bi on kroz nju doprinosio djelovanju Tijela Kristova \u2013 Crkve. U tom smislu, po\u010divanje u Duhu<\/em> uvijek se mora odvijati unutar okvira crkvenosti. To podrazumijeva znanje i pristanak mjesnog biskupa (izravno ili posredovanjem \u017eupnika), jer on posjeduje redovitu karizmu pastirskog upravljanja Crkvom. Ako karizmatik provodi seminare ili obnove s po\u010divanjem u Duhu<\/em>, a tvrdi da mu nije potrebno obavijestiti nadle\u017ene ili pak jasno kr\u0161i smjernice i odluke biskupa, onda tu nedostaje poniznost \u2013 jedan od najva\u017enijih plodova Duha Svetoga.<\/p>\n\n\n\n

Prisutnost biskupa na doga\u0111aju ili njegovo znanje i pristanak za takve susrete postavlja po\u010divanje u Duhu<\/em>, kao i sve druge karizme, u okrilje poniznosti i \u010duva Crkvu od sekta\u0161kih podjela ili krivih shva\u0107anja karizmi i vjere, Crkve i Duha Svetoga. Poniznost u poslu\u0161nosti crkvenim poglavarima \u010duva od oholosti, traganja za osobnom slavom ili nadmetanja. Gdje se odbija poniznost prema redovitim pastirima Crkve, tamo nedostaje plodno tlo za sjeme koje Duh sije u takvim karizmatskim doga\u0111anjima. Odbijanje poniznosti i poslu\u0161nosti Crkvi nosi i opasnost prevelikog naglaska na individualizaciju kr\u0161\u0107anske vjere, uspore\u0111ivanje osobnih “stupnjeva vjere” ili \u010dak na osobu karizmatika. On tada mo\u017ee postati tuma\u010d, u\u010ditelj i upravitelj, poput kakvog gurua <\/em>kojega slijepo slijede ljudi zadivljeni njegovim karizmama. Takva individualizacija suprotna je kr\u0161\u0107anskoj katoli\u010dkoj vjeri i mo\u017ee voditi prema sekta\u0161tvu. Tu se ve\u0107 naziru plodovi na temelju kojih se razlu\u010duje stvarnost.<\/p>\n\n\n\n

Plodovi <\/em>su temeljni kriterij razlu\u010divanja svakog duhovnog iskustva i doga\u0111aja \u2013 to je mjerilo kojemu nas je sam Gospodin pou\u010dio. Me\u0111utim, mogu\u0107e je da netko do\u017eivi iskustvo Duha, ali u svom \u017eivotu ne nastoji prodrijeti u sve na \u0161to ga Duh poziva, ve\u0107 se usredoto\u010di samo na onu stranu dara koja mu osobno koristi. To je sli\u010dno logici onih koji \u010duju Rije\u010d Bo\u017eju i razumiju je, ali su usmjereni na sebe i svoju korist: tada Rije\u010d ostaje bez ploda, ugu\u0161ena svjetovnim brigama (Mt 13, 1-23). Po\u010divanje u Duhu<\/em> je iskustvo koje obnavlja pojedinca u Duhu Svetom i na izvanredan, vrlo konkretan na\u010din ga upoznaje s milinom Bo\u017eje ljubavi. Tako obnovljen, pojedinac zatim treba spoznati da je Bog Otac svih ljudi, da slobodno daruje sve karizme \u2013 uklju\u010duju\u0107i i one redovite u Crkvi \u2013 te da je Crkva Njegova izabranica na koju On upu\u0107uje sve ljude, pa i onoga koji je po\u010divao u Duhu<\/em>. Sve karizme te\u017ee usmjeriti primatelja prema Crkvi i njezinu djelovanju u svijetu, prema drugim ljudima. Tu te\u017enju Pavao jasno izra\u017eava u svom poznatom tekstu o karizmama u Prvoj poslanici Korin\u0107anima (1 Kor 12\u201314). Od  tih nekoliko poglavlja ovdje mo\u017eemo istaknuti tek ono mjesto gdje poti\u010de da karizme primamo i koristimo za dobro Crkve: \u201eBudu\u0107i da \u010deznete za darima Duha, nastojte njima obilovati radi izgra\u0111ivanja Crkve\u201c (1 Kor 14, 12).<\/p>\n\n\n\n

Razlikovanje psiholo\u0161ke i duhovne strane<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kao \u0161to je to slu\u010daj s redovitom molitvom i pobo\u017enostima, zaljubljeno\u0161\u0107u i ljubavlju ili \u010dak egzorcizma, i kod iskustva po\u010divanja u Duhu<\/em> potrebna je velika pa\u017enja pri razlu\u010divanju psiholo\u0161kog i duhovnog aspekta ljudske osobe. Naime, mo\u017ee se dogoditi da osoba iz (auto)sugestije padne<\/em> ili osjeti trnce, toplinu i sli\u010dno, a da to nije djelovanje Duha, ve\u0107 samo psihosomatski doga\u0111aj. Tako\u0111er, mogu\u0107e je da netko toliko \u017earko \u017eeli pro\u017eivjeti to iskustvo da uvjeri sebe i druge da mu se ono doista dogodilo.<\/p>\n\n\n\n

