Biti znači hoditi prema svetosti
Posjetivši Rijeku u lipnju 2003. godine, papa Ivan Pavao II. obratio se mladima govoreći: „Podsjećam da se čovjekova vrijednost sastoji u onome ‘što on jest’, a ne u onome ‘što on radi’ ili pak ‘što on posjeduje’; da mali niski ciljevi ne mogu nikada utažiti žeđ za srećom i puninom, koja je u vašemu srcu; da zadaću, što ju je Božja Providnost povjerila svakomu od vas, nitko drugi ne može ispuniti nego vi sami osobno.“
Koliko snažnih riječi, a kako lako ostaju u zaboravu! Svakome od nas Božja Providnost povjerila je zadaću. Lako je pročitati ove riječi, no one nisu jednostavne. Što je moja zadaća? To nije samo raditi nešto, iako je i to; to nije samo imati nešto, iako je i to. Sve su to niski ciljevi: važni, ali i nedostatni. Zadaća je biti, a ono obuhvaća sve dimenzije našega života. To biti nije puka egzistencija, već je to čovještvo u svakom dijelu života. No, biti što točno? Biti tko? Ivana Krstitelja ljudi su pitali: „Pa tko si…? Što kažeš sam o sebi?“(Iv 1, 22) Njegov odgovor u kojem on o sebi govori u odnosu prema Isusu (Iv 1, 23) odjekuje svom poviješću.
Istina o nama samima, pa tako i o zadaći svakoga od nas, krije se u odnosu s Isusom Kristom. Zadaća koja nam je povjerena kao slobodnim bićima jest zapravo poziv koji ima svoj izvor u Isusu Kristu. Ali što to znači za pitanje o onom biti? To znači da svoje biti, svoje čovještvo ostvarujemo onda kada živimo po tom pozivu, onako kako ga je Krist nama uputio. Ne mislimo pritom tek na svećenički poziv, već na opći poziv na svetost. Zadaća je u tome da u svemu što radimo, od najjednostavnijih do najsloženijih poslova, učinimo korak prema svetosti, makar bio i malen. Ne možemo očekivati da drugi ostvare svetost za nas; svatko od nas ima tu odgovornost.
Biti znači hoditi prema svetosti, ali ne hoditi sam! Kako je papa rekao: „Odaberite Gospodina Isusa, kojega ćete slušati i slijediti kao Učitelja života, za sudruga na vašemu životnom putu.“
Ivan Glavinić
Izvorno za: 043Bjelovarski tjednik srpanj 2018.
Odgovori