S papom Franjom u Crkvi su na vidjelo izi\u0161le mnoge stvari koje su do tada bile zanemarene ili zaboravljene. Nitko ne mo\u017ee osporiti da je papa Franjo u\u010dinio mnogo za borbu protiv svih oblika zlostavljanja u Crkvi; protiv klerikalizma; protiv udobnosti koja hrani ravnodu\u0161nost prema potrebitima, za otvaranje Crkve laicima… U tom je smislu Duh zapuhao sna\u017eno kroz pontifikat pape Franje. Pa ipak, u predve\u010derje konklava mo\u017eemo istaknuti nekoliko tema ili pitanja koja su ostala otvorena, a koja \u0107e novome papi do\u0107i u ruke. Neka od tih pitanja donosim ovdje, prema osobnom naho\u0111enju.<\/p>\n\n\n\n
U proteklom pontifikatu pauzirane su kauze nekih bla\u017eenika i svetaca i njihova budu\u0107nost je nejasna. Ovdje se mogu navesti primjeri Fultona Sheena i Alojzija Stepinca. Kauza Stepinca je osobito pod pove\u0107alom javnosti, budu\u0107i da se na njoj grade ili lome ekumenska nastojanja prema moskocentristi\u010dkom pravoslavlju.<\/p>\n\n\n\n
Osim \u0161to je u kontekstu ekumenizma papa Franjo nastojao graditi nove odnose s pravoslavljem okrenutom prema Rusiji, za vrijeme njegovog pontifikata ostvarena je i suradnja s kineskim vlastima. No, koliko je taj dogovor plodonosan i pravedan prema podzemnim kr\u0161\u0107anima<\/em> \u2013 to tek treba analizirati. Vidimo da istovremeno postoje i podzemni biskupi<\/em> kao i oni javni biskupi. Tako\u0111er vidimo kako se kineske komunisti\u010dke vlasti ne dr\u017ee dogovora oko jurisdikcije i ovlasti. To sve odaje dojam kako nova Ostpolitik<\/em> Vatikana, iako je vo\u0111ena u dobrohotnosti, ipak jo\u0161 uvijek ima okus naivnosti prema nevjerodostojnim komunisti\u010dkim vlastima.<\/p>\n\n\n\n Tome treba dodati i politiku prema odnosima s moskocentri\u010dnim pravoslavljem. U ime ekumenizma i dijaloga, pauzirana je kanonizacija Alojzija Stepinca, kako bi se preko suradnje sa srpskim pravoslavljem gradio most prema Moskvi. No, s druge strane nije bilo uzvrata. Naprotiv, u me\u0111ucrkvenim raspravama o Stepincu ponavljane su iste la\u017ei i mitovi koje su o Stepincu \u0161irile komunisti\u010dka i jugosrpska propagandna ma\u0161inerija, u cilju ocrnjivanja Hrvata. Nasuprot tome, SPC nije uzvratila zna\u010dajnijom suradnjom oko traganja za nestalima u ratu, osobito oko sudbine dr. \u0160retera. A Ruska pravoslavna Crkva i njezina uloga u okupaciji ratu u Ukrajini su posebna vrsta antiekumenizma.<\/p>\n\n\n\n Nije mala stvar niti pitanje radni\u010dkih prava na Dalekom Istoku. Od teme koja je otvorila socijalni nauk Crkve, pitanje radni\u010dkih prava<\/em> svedeno je danas na usputnu temu. Ipak, Daleki Istok svoj ekonomski uzlet duguje zanemarivanju radni\u010dkih prava zbog \u010dega se danas doga\u0111aju trgovinski ratovi<\/em>, carinske bitke, recesije i sl. Jedna od va\u017enih tema u odnosu prema sIstoku treba biti, dakle, isticanje prava i dostojanstva radnika. To bi mogao biti i put ve\u0107e evangelizacije Dalekog Istoka, budu\u0107i da je ondje taj problem rada vrlo izra\u017een.