- Trebamo li mijenjati Crkvu?
Mnogi, pa i poznati teolozi današnjice, kao da su upali u zamku diktature kritizerstva. Oni potiču mišljenje kako će Crkva procvasti i kako će se mnogi vratiti njoj onda kada se Crkva nekako promijeni, prilagodi više čovjeku, kada bude privlačnija…
Stvarnost je drukčija: Crkva je već desetljećima stalno u nekoj vrsti promjene, konstantno se nešto mijenja, prilagođava. U liturgiji vrlo jako, u pastoralu mnogo. Rezultat na Zapadu? Uvijek isti: ljudi odlaze od Crkve, a vraćaju se premalo. Kažu neki da ljudi odlaze jer ne nalaze u Crkvi ono što su tražili. Zanimljiva teza, ali Crkva ipak nije tu da udovolji svim ljudima, već da ih sve privede na put spasenja.
Ja mislim da mnogi ipak odlaze jer im se malo govori što i koga tražiti u Crkvi te kako tražiti. Mnogi odlaze zato što ne razumiju Crkvu, njezin nauk i, u korijenu svega, ne razumiju evanđelje. A gdje je tu naša odgovornost? U poučavanju. Dok se mi zabavljamo promjernom struktura i postizanjem privlačnosti, propuštamo poučavati generacije.
- Mijenjati sliku o Crkvi poučavanjem
Ljudi koji često ili nikako ne idu u Crkvu, ako s njima porazgovarate, najčeće svojim riječima pokazuju kako ne razumiju sadržaje Katoličke vjere, Biblije i Predaje ili ih pogrešno razumiju. Možda im se zato i opiru. Ako ljudi ne razumiju te temelje Crkve, nezadovoljstvo strukturama u Crkvi je očekivana posljedica. Bez razumijevanja Objave nemoguće je razumjeti Crkvu i njezine strukture, ma kako se one promijenile i prilagodile ljudima. U konačnici, u opasnosti smo da uslijed previše promjena čak i nama koji smo još uvijek u Crkvi ne bude više posve jasno što je to Crkva.
Dakle: poučavajte u Crkvi i po Crkvi i tako mijenjajte svijet, a ne Crkvu.
Zapamtimo: Isus, dajući zapovijed učenicima u Mt 28, 19-20 nije rekao da učine njegovim učenicima sve narode tako što će često mijenjati lađe kojima plove. Naprotiv, rekao je:
‘Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!’
Svijet i njegovi ljudi neće se obratiti i vratiti Crkvi tek kada vide da se Crkva promijenila u skladu s vremenom, već će se obratiti ako ih se jasno i glasno u Crkvi i iz Crkve pozove: ‘Obratite se!‘ Ma koliko to bilo politički nekorektno i nediplomatski!
Politička konektnost i diplomatski govor koji su u podlozi mnogih poziva na promjenu Crkve štete Crkvi: uljuljkavaju nas u stanje uma koje ima stav “ne bismo se htjeli nikome zamjeriti”. To čini štetu evangelizaciji, Crkvi, a najviše ljudima koji iz nje izlaze.
- Zaključno
Naša je zadaća ljudima reći da postoje vukovi i da smo pozvani otići po one koji su odlutali, makar riskirali i napad vukova. Naša je zadaća pozivati ljude da s nama izvezu na pučinu unatoč valovima i olujama.
A ne da ih uvodimo u naizgled mirnu luku ili u toplu štalu, gdje mirne vode ili toplina slame brzo postanu močvara i zagušljiv zrak.
Ali neki misle da bi Crkva trebala biti supermarket u kojemu bi ljudi koji dolaze u nju trebali pronaći ono po što su došli. Žalim što takvi šire te svoje teze. Naime, pri ulasku u Crkvu treba ostaviti štošta od svojega, kako bismo bili slobodni primiti puninu svega.
Crkva nije tu da se svidi ljudima, nego da ih privede spasenju. Pa makar bila mala, trošna neugledna lađa u kojoj se nesigurni ribari služe nimalo lijepim istrošenim mrežama koje su Zebedejevi sinovi krpali…
Ivan Glavinić
Odgovori