Nizali su se komentari poput: Nema du\u0161u!<\/em>; Uba\u010deno kukavi\u010dje jaje!<\/em>; Privatni prijevod!<\/em>; Sumrak na\u0161e kulture!; Titoizacija hrvatskoga jezika!<\/em>; Podvala!;<\/em> Iskasapljeno i nevjerno izvorniku!<\/em>; Obmanjuje \u010ditatelje!<\/em>; Nema crkveno odobrenje<\/em>!… Ima i onih mnogo gorih. Takvi komentari dolaze kako iz lai\u010dkih, tako iz stru\u010dnih, odnosno polustru\u010dnih krugova. Ve\u0107 sami po sebi pokazuju koliko smo kao dru\u0161tvo pro\u017eeti napeto\u0161\u0107u i me\u0111usobnom netrpeljivo\u0161\u0107u: toliko da ni pred samom Biblijom ne \u0161tedimo te\u0161ke rije\u010di. Kao da se ne radi o Rije\u010di Bo\u017ejoj. No, budimo iskreni i realni: nije toliko rije\u010d o kritici same Biblije, koliko je rije\u010d o kritikama prevoditeljskih i stilskih rje\u0161enja. Ali te se kritike nerijetko prelijevaju i na samu knjigu.<\/p>\n\n\n\n Tu\u017eno je \u010ditati kako neki olako izi\u010du optu\u017ebe samo zbog druk\u010dijeg reda rije\u010di, nekori\u0161tenja pojedinih arhai\u010dnih oblika ili zbog navike na stari prijevod. Jo\u0161 je tu\u017enije \u010ditati tvrdnje o promicanju zablude ili obmane, kao da uz Bibliju ne idu i Predaja te nauk Crkve, u \u010dijem se okviru ona \u010dita i tuma\u010di, barem kada je rije\u010d o katoli\u010dkom razumijevanju vjere. Posebno je zanimljivo da dio kriti\u010dara novi prijevod optu\u017euje za protestantizaciju katoli\u010dkoga nauka, a pritom i sami pristupaju tekstu na na\u010din koji je vrlo blizak na\u010delu sola Scriptura<\/em>: usredoto\u010duju\u0107i se gotovo isklju\u010divo na pojedine tekstualne formulacije i tra\u017ee\u0107i argumente za ili protiv njih prvenstveno u pojedinim povijesnim izvorima (kao da je egzegeza i hermeneutika teksta samo stvar povijesti i da danas nemamo \u0161to za re\u0107i ili kao da danas ne mo\u017eemo prona\u0107i starije tekstove, bli\u017ee izvorima). Katoli\u010dki pristup, me\u0111utim, polazi od \u010dinjenice da se Biblija ne mo\u017ee tuma\u010diti odvojeno od Predaje i \u010dvrstog nauka Crkve. Crkva potvr\u0111uje da je pojedini prijevod sukladan nauku Crkve[1]<\/sup><\/a> time \u0161to daje suglasnost za izdavanje \u2013 kao \u0161to je to slu\u010daj i s ovim novim prijevodom.<\/p>\n\n\n\n Nije stoga dovoljno izdvojiti pojedinu re\u010denicu, rastaviti je na najsitnije jezi\u010dne sastavnice i jote<\/em>, prona\u0107i nekoliko argumenta u biranoj literaturi te na temelju toga donositi kona\u010dne sudove o njezinoj pravovjernosti. Takav pristup lako mo\u017ee zanemariti \u010dinjenicu da egzegeza nije stvar pro\u0161losti, nego i sada\u0161njosti, te da smisao biblijskoga teksta nije ograni\u010den samo njegovim jezi\u010dnim oblikom. U katoli\u010dkom razumijevanju upravo Crkva svojim vjerodostojnim tuma\u010denjem jam\u010di da je smisao teksta, neovisno o pojedinim stilskim ili prevoditeljskim rje\u0161enjima, u skladu s vjerom koju ispovijeda i navije\u0161ta. <\/p>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n Crkva je Tijelo Kristovo; tko s njom \u010dita i njezinim tuma\u010denjem \u010dita Bibliju, \u010dita ju s Kristom koji mu govori u njoj. Katolik koji zna da su izvori Bo\u017eje objave i Sveto pismo i Predaja Crkve, te da su oni me\u0111usobno komplementarni, zna i da U\u010diteljstvo \u010duva poklad vjere i pru\u017ea vjerodostojno tuma\u010denje Objave. Zato Biblija koja se \u010dita u tom okviru ne mo\u017ee biti promatrana isklju\u010divo kroz prizmu pojedinih jezi\u010dno-stilskih izbora niti se njezina pravovjernost mo\u017ee procjenjivati samo na temelju tih karakteristika prijevoda.