<\/p>\n\n\n\n Papa Benedikt XVI. umro je u ti\u0161i najlu\u0111e no\u0107i. Otkako je umro, o njemu se malo govori te je on u gotovo u potpunosti prepu\u0161ten ti\u0161ini vatikanske kripte. No, mnogi ga smatraju jednim od najve\u0107ih umova na\u0161eg vremena. Njegov pontifikat nastavio je putem svetog Ivana Pavla II. Otvarao je Crkvu svim narodima, \u0161to se dalo vidjeti ve\u0107 i kod samog proglasa Habemus papam<\/em>: jedini je papa kojemu su prije progla\u0161avanja izbora s balkona, pozdrav Predraga bra\u0107o i sestre\u2026 <\/em>uputili na nekoliko svjetskih jezika. Posje\u0107ivao je razli\u010dite zemlje i razli\u010dite ustanove, poticao i sna\u017eno promicao socijalni nauk Crkve; pou\u010davao je mogu\u0107nostima pastoralne i duhovne pratnje onih u neregularnim situacijama; radio je pravne i teolo\u0161ke okvire i otvarao mostove prema drugim kr\u0161\u0107anima. Otvarao je bolna pitanja zanemarenih slu\u010dajeva zlostavljanja i zloporabe mo\u0107i. Njegova teolo\u0161ka i intelektualna \u0161irina, retori\u010dka preciznost i crkvena genijalnost su takvom snagom izlagala nauk vjere, da mnogi smatraju kako bi mogao biti progla\u0161en nau\u010diteljem Crkve<\/em>. Ono \u0161to je on teolo\u0161ki izlagao i prakti\u010dna pitanja koje je otvorio, papa Franjo je svojom jednostavno\u0161\u0107u pastoralno prikazivao i jasno iznio na vidjelo, iako ponekad u nedore\u010denoj formi. Ipak, nakon smrti pape emeritusa, njegova ostav\u0161tina kao da je arhivirana<\/em> i prepu\u0161tena pra\u0161ini povijesti. Doju\u010dera\u0161nji suradnici Benedikta XVI. su smijenjeni sa svojih slu\u017ebi, a njegova teologija kao da je ostala \u017eiva samo me\u0111u nama zaljubljenicima. Teologija i pastoral Benedikta XVI. je koncilski pastoral i nauk, te je proma\u0161eno zamenarivati njegovu ostav\u0161tinu. Zato \u0107e va\u017ena stvar novog pontifikata biti kako se postaviti ne samo prema ostvn\u0161tini pape Franje, ve\u0107 i prema bogatoj ba\u0161tini poniznog Suradnika Istine<\/em>, ali i njegovog prijatelja, sv. Ivana Pavla II.<\/p>\n\n\n\n Nitko ne mo\u017ee osporiti kako je papa Franjo \u010desto iznena\u0111ivao vjernike svojim izjavama. \u010cesto je govorio vrlo op\u0107enito ili vrlo precizno, pa su mu izjave bili iskrivljavanje ili podlo\u017eene manipulacijama. On nije bio papa koji je bio veliki teolog, ve\u0107 je bio veliki pastoralni radnik. U tom smislu ne treba mu suditi. No, neki slu\u017ebenici Crkve, biskupi, profesori na poznatim crkvenim u\u010dili\u0161tima, pa i suradnici pape ponekad su davali izjave upitne pravovjernosti. Bilo je \u010dak i jasno neto\u010dnih izjava koje se kose s naukom Crkve. U tome svakako prednja\u010di slu\u010dajevi poput: njema\u010dkog sinodalnog puta<\/em>, blagoslova LGBT parova, svojevoljnih interpretacija pri\u010desti za rastavljene, protivljenje nepromjenjivosti nauka o spolnosti ili re\u0111enju \u017eena i sl. Iako je bilo i mnogo dobrih izlaganja i slu\u017ebenih izjava, u suvremenom svijetu koji \u017eeli vidjeti Crkvu bez Istine i Istinu bez Crkve<\/em>, jasno\u0107a i pravovjernost nauka je klju\u010dna stvar za evangelizaciju i za pastoral. Dakle, novi papa trebao bi se uhvatiti u ko\u0161tac s tim izazovom \u0161irenja predokusa krivovjerja<\/em>. Osim jasnog izlaganja nauka od strane samoga pape, bilo bi dobro okru\u017eiti se ljudima koji su vrsni i provjereno pravovjerni teolozi, ali tako\u0111er uz njih i onima koji su pastoralci i glasnici milosr\u0111a, koji ne zanemaruju teologiju, ve\u0107 joj daju \u017eivotni kontekst. Tako\u0111er, va\u017eno je postaviti kriterije koji bi bili va\u017eni za katoli\u010dke obrazovne ustanove i za slu\u017ebe u Crkvi, a koji bi osigurali pravovjerni nauk. Jer ne smije se doga\u0111ati da voditelji redovni\u010dkih zajednica u Crkvi javno govore teze poput toga da je \u0111avao samo simbol; ne smije se dopustiti da biskupi ili teolozi u\u010de kako re\u0111enje \u017eena nije zatvoreno pitanje, iako je izravnom izrijekom zatvoreno; ne smije se doga\u0111ati da se dovodi u pitanje svetost bra\u010dnog saveza, dostojanstvo spolnosti…<\/p>\n\n\n\n Krize Crkve uvijek su vezane uz krize svjedo\u010danstva vjere \u017eivotom. Obnova Crkve \u010desto je i\u0161la kroz kanal redovni\u010dkih zajednica. Drugi vatikanski koncil nastojao je potaknuti obnovu redovni\u010dkog \u017eivota povratkom redovni\u0161tva na izvore<\/em>. No, osim promjena pravnih normi, sama promjena redovni\u010dkog duha tek se treba dogoditi, osobito u mu\u0161kim zajednicama. Naime, mnogo redovnika danas se iscrpljuje u slu\u017ebi \u017eupnika i sli\u010dnim zada\u0107ama. To dovodi do situacije u kojoj je redovnici ne razlikuju mnogo od dijecezanskih sve\u0107enika. Zapravo, mnogi i ulaze u redovni\u0161tvo za \u017eeljom samo da budu sve\u0107enici, a redovni\u0161tvo im je tek prikladan okvir za to. To je stanje koje tra\u017ei promjenu. Karizma velikog broja redovni\u010dkih zajednica nije u tome da se iscrpljuju u \u017eupni\u010dkim zada\u0107ama, niti da se bave prigodni\u010darskim programima, obljetnicama, projektima i sl. Redovni\u010dke zajednice ne trebaju se pretvarati u folklorna, teolo\u0161ka, ili kulturno-umjetni\u010dka dru\u0161tva, pa makar im je i taj pastoral prirodan i va\u017ean. Karizma redovni\u0161tva je prvenstveno u \u010destoj molitvi, zajedni\u010dkom \u017eivotu u zajednici, osobno posve\u0107enje, te propovijedanje svijetu i slu\u017eenje narodu Bo\u017ejem u najrazli\u010ditijim oblicima, u uzornoj poslu\u0161nosti Crkvi. Tom se izvornom usmjerenju uz duh osniva\u010da treba vratiti. Naravno da problem manjka sve\u0107eni\u010dkih zvanja primorava biskupe da redovnicima povjeravaju razli\u010dite slu\u017ebe. To je drugi problem, koji treba rje\u0161avati. I to ne samo na na\u010delnoj razini, ve\u0107 i na prakti\u010dnoj.<\/p>\n\n\n\n Sinodalnost je jedna od klju\u010dnih tema pontifikata pape Franje, koja je do izra\u017eaja do\u0161la na posljednjoj Biskupskoj Sinodi o sinodalnosti. No, iako je sinodalnost va\u017ena osobina Crkve, ona je ipak dio ve\u0107e stvarnosti: hodo\u010dasni\u010dke dimenzije Crkve. Stoga novi papa treba u ispravan odnos staviti obnovljenu svijest o sinodalnosti s drugim dimenzijama Crkve. U protivnom, moglo bi se dogoditi da se gubi osje\u0107aj za red u Crkvi i za redovite karizme Duha. Taj problem je ve\u0107 do\u0161ao do izra\u017eaja u Njema\u010dkoj u kojoj zada\u0107e biskupa nastoje biti preba\u010dene laicima. I sinoda u Rimu koja je u odlu\u010divanje uklju\u010dila i laike (iako je biskupska po svojoj naravi), mo\u017ee potaknuti neke teolo\u0161ke probleme, ali i udaljavanje u ekumenskim procesima. Naime, biskupske sinode su uvijek izraz Kolegijalnosti biskup\u00e2 i U\u010diteljstva te su mjesto djelovanja Duha unutar redovite pastirske slu\u017ebe. Uklju\u010divanje laika u odlu\u010divanje u tom U\u010diteljskom procesu moglo bi dovesti u pitanje u\u010diteljsku <\/em>karakteristiku biskupskih sinoda i kolegijalni karakter sinode. Dakako da je sinodalnost potrebna te da je uklju\u010divanje laika jako dobro. No, to se na institucionalnoj razini posti\u017ee uklju\u010divanjem u razli\u010dite urede, u pastoralna i druga vije\u0107a, u sinode na mjesnim razinama, a ne u procese kolegijalnog pastirskog vo\u0111enja. Zato je taj odnos sinodalnosti, kolegijalnosti biskupa i uklju\u010divanja laika potrebno ubudu\u0107e bolje razjasniti.