Na aktualnom zasjedanju izabran je i mnogi upućuju čestitke novome predsjedniku HBK. Tim čestitkama se trebamo pridružiti i zaželjeti Božji mir i dobro novome predsjedniku HBK. No, kako to u javnosti obično biva, postoje neke tendencije da se od svakoga imenovanja naprave senzacije ili se čak donose priče iz “povjerljivih izvora”. Tako je i ovo imenovanje pratio poneki komentar o “šansama” da mons. Kutleša bude predsjednik i očekivanja ili komentiranja tg izbora. Zato mislim da treba reći ešto o HBK, tj. biskupskim konferencijama.
Prvo je to da HBK generalno nije nadređena nijednom biskupu. Naime, svaki biskup ima punu vlast nad svojom biskupijom: vlast posvećivanja, poučavanja i upravljanja. Ipak, kako bi se ta djela vršila što bolje u odnosu na jedan narod i jednu državu, biskupi po konferencijama surađuju i usuglašuju svoje djelovanje.
Biskupske konferencije su prvenstveno ustanove za međusobni dogovor i pastoralnu suradnju oko što boljeg življenja i naviještanja vjere u narodu i državi, a imaju i važnu diplomatsku ulogu, tj. izgradnje odnosa s civilnim vlastima.
U tom smislu, vidim imenovanje mons. Kutleše kao put za rješavanje nekih otvorenih ili kritičnih pitanja odnosa Crkve i države (pravni i imovinski odnosi). To zato što se kao mladi biskup prvo suočio s kompleksnim slučajem Dajla.
Dakle, iako ne treba umanjivati važnost predsjednika HBK, ne treba ni previše uveličavati tu ulogu, jer to nije uloga šefa, nego predstavnika biskupa. Zato kolumne i komentare kako je to nekakav uspon na karijernoj ljestvici ili kako je “slovio za favorita” su, po meni, pomalo promašeni. Za uvid i komentare djelovanja mons. Kutleše, ali i za sagledavanje unutarcrkvenih zbivanja u Hrvatskoj, po meni je važnije gledati njegovo imenovanje u službu metropolita i splitsko-makarskog nadbiskupa i istovremeno (još uvijek) upravljanje Porečko-pulskom biskupijom. Za HBK će biti zanimljivo vidjeti imenovanja za pojedina Vijeća.
U konkretnom pastoralnom i evangelizacijskom smislu djelovanja biskupa preko HBK, mislim da ipak treba pričekati neka druga imenovanja. No, pritom ne mislim samo na biskupe, već i na pojedine urede i druge ustanove koje imaju izravniju ulogu u odnosu na “teren”, a u kojima važnu ulogu imaju i drugi svećenici, redovnici i laici.
Osim Caritasa koji je već doživio promjene u vodstvu, tu su i HILP (liturgija), Iustitia et Pax, HKR, ali i različita Vijeća HBK. Posebno u kontekstu aktualnih pitanja o pobačaju, sinode u Njemačkoj, vjeronauka u školama i vrtićima i sl. Tu se untar HBK može dati signal vjernicima i pokazati smjer. Naravno, ako do promjena dođe i ako za njima uopće ima potrebe. O čemu će HBK sigurno nekad raspravljati.
Ukratko, dok mons. Kutleši želimo obilje Božjeg blagoslova, svima nama je uprijeti svoje snage i svoje talente i vršiti evangelizaciju “na terenu”.
Ivan Glavinić
18. listopada 2022.
Odgovori