<\/p>\n\n\n\n Nadalje, mnogi komentari bili su vrlo nepo\u0161teni prema golemom radu i trudu svih uklju\u010denih, ali i prema njima kao osobama. Me\u0111u suradnicima na projektu nalaze se istaknuti profesori koji su odgojili i obrazovali nara\u0161taje hrvatskih sve\u0107enika i vjerou\u010ditelja. Me\u0111u jezi\u010dnim stilistima bio je i Marko Aleri\u0107, dugogodi\u0161nji nastavnik KBF-a u Zagrebu i uvjereni vjernik, koji je tako\u0111er dao zna\u010dajan doprinos obrazovanju brojnih generacija studenata na vode\u0107oj katoli\u010dkoj teolo\u0161koj ustanovi u Hrvatskoj.<\/p>\n\n\n\n Stoga bismo, prije nego \u0161to izreknemo te\u0161ke rije\u010di o novome prijevodu ili njegovim autorima, trebali zastati i razmotriti te\u017einu vlastitih rije\u010di. Prevoditeljske i stilske odluke legitimno je propitivati, analizirati i kriti\u010dki vrednovati. No, i to treba \u010diniti u duhu crkvenosti, po\u0161tovanja i bratstva u Kristu. Samo tako mo\u017eemo provesti ozbiljnu i konstruktivnu raspravu, a istodobno iskazati po\u0161tovanje prema ljudima koji su godine svojega rada, znanja i \u017ertve ulo\u017eili u projekt od iznimne va\u017enosti za Crkvu i hrvatsku kulturu.<\/p>\n\n\n\n Crkva je objavila Smjernice<\/em> za prijevode Biblije u suradnji s pripadnicima drugih kr\u0161\u0107anskih dominacija. U tim Smjernicama<\/em> navedeni su tekstovi od kojih valja po\u0107i (izvornici), egzegetski i prevoditeljski kriteriji kojih se treba dr\u017eati, prijedlozi za dodatke i upute o \u010demu se treba usuglasiti prije samog procesa.<\/p>\n\n\n\n Jedna od va\u017enijih smjernica u na\u0161em slu\u010daju je ova: <\/p>\n\n\n\n \u00bbIt is wrong to assume that only one legitimate type of translation in major world languages is required. Although it is increasingly less necessary to prepare different translations for diverse geographical dialects, many languages include significant sociolinguistic dialects. Such diversity of language and corresponding differences of purpose in translation suggest that more than one style of language may not only be desirable but necessary in many situations.\u00ab [2]<\/sup><\/strong><\/sup><\/a><\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n \u010cini mi se da ova smjernica mo\u017ee umiriti znatan dio kritika. Naime, jedan narod mo\u017ee imati mnogo razli\u010ditih prijevoda Biblije, koji se me\u0111usobno stilski razlikuju. Tako Katoli\u010dka Crkva u SAD-u ima nekoliko prijevoda s crkvenim odobrenjem od 1983. godine naovamo.