<\/p>\n\n\n\n U pontifikatu pape Franje dodatno su istaknute mnoge teme socijalnoga nauka Crkve, ali na takav na\u010din da su poprimile obilje\u017eje komentara na svakodnevna svjetska zbivanja. I to je jako dobra stvar. Teme poput odnosa prema izbjeglicama i migrantima, drugim religijama, ekologije, diplomacije, naoru\u017eanja, odnosa prema starijima, odnosa prema LGBT aktivizmu \u2013 sve su to teme koje na svjetlo dana isti\u010du i neke egzistencijalne probleme drugih ljudi koje zanemarujemo u brizi za same sebe ili u analiziranju isklju\u010divo nauka i na\u010dela, bez dodira sa svakodnevnim \u017eivotom. Tu je papa Franjo u\u010dinio va\u017ean korak Crkve u otvaranju prema svijetu, u smislu u kojemu su i biskupi svijeta na koncilu istaknuli kako su radost i nada, \u017ealost i tjeskoba ljudi tako\u0111er radost i nada, \u017ealost i tjeskoba i same Crkve.<\/em><\/p>\n\n\n\n No, u pogledu te pru\u017eene ruke svijetu treba se \u010duvati naivnosti. Na primjeru ekologije<\/em> mo\u017ee se vidjeti kako jedna dru\u0161tveno va\u017ena tema lako mo\u017ee postati igrali\u0161te mo\u0107nika koji preko te teme nastoje posti\u0107i svoje politi\u010dke ili ekonomske dobitke. Isti je slu\u010daj i s pitanjem LGBT aktivizma, ”lije\u010denja” HIV-a kondomima, umjetne oplodnje, poba\u010daja itd. Ta va\u017ena moralna i dru\u0161tvena pitanja \u010desto su os oko koje se vrte lijeve i desne politi\u010dke struje. To su teme na kojima se gradi politi\u010dka mo\u0107 nad masama. No, u isto vrijeme, sve te teme donose ogroman profit farmaceutskim tvrtkama i politi\u010darima koji guraju takve zakone, dok za moral, ljudsko dostojanstvo ili stvarno lije\u010denje ljudi mo\u0107nici ne mare. I odnos prema migrantima i diplomaciji je tako\u0111er va\u017ean i potreban opreza: migranti su za neke dr\u017eave, \u010dini se tako, oru\u017eje kojim nastoje oslabiti druge zemlje, destabilizirati ih iznutra. Radikali koriste migrante za svoje pseudoreligijske ili politi\u010dke motive. U svemu tome, sami migranti su tretirani kao bezli\u010dne igra\u010dke mo\u0107nika, a njihove patnje i smrti su posve zanemarene pod izlikom kolateralnih \u017ertvi, \u0161to \u010ditavo pitanje uzdi\u017ee na razinu vapaja u nebo.<\/em> <\/p>\n\n\n\n Naprotiv toj politi\u010dkoj naivnosti<\/em>, dru\u0161tvene teme korisno je otvarati kao mjesta nove evangelizacije Zapada, ali i Istoka. Diljem svijeta se prisutno bu\u0111enje vjere u ljudima, ali s vrlo nejasnim sadr\u017eajem vjere. Tom bu\u0111enju vjere treba pri\u0107i u susret, ali i istaknuti one pozitivne procese koji o\u010dituju istinu i ljubav evan\u0111elja. Molitvene inicijative, udru\u017eivanje vjernika, kr\u0161\u0107anski dru\u0161tveni aktivizam \u2013 sve to pokazuje da postoje dru\u0161tvene poluge i katoli\u010dke snage za reevangelizirati Zapad. Zato je umjesto \u0161utnje, prigodni\u010darskih rije\u010di ili diplomatskog, politi\u010dki korektnog govora, potrebno jasnije nazna\u010diti i istaknuti na\u010dela i va\u017enost katoli\u010dkog dru\u0161tvenog aktivizma, katoli\u010dkih ustanova i molitvenog djelovanja. U tu je svrhu potrebno jasnije za\u0161tititi slobodu dru\u0161tvenog anga\u017emana vjernika i tra\u017eiti za\u0161titu dobrog glasa za slobodno katoli\u010dko djelovanje. Tako\u0111er, nova