Neke osobe, pak, \u017eele rije\u0161iti svoje zdravstvene, obiteljske ili psiholo\u0161ke probleme pa u po\u010divanju u Duhu<\/em> ili sli\u010dnim iskustvima tra\u017ee trenuta\u010dno izlje\u010denje. Me\u0111utim, zapravo je tim osobama potreban redoviti dar lije\u010denja koji je Bog darovao lije\u010dnicima. Stoga je va\u017eno prije polaganja ruku za po\u010divanje u Duhu<\/em> upoznati osobu koliko je to mogu\u0107e, prepoznati njezinu duhovnu otvorenost  psiholo\u0161ku i svjetovnu optere\u0107enost koja bi mogla utjecati na ispravno shva\u0107anje i primanje Duha. U tom procesu klju\u010dnu ulogu ima voditelj (karizmatik) i njegovi pomo\u0107nici. Oni moraju biti proku\u0161ani, racionalni i duhovno zreli kako bi osobu mogli pravilno usmjeriti. To mo\u017ee biti izazovno, osobito na ve\u0107im susretima i onima otvorenim za javnost, gdje je potrebno pru\u017eiti ljudima jasne informacije i smjernice te njihova o\u010dekivanja staviti u realne okvire.<\/p>\n\n\n\n

Fokus na Bogu, a ne na vidljivim fenomenima<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ponekad se doga\u0111a da mi katolici me\u0111usobno uspore\u0111ujemo “koli\u010dinu vjere” ili “uspje\u0161nost” svoje molitve. Tako za nas netko postaje veliki vjernik, netko obi\u010dni vjernik, a tre\u0107i pak vjernik s nekim “ali”. Sli\u010dno uspore\u0111ivanje mo\u017ee se pojaviti i u kontekstu karizmi i po\u010divanja u Duhu<\/em>. Na primjer, za ovog ili onog karizmatika mo\u017ee se misliti da je “ja\u010di” od nekogobi\u010dnog sve\u0107enika jer kod njega ljudi padaju<\/em>. S druge strane, vjernici ili promatra\u010di mogu pomisliti da potvrda njihove vjere i molitve ovisi o padu na tlo: ako ne padnu<\/em> i ne po\u010dinu u Duhu<\/em>, kao da nisu dovoljno jaki vjernici ili nisu dovoljno dobro molili. Mo\u017ee se \u010dak dogoditi da netko pomisli kako je po\u010divanje<\/em> va\u017enije ili bolje od sakramenata. To je pogre\u0161no razumijevanje.<\/p>\n\n\n\n

Svi koji su kr\u0161teni primili su Duha Svetoga i hram su Duha (1 Kor 6, 19) te im je Duh, kojega Bog ne daje na mjeru (Iv 3, 34), darovan ve\u0107 tada za \u017eivot u miru i spokoju vjere. Stoga se ne treba previ\u0161e usmjeravati na vanjske \u010dine ili osjetilna iskustva, ve\u0107 na istinu i spoznaju da ve\u0107 posjedujemo Duha Bo\u017ejega i da je On prisutan u nama. Kod sna\u017enog duhovnog iskustva poput po\u010divanja u Duhu<\/em> potrebno je biti pozoran na Bo\u017eje djelovanje i Njegovu volju te biti zahvalan na daru da se Njegova ljubav i prisutnost mogu spoznati na toj izvanrednoj razini. To iskustvo ljubavi i mira mo\u017ee biti poput zrake svjetlosti koja daje osjetiti toplinu poput topline sunca, koju  ne mo\u017eemo u potpunosti spoznati, ali spoznajemo da ta punina postoji i da nam \u017eivot o njoj ovisi. Redoviti put do tog iskustva jesu sakramenti, dok izvanredna iskustva mogu biti Bo\u017eji na\u010din da nas uputi na istinu Njegove volje za nas \u2013 uklju\u010duju\u0107i i volju da utemelji i \u010dini sakramente djelotvornim i redovitim na\u010dinom djelovanja Njegove milosti i prisutnosti.<\/p>\n\n\n\n

O samom padu<\/em> i potrebi da se ne fokusiramo previ\u0161e na vanjski \u010din svjedo\u010de i rije\u010di oca P. Hockena:<\/p>\n\n\n\n

\n


\u00bbU vezi s \u201epadanjem\u201c, moje razmi\u0161ljanje je da je to u istinskim slu\u010dajevima to oblik predanja (…) \u201ePadanje\u201c je samo sredstvo do cilja i samo po sebi nije va\u017eno. Ono \u0161to je va\u017eno jest predanje, jer dopu\u0161tamo Duhu Svetome da djeluje na razinama izvan na\u0161e svjesne kontrole.<\/p>\n\n\n\n