[3]<\/sup><\/a> Hrvatski narod ne zaostaje u tom smislu: Budu\u0107i da se Hrvatski narod prote\u017ee na dvije dr\u017eave u kojima je konstitutivni narod i koje su mu domovine (RH i BiH) te je crkvena jurisdikcija hrvatskog naroda u dvije biskupske konferencije, a postoje i povijesne grupe Hrvata u drugim dr\u017eavama, na\u0161 narod ima mnogo povijesnih prijevoda i nekoliko \u017eivu\u0107ih. Kronolo\u0161ki popis svih prijevoda (uklju\u010duju\u0107i i one nekatoli\u010dke i bez odobrenja) mo\u017ee se pro\u010ditati ovdje<\/a>[4]<\/sup><\/a>. Me\u0111utim, KBF u Zagrebu ima vlastiti Biblijski institut koji na svojim stranicama donosi brojne znanstvene i stru\u010dne informacije i pomagala, pa tako i popis i analizu hrvatskih prijevoda Biblije kroz povijest.[5]<\/sup><\/a><\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to je \u010dinjenica jest da me\u0111u aktualnim prijevodima s crkvenim odobrenjem postoji nekoliko izdanja i prijevoda na hrvatski prijevod (u RH, BiH ili drugdje):<\/p>\n\n\n\n Nije mi poznato je li Biblija na gradi\u0161\u0107anskohrvatskom jeziku<\/em> s vremenom zadobila suglasnost neke crkvene vlasti, barem lokalne. Zasebni biblijski dijelovi, tj. Novi zavjet \u010desto je dijeljen besplatno u raznim prigodama (poznat i kao d\u017eepni Plavi<\/em> Novi zavjet<\/em>), a radi se vrlo \u010desto o prijevodu B. Duda \u2013 J. Fu\u0107ak koji nosi potrebne suglasnosti.<\/p>\n\n\n\n Dakle, hrvatski narod ima nekoliko \u017eivih odobrenih prijevoda na hrvatski jezik, a uz to ima i brojne zasebne prijevode, kako povijesne katoli\u010dke, tako i one nastale izvan Katoli\u010dke Crkve ili kao prigodna izdanja (Biblije na dijalektima i sl.)<\/p>\n\n\n\n Jedna od va\u017enijih informacija kod predstavljanja novo prijevoda Biblije bila je ta da je to prijevod s izvornika te da je prvi takav prijevod. To je potaknulo neka pitanja o nastanku ranijih tekstova i o tome \u0161to se smatra izvornikom<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Izvornik<\/em> je tekst koji je najbli\u017ei biblijskoj povijesti, tj. najbli\u017ei izvornim rukopisima biblijskih knjiga (autografima<\/em>). Prevesti s izvornika zna\u010dilo bi, dakle, imati pred sobom tekst najstarijih rukopisa biblijskih tekstova (ne nu\u017eno fizi\u010dki same rukopise, mo\u017ee i faksmile ili prijepise). Jedan od najstarijih pisanih izvora koji imamo je Papyrus 52<\/em> (P52) \u2013 veli\u010dine je bankovne kartice i sadr\u017ei tekst Iv 18, 37-38. <\/p>\n<\/div> Iz ovih \u010dinjenica je jasno kako su nam izvorni rukopisi izvornih pisaca biblijskih tekstova uvelike nedostupni, osobito po pitanju Starog zavjeta. No, tekstovi su prepisivani i kao takvi bili su opticaju u starome svijetu, pa se slu\u017eimo tim najstarijim tekstovima. Hebrejski tekst Starog zavjeta je jo\u0161 u 3. i 2. st. pr. Kr preveden na gr\u010dki \u2013 prijevod znan kao Septuaginta<\/em> (kratica: LXX), a prijepisi tog teksta su dugo vremena slu\u017eili kao izvornik. Me\u0111utim, i Septuaginta<\/em> je prijevod, ali se radio o zna\u010dajnom prijevodu jer predstavlja i \u017eidovsku predaju i nauk vezan uz biblijski tekst, budu\u0107i da prijevod nije ra\u0111en samo kao jezi\u010dni, ve\u0107 i kao konceptualni. Zato on predstavlja svojevrstan vjerodostojni tuma\u010d izvornog hebrejskog teksta, premda predstavlja i odre\u0111enu helenizaciju \u017eidovske biblijske misli. No, izuzetno je va\u017ean za na\u0161e dana\u0161nje prijevode, ali je tako\u0111er va\u017eno poznavati i hebrejske tekstove, koliko je to mogu\u0107e. <\/p>\n\n\n\n Dugo su se najstarijim postoje\u0107im