evangelizacija, osobito na novom online kontinentu<\/em>, treba prije\u0107i iz podru\u010dja na\u010dela u podru\u010dje konkretnijeg i zauzetijeg djelovanja institucionalne Crkve. <\/p>\n\n\n\n Iako je mnogo toga u\u010dinjeno po pitanju suo\u010davanja sa zlostavljanjima u Crkvi, neki slu\u010dajevi ostavljaju dojam nedovr\u0161enih tema. Tu se napose isti\u010du slu\u010daj kardinala McCarricka, tj. optu\u017ebe koje je iznio Vigan\u00f3. No, te njegove optu\u017ebe treba uzeti sa zadr\u0161kom, budu\u0107i da je svojim postupcima pokazao da mu je spreman i na raskid jedinstva s Crkvom, \u0161to budi neka duhovna pitanja. <\/p>\n\n\n\n I slu\u010daj M. Rupnika je jedan od onih slu\u010dajeva \u010dije rje\u0161avanje tako\u0111er budi pozornost. No\u0161enje s tim slu\u010dajem je ne\u0161to \u0161to \u0107e trebati analizirati, kako bi se postigla bolja transparentnost i razjasnila istina o tom procesu i svemu \u0161to se zbivalo oko njega.<\/p>\n\n\n\n Isto tako, va\u017eno \u0107e biti osvijetliti i drugu stranu medalje, koju je javnost upoznala na primjeru \u017ertve kardinala Pella. Njegovo trpljenje i progon, potaknut la\u017enim optu\u017ebama, treba podi\u0107i svijest u javnosti kako klevete i la\u017ene optu\u017ebe postoje, kako \u0161tete Crkvi, ali i samim stvarnim \u017ertvama zlostavljanja. Klevete mogu biti kobne za sve\u0107enika, ali i zajednicu kojoj slu\u017ei. Tako\u0111er, mogu dovesti do psiholo\u0161kih te\u0161ko\u0107a koje vode u tamu i, na\u017ealost, samoubojstvo. Klevete \u0161tete i stvarima \u017ertvama, jer jednom dokazana kleveta budi nepovjerenje u Crkvi prema budu\u0107im prijaviteljima. To \u010dini da se stvarne \u017ertve uo\u010davaju s izostankom suosje\u0107anja u Crkvi. La\u017ene prijave naj\u010de\u0161\u0107e dolaze iz zlobe, \u017eelje za premo\u0107i nad drugima, osvete ili materijalne koristi. To je vrtlog grijeha koji ranjava Crkvu. Zbog toga je potrebno u\u010diti i ne\u0161to po pitanju takvih la\u017enih prijava i klevetni\u010dkog izvje\u0161tavanja u medijima, a da se u isto vrijeme ne naru\u0161ava povjerenje koje mora postojati kako bi se stvarne \u017ertve mogle povjeriti vlastima.<\/p>\n\n\n\n Nijedna obnova Crkve i nikakav pastoral ne mo\u017ee biti plodonosan ako se zanemari sveto i ako izostane revnost i odgovornost prema Bo\u017ejem djelu u liturgiji. Obnova liturgije na Drugom vatikanskom koncilu ima za cilj da do izri\u010daja do\u0111e Bo\u017eje djelo u liturgiji koje poti\u010de ljudsku zahvalnost i slavljenje. Zbog toga su uklonjeni neki elementi koji su s vremenom postali posve nejasni ili sami sebi svrhom. Ostala je nakana i pravilo da se liturgija o\u010dituje skladom, redom i sjajem, a da je u isto vrijeme prisutna jasno\u0107a i jednostavnost izra\u017eaja sli\u010dna apostolskom vremenu. Ipak, u razdoblju nakon Koncila mnogi su proizvoljno tuma\u010dili tu liturgijsku obnovu te se u sama slavlja sakramenata i sakramentala po\u010delo uvla\u010diti \u0161to\u0161ta. Ne \u010dudi zato da su mnogi vjernici, razo\u010darani samovoljom nekih sve\u0107enika i laika, u potrazi za revno\u0161\u0107u ponovno otkrili tradicionalni latinski obred. Osobno nemam ni\u0161ta protiv onih kojima je taj obred drag. Sve dok je slavljen u punom jedinstvu i uz priznanje Crkve, nikome ne prigovaram \u0161to ide na njega. Dapa\u010de, smatram da bi oni koji u njemu jasnije vide otajstvo Bo\u017ejeg otkupljenja