Kako znamo da se ne otvaramo stranim silama? Kontekst \u010dini svu razliku: kada je kontekst autenti\u010dno \u0161tovanje Gospodina, s istinskom vjerom u njegovu dobrotu i milost, tada nam Otac ne\u0107e dati kamen umjesto kruha.<\/p>\n\n\n\n

Padanje i podizanje nakon jedne minute nije plodonosna praksa. To je naj\u010de\u0161\u0107i problem koji primje\u0107ujem: ljudi misle da je padanje klju\u010dno i stoga stavljaju naglasak na pogre\u0161ne stvari. Izrazi poput \u201epasti u Duhu\u201c treba izbjegavati, jer stavljaju naglasak na sam \u010din padanja i uvode sliku nasilja koja nije prikladna.\u00ab[1]<\/a><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

\u010cesto po\u010divanje u Duhu<\/em> prate razli\u010dite nesvjesne reakcije ljudi, poput smijeha ili pla\u010da. To ne treba prenagla\u0161avati, jer osobe i u redovitim molitvenim iskustvima mogu emotivno reagirati na otajstvo \u017eivoga Boga i spoznaju koju On daje. To je ljudska reakcija na iskustvo i spoznaju istine u Bogu. Nije lo\u0161e da osoba, ako osjeti potrebu, sa svojim duhovnikom proanalizira tu reakciju. Uostalom, cijelo iskustvo po\u010divanja<\/em> korisno je povjeriti duhovniku kako bi se ispravno razlu\u010dilo i prepoznalo kao dar Bo\u017eji.<\/p>\n\n\n\n

Po\u010divanje u Duhu kao plodonosno iskustvo<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kada mu se pristupi s iskrenom vjerom, poniznim srcem i u prihva\u0107anju Bo\u017eje volje za nas, po\u010divanje u Duhu<\/em> mo\u017ee biti plodonosno za osobu. U njemu osoba mo\u017ee upoznati koliko ju Bog voli unato\u010d slabostima, manama i ranjenostima; koliko ju Bog smatra vrijednom da joj daruje karizme; koliko je Bog velik i mo\u0107niji od svih na\u0161ih problema i slabosti. Takvo iskustvo Bo\u017eje blizine mo\u017ee i treba potaknuti osobu na obra\u0107enje te raspiriti \u017ear vjere u njoj.<\/p>\n\n\n\n

Bo\u017eje djelovanje uvijek je smisleno, stvarala\u010dko i svrhovito, pa tako i djelovanje kroz po\u010divanje u Duhu.<\/em> Ono ima svoju svrhu za svaku pojedina\u010dnu osobu: ve\u0107e sjedinjenje s Bogom u redovitom \u017eivotu kroz sakramente i kr\u0161\u0107ansko \u017eivljenje svakodnevice. Osim toga, po\u010divanje <\/em>pojedinca ima svrhu i za Crkvu: sudjelovanje u poslanju evangelizacije i izgradnji Crkve u suradnji s drugima, pod vodstvom nositelja redovitih karizmi \u2013 onih koji su primili karizmu (dar) Duha u sakramentu svetog reda, osobito biskupstva. U tom kontekstu mogu se spomenuti ciljevi Obnove u Duhu Svetom, kako su ih iznijeli hrvatski biskupi, a koji mogu poslu\u017eiti i kao kriterij teolo\u0161kog razlu\u010divanja po\u010divanja u Duhu<\/em>:
<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Pet ciljeva Obnove u Duhu<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n

1. Posti\u0107i zrelo i trajno osobno obra\u0107enje Isusu Kristu.<\/p>\n\n\n\n

2. Ja\u010dati odlu\u010dnu osobnu otvorenost prema osobi, prisutnosti i sili Duha Svetoga.<\/p>\n\n\n\n

3. Poticati prihva\u0107anje i kori\u0161tenje duhovnih darova \u2013 karizmi \u2013 ne samo u Karizmatskom pokretu, ve\u0107 i u \u0161iroj Crkvi.<\/p>\n\n\n\n

4. Ja\u010dati trajan rast u svetosti kroz ispravno uklju\u010denje navedenih karizmatskih naglasaka u puninu \u017eivota Crkve.<\/p>\n\n\n\n

5. Ja\u010dati djelo evangelizacije oslu\u0161kuju\u0107i poticaje Duha Svetoga<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

    <\/ol>\n<\/div>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

    Umjesto zaklju\u010dka<\/strong><\/p>\n\n\n\n

    O ovoj temi predla\u017eem korisnu literaturu, ovdje poredanu po lako\u0107i za \u010ditanje:<\/p>\n\n\n\n

    \n