spisima Starog zavjeta smatrali tekstovi iz stolje\u0107a poslije Krista. Me\u0111utim, 1947. otkriven je veliki kompleks i biblioteka u Kumranu na Mrtvome moru, s biblijskim tekstovima iz 3. st. pr. Kr. Takvi nalazi su kroz stolje\u0107a sabirani i analizirani, te ih danas poznajemo kao Codex Vaticanus<\/em>, Aleppo<\/em>, Leningrad<\/em>, Sinaiticus<\/em>\u2026 Prema njima i u skladu s ostalim izvorima istra\u017eiva\u010di rade izdanja tekstova koji slu\u017ee kao izdanje izvornog teksta (koliko je to mogu\u0107e). <\/p>\n\n\n\n Za Katoli\u010dku Crkvu su osim tih nalaza i kodeksa va\u017eni i zna\u010dajni prijevodi na latinski, od kojih sredi\u0161nje mjesto ima Vulgata<\/em> (Vg) \u2013 tekst na\u010dinjen na temelju rada sv. Jeronima. Zapravo, danas je Jeronimov tekst dora\u0111en i poznat kao Nova Vulgata<\/em> ili Neovulgata<\/a><\/em>, te je slu\u017ebeni tekst Biblije u Katoli\u010dkoj Crkvi.<\/p>\n\n\n\n U nekim od prona\u0111enih najstarijih tekstova nedostaju neki retci (npr. iz jednog od evan\u0111elja, dok se u drugom evan\u0111elju nalaze). To mo\u017ee biti posljedica toga \u0161to se tekst redovito umna\u017eao ru\u010dno, tj. prepisivao, pa je neki prepisiva\u010d mogao ve\u0107 po sje\u0107anju osje\u0107ati nek tekst, osobito kada se radi o paralelnim tekstovima u sinopti\u010dkim evan\u0111eljima i dodati neku re\u010denicu prema tako pomije\u0161anom sje\u0107anju. U antici su se tekstovi u velikom broju prepisivali i kru\u017eili u lokalnim sredinama. Zbog toga i postoje razlike u starim tekstovima prema i prema mjestu i prema vremenu nastanka i nalaska. Te razlike ne utje\u010du na smisao i cjelovitost Objave, ve\u0107 govore o tome koliko se Bog zaista pribli\u017eio \u010dovjeku da s objavljuje kroz tako krhki i nesavr\u0161eni na\u010din kao \u0161to je ljudski na\u010din izra\u017eavanja i umna\u017eanja teksta Objave.<\/p>\n\n\n\n No, tim se rukopisima Crkva slu\u017eila te su takvi navodi pre\u0161li u drugu kr\u0161\u0107ansku literaturu. To za neke predstavlja problem i smatraju da su ti citati ukradeni ili nepravedno ispu\u0161teni ako nisu navedeni u najnovijim izdanjima. No, kako se danas slu\u017eimo novim arheolo\u0161kim saznanjima i standardima izvornih tekstova, tako se u novim prijevodima i izdanjima nastoji donijeti tekst onako kako on postoji u najstarijem vjerodostojnom obliku. Napomena o tim kasnijim recima \u010desto se dodaje u bilje\u0161ku ispod teksta, jer u odre\u0111enim slu\u010dajevima mo\u017ee postojati zna\u010dajni povijesni ili teolo\u0161ki razlozi za to. Sve je to javno, te se ne radi o kra\u0111i ili obmani, ve\u0107 se radi o napretku arheolo\u0161kog istra\u017eivanja biblijskog teksta.<\/p>\n\n\n\n U ve\u0107 spomenutim Smjernicama<\/em> Crkve, govori se o tome \u0161to se treba uzeti kao izvornik kod prevo\u0111enja Biblije kada se sura\u0111uje s drugim kr\u0161\u0107anima:<\/p>\n\n\n\n Za katoli\u010dku Crkvu ostaje i dalje va\u017eno na\u010delo iz dogmatske konstitucije Drugog vatikanskog koncila Dei Verbum<\/em> o Bo\u017ejoj objavi:<\/p>\n\n\n\n \u00bbKristovim vjernicima treba bi ti \u0161irom otvoren pristup Svetom pismu. Zbog toga je Crkva ve\u0107 od samih po\u010detaka prihvatila onaj najstariji gr\u010dki prijevod Staroga