trebali biti slobodni, bez velikih pravnih zapreka, i\u0107i na takav obred. Pa ipak, osobno nisam jo\u0161 sudjelovao, niti imam u planu nekada uskoro sudjelovati. Smatram kako je potrebno ja\u010de i djelotvornije se suo\u010davati sa zloporabama i proizvoljnostima u obnovljenom obredu, kako bi se \u017eupne zajednice vratile revnosti za sveto. <\/p>\n\n\n\n Liturgija je uvijek prvo Bo\u017eje djelo, njegov dar nama, njegovo djelo na koje nas je on pozvao i u kojemu imamo udioni\u0161tvo. Njegovo djelo otkupljenja koje se liturgijom slavi i posada\u0161njuje je djelo koje obnavlja onaj izvorni red izme\u0111u Boga i ljudi koji je naru\u0161en prvim grijehom. Red u liturgiji treba jasno istaknuti to otajstvo. Proizvoljnost i samovolja u liturgiji zamagljuju to i umjesto na Bo\u017eje djelo za nas, usmjeravaju nas na ono \u0161to mi<\/em> \u010dinimo za Boga. To je jedna vrsta egocentrizma koji se uvukao potiho i s kojim se treba boriti. Jasno, samovolje u liturgiji je uvijek bilo i uvijek \u0107e biti. No, ono \u0161to je zada\u0107a Crkve i novoga pape jest da u\u010dini sve \u0161to mo\u017ee u institucionalnom i duhovnom smislu da se vrati revnost za liturgiju, svijest o tome da ona nije na\u0161e proizvoljno zbivanje, ve\u0107 Bo\u017eji \u010din. Potrebno je liturgijske zloporabe svesti na najmanju mogu\u0107u mjeru, na doga\u0111aj koji \u0161okira, a ne koji zabavlja. Potrebno je jasnije osvijestiti tugu liturgijske samovolje, a vrijednost redovnosti i poslu\u0161nosti. Jer, bez revnosti za najva\u017enije doga\u0111anje u Crkvi \u2013 liturgiju sakramenata \u2013 nema ni obra\u0107enja, ni obnove vjere niti plodonosnog pastorala.<\/p>\n\n\n\n Ivan Glavini\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" S papom Franjom u Crkvi su na vidjelo izi\u0161le mnoge stvari koje su do tada bile zanemarene ili zaboravljene. Nitko ne mo\u017ee osporiti da je papa Franjo u\u010dinio mnogo za borbu protiv svih oblika zlostavljanja u Crkvi; protiv klerikalizma; protiv udobnosti koja hrani ravnodu\u0161nost prema potrebitima, za otvaranje Crkve laicima… U tom je smislu Duh […]<\/p>\n","protected":false},"author":78725290,"featured_media":4428,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_coblocks_attr":"","_coblocks_dimensions":"","_coblocks_responsive_height":"","_coblocks_accordion_ie_support":"","_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_wpcom_ai_launchpad_first_post":false,"_jetpack_feature_clip_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[683904417,16344177],"tags":[785967197,812491,5161,785967202],"class_list":["post-4426","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktualno-u-crkvi","category-pontifikat","tag-aktualno-u-crkvi","tag-crkva","tag-papa","tag-pontifikat"],"yoast_head":"\n\n
\n
Nije neva\u017ena \u010dinjenica kako mnogi sve\u0107enici u svrhu ”emancipacije” i ”pribli\u017eavanja narodu” javno izra\u017eavaju napu\u0161tanje teologije, pa se koriste pli\u0107im ili dubljim pobo\u017enim izrazima, maglovitim idejama ili sumnjivim vizijama o tome kako bi Crkva, liturgija ili pastoral trebali izgledati. Umjesto velikih plodova, doga\u0111a se udaljavanje od jedinstva s Crkvom, rasprave u Crkvi i porast oholosti me\u0111u slu\u017ebenicima i vjernicima. Umjesto pribli\u017eavanja naroda Bogu i posve\u0107enja, doga\u0111a se posvjetovljenje klerika i naroda. Sve to dovodi o rascjepa u Crkvi.<\/p>\n\n\n\n\n
\n
\n
\n
\n
\n\n\n\n