zavjeta koji je nazvan prema sedamdesetorici mu\u017eeva [Septuagintu, op. a.] ; druge, pak, isto\u010dne i latinske prijevode, poglavito takozvanu Vulgatu, uvijek dr\u017ei u \u010dasti. A budu\u0107i da Bo\u017eja rije\u010d mora biti dostupna svim vremenima, Crkva se maj\u010dinskom zauzeto\u0161\u0107u skrbi da se na raznim jezicima prirede prikladni i to\u010dni prijevodi, u prvom redu na temelju izvornih tekstova Svetih knjiga. Ako se ti [prijevodi] u danoj prilici i uz pristanak crkvene vlasti tako\u0111er prirede u zajedni\u010dkom naporu s odijeljenom bra\u0107om, njima \u0107e se mo\u0107i slu\u017eiti svi kr\u0161\u0107ani.\u00ab<\/em> (DV, br. 22)<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n Dakle, Septuaginta<\/em> ostaje i dalje prihva\u0107en tekst, osobito zbog kanona Biblije, tj. popisa biblijskih knjiga Starog zavjeta, koji je Katoli\u010dka Crkva preuzela, ali i ako svjedo\u010danstvo razumijevanja i tuma\u010denja hebrejskih izvornih tekstova. Vulgata<\/em> ostaje prijevod u \u010dasti, tj. slu\u017ebeni prijevod Katoli\u010dke Crkve koji \u00bb<\/em>doista pokazuje da je ona, u onom smislu u kojem ju je Crkva razumjela i razumije, bez ikakve pogre\u0161ke u stvarima vjere i morala; tako da, kako sama Crkva svjedo\u010di i potvr\u0111uje, mo\u017ee se citirati sigurno i bez straha od pogre\u0161ke u raspravama, predavanjima i propovijedanju\u2026 \u00ab<\/em>[7]<\/sup><\/a><\/p>\n\n\n\n Dakle, prevoditelji trebaju slijediti vjerodostojna suvremena znanstvena kriti\u010dka izdanja na izvornim tekstovima, ne odbaciti nego koristiti pritom i druga izdanja; po\u0161tivati i slu\u017eiti se i kroz povijest kori\u0161tenim izdanjima, a tako\u0111er, za katoli\u010dke prevoditelje, neizostavno je po\u0161tivati i Septuagintu<\/em>, a osobito (Neo<\/em>)Vulgatu<\/em> kao slu\u017ebeni katoli\u010dki tekst.<\/p>\n\n\n\n Dakle, pitanje izvornika je vrlo slo\u017eeno stru\u010dno, znanstveno i teolo\u0161ko pitanje. Va\u017eno je otkuda se prevodi, koji je polazni tekst i kojim se tekstovima slu\u017eimo kao pomo\u0107nim materijalom. Kada se to ima na umu, onda postaje jasno da je veliki zadatak sve to usporediti, analizirati, datirati, ispravno analizirati u kontekstu kanona i povijesti teologije i teksta. I potom sve to primijeniti za posao prevo\u0111enja. Taj posao ne treba zanemariti, niti ga jednostavno odbaciti koriste\u0107i gnjusne ili olake komentare.<\/p>\n\n\n\n No, imaju\u0107i na umu da postoje izdanja na izvornim biblijskim jezicima, nije \u010dudno da se u lai\u010dkom dijelu javnosti podiglo dosta pitanja kada se novi prijevod na hrvatski jezik predstavio kao prvi prijevod s izvornika.<\/em> Mnogi su se pitali kako su onda raniji prijevodi nastali, tj. nisu li i oni s izvornika<\/em>? Brojni stariji prijevodi Biblije na hrvatski slu\u017ee se drugim prijevodima i od ranije postoje\u0107im tekstovima; mnogi poku\u0161aji prijevoda su ostali samo u dijelovima. Tako je Novi zavjet je i ranije bio nekada prevo\u0111en s izvornog gr\u010dkog (zbog dostupnosti), ali Stari zavjet je uvelike predstavljao prijevod prijevoda. To ne umanjuje povijesnu vrijednost tih prijevoda, ali govori o polazi\u0161tu prevoditelja, tj. koliko je blizu ili dalje od izvornika. <\/p>\n\n\n\n Iz navedenog je jasno kako je novi hrvatski prijevod (HSP) zaista prvo izdanje koje je na hrvatski prevedeno s izvornih jezika i tekstova, prema najnovijim prihva\u0107enim spoznajama o najstarijim dostupnim biblijskim tekstovima, ali i prema vlastitim projektnim kriterijima prevo\u0111enja.[12]<\/sup><\/a>Za Stari zavjet koristilo se 5. izdanje Biblija Hebraica Stuttgartensia<\/em> i Septuaginta.<\/em> Za Novi zavjet koristio se Novum Testamentum Graece<\/em> Nestle-Aland (28. izd).<\/p>\n\n\n\n Ovaj izvornik za Novi zavjet, nazivan jednostavno Nestle-Aland<\/em> (NA), za neke predstavlja kamen spoticanja, budu\u0107i da to nije preporu\u010deni izvor naveden u Smjernicama<\/em> (ondje se navodi kao izvor izdanje GNT-UBS). Me\u0111utim, 28<\/sup>NA i GNT-UBS su u pogledu gr\u010dkog biblijskog teksta identi\u010dni. Razlikuju se u kriti\u010dkom aparatu, tj. stru\u010dnim bilje\u0161kama uz tekst.[13]<\/sup><\/a> Kao izvornik<\/em> va\u017ean je ipak biblijski tekst. Dakle, nema razloga da se prema navedenim izvorima bude sumnji\u010dav. <\/p>\n\n\n\n Tekst je, prema izvornoj nakani samog projekta, pastoralno-katehetsko-misionarki usmjeren, orijentiran na prosje\u010dnu publiku, a ne na akademsku, stru\u010dnu, liturgijsku. Koliko je u tome uspio, mo\u017eete \u010ditati u drugom i tre\u0107em dijelu ovog osvrta.<\/p>\n\n\n\n Ivan Glavini\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n Osvrt na novi prijevod Biblije (II. dio)<\/a><\/p>\n\n\n\n Osvrt na novi prijevod Biblije (III. dio)<\/a><\/p>\n\n\n\n [1]<\/sup><\/a> O tom zna\u010denju suglasnosti vidi crkvenu Uputu<\/em>: https:\/\/www.vatican.va\/roman_curia\/congregations\/cfaith\/documents\/rc_con_cfaith_doc_19920330_istruzione-pccs_en.html#:~:text=%C2%A72.%20Eccesiastical,the%20relative%20canon<\/a>.<\/p>\n\n\n\n [2]<\/sup><\/a> https:\/\/www.christianunity.va\/content\/unitacristiani\/en\/documenti\/altri-testi\/en.html#:~:text=It%20is%20wrong,in%20many%20situations<\/a>.<\/p>\n\n\n\n [3]<\/sup><\/a> Vidi popis ovdje: https:\/\/www.usccb.org\/offices\/new-american-bible\/approved-translations-bible<\/a> ; i ovdje: https:\/\/forallthings.bible\/complete-list-of-approved-catholic-bible-versions\/<\/a> .<\/p>\n\n\n\n [4]<\/sup><\/a> https:\/\/eleksikon.hr\/clanak\/biblija-prijevodi-kronoloski-pregled-objavljenih-potpunih-i-djelomicnih-prijevoda-an-hrvatski-jezik\/<\/a><\/p>\n\n\n\n [5]<\/sup><\/a> Vidi ovdje: https:\/\/www.kbf.unizg.hr\/biblijski-institut\/index.php?type=main&item=44#49<\/a><\/p>\n\n\n\n [6]<\/sup><\/a> U samom prvom izdanju nije dan op\u0107i Imprimatur<\/em> zbog politi\u010dke klime, ali su mjesni biskupi za svoja podru\u010dja davali obavijesti o Imprimaturu<\/em> Zagreba\u010dkog nadbiskupa.<\/p>\n\n\n\n [7]<\/sup><\/a> PIO XII, enciklika Divino afflane Spiritu<\/em> , br. 22. https:\/\/www.vatican.va\/content\/pius-xii\/en\/encyclicals\/documents\/hf_p-xii_enc_30091943_divino-afflante-spiritu.html<\/a><\/p>\n\n\n\n [8]<\/sup><\/a> Vidi: https:\/\/www.matica.hr\/kolo\/373\/kasicev-prijevod-svetoga-pisma-i-liturgijskih-knjiga-21683\/<\/a><\/p>\n\n\n\n [9]<\/sup><\/a> Vidi: https:\/\/hrcak.srce.hr\/file\/414041<\/a><\/p>\n\n\n\n [10]<\/sup><\/a> Vidi: https:\/\/www.kbf.unizg.hr\/biblijski-institut\/index.php?type=main&lib=1660&item=575<\/a><\/p>\n\n\n\n [11]<\/sup><\/a> Vidi: https:\/\/hrcak.srce.hr\/file\/38573<\/a> ; https:\/\/hrcak.srce.hr\/clanak\/2512<\/a> ; https:\/\/hrcak.srce.hr\/file\/2530<\/a> ;<\/p>\n\n\n\n <\/a>[12]<\/sup><\/a> Prof. Bo\u017eo Luji\u0107 naveo ih je ovdje: https:\/\/hrcak.srce.hr\/file\/37007<\/a><\/p>\n\n\n\n [13]<\/sup><\/a> Njema\u010dko biblijsko dru\u0161tvo naziva ih sestrinskim izdanjima<\/em>, dok je Kurt Aland ujedno i su-urednik UBS-ovog izdanja. Stoga nema previ\u0161e razloga da se sumnja u to\u010dnost izvornika.; Vi\u0161e o usporedbi vidi: https:\/\/hendricksonpublishers.blog\/2019\/09\/19\/whats-the-difference-between-the-na28-and-the-ubs5\/<\/a>; ovdje: https:\/\/www.die-bibel.de\/en\/greek-new-testament-gnt<\/a> ; Vidi i vizualnu usporedbu GNS UBS i NA: https:\/\/hendricksonpublishers.blog\/wp-content\/uploads\/2019\/09\/na28-ubs5-comparison.pdf<\/a> <\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" [Ovaj tekst po\u010detak je niza \u010diji drugi i tre\u0107i dio mo\u017eete prona\u0107i na dnu ovog teksta] Prije nekoliko godina, tijekom svojega studija, jedan od profesora bibli\u010dara podijelio je s nama kratko iskustvo rada na novom prijevodu Biblije. Tom je prilikom ukratko istaknuo odre\u0111ena razila\u017eenja izme\u0111u prevoditeljskih rje\u0161enja i jezi\u010dno-stilskog smjera tijekom tada\u0161njega procesa. Nije nam […]<\/p>\n","protected":false},"author":78725290,"featured_media":2269,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":true,"template":"","format":"standard","meta":{"_coblocks_attr":"","_coblocks_dimensions":"","_coblocks_responsive_height":"","_coblocks_accordion_ie_support":"","_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_wpcom_ai_launchpad_first_post":false,"_jetpack_hide_featured_image":false,"_jetpack_featured_image_duplicate_dismissed":0,"_jetpack_feature_clip_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[683904417,11763864,558413928],"tags":[785967197,144759,812491],"class_list":["post-5097","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktualno-u-crkvi","category-naslovnica","category-temelji-vjere","tag-aktualno-u-crkvi","tag-biblija","tag-crkva"],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/i0.wp.com\/kratkiogledi.com\/wp-content\/uploads\/2018\/10\/lilian-dibbern-684081-unsplash.jpg?resize=4752%2C3168&ssl=1\")
<\/a><\/figure>Kriteriji za me\u0111ukonfesionalne prijevode<\/strong><\/h5>\n\n\n\n
\n
\n
\n
\n
\n
Pitanje izvornog teksta kao podlog za prijevod<\/strong><\/h5>\n\n\n\n
![\"P52\"](\"https:\/\/i0.wp.com\/kratkiogledi.com\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/manchester_john_rylands_library_ms_greek_p_457_papyrus_52_recto_john_18_31-33.jpg?resize=960%2C1280&ssl=1\")
<\/a><\/figure><\/div>\n\n\n\n\n
\n
\n
K tome Franjeva\u010dka<\/em> ili Hrvatska Biblija<\/em> predstavlja izdanje za hrvatski narod u iseljeni\u0161tvu, a ne op\u0107i nacionalni i narodni prijevod. No, budu\u0107i da je Grubi\u0161i\u0107ev prijevod uvr\u0161ten u Zagreba\u010dku Bibliju<\/em>, postao je dio i liturgije u hrvatskom narodu, te dio dosad najboljeg izdanja Biblije. Njegova je vrijednost tako\u0111er neosporna.<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n