Evanđelje nije priručnik za političku korektnost. Niti Crkva ima zadaću slati poruke ljudima o prihvaćanju, o toleranciji, o različitosti… ovome ili onome. Poruke šalju političari i aktivisti. A poruke ne mijenjaju mnogo – one se najčešće samo čuju, prime na znanje ili čak zanemare.
A zadaća Crkve nije da se nju čuje i da bude još samo jedan društveni “igrač”, nego da se čuje i živi Riječ Božja – evanđelje – i da Crkva evanđeljem mijenja svijet.
Evanđelje ne može hraniti političku korektnost niti se evanđelje može tumačiti iz kuta političke korektnosti. Politička korektnost je lažna pravednost i lažna pristojnost; humanizam koji je zapao u zabludu. Evanđelje je kao Božja Riječ više i od poruke tolerancije, prihvaćanja… Naspram evanđelja, sve te poruke su vjetar koji dođe i prođe.
Evanđelje je upravo to što je: evanđelje. Nema mu istoznačnice u svijetu. Čak nema ni bliskoznačnice. Evanđelje je evanđelje: pojam za sebe, koji se pravo može razumjeti jedino kao Božju objavu.
I kao takvo, Crkva evanđelje treba naviještati svima, u svim društvenim pitanjima, na svim poljima. To je lijepo, ali i zahtjevno, jer evanđelje govori da nije sve sveto i da neke stvari u ovome svijetu treba napustiti, nekih se stvari odreći, neka djela prestati činiti, neke udobnosti napustiti. Sve kako bi uistinu svi postali sveti, dionici Kraljevstva nebeskog.
To je zadaća Crkve. Ona će, kada naviješta evanđelje, biti znak osporavan u svijetu, kao što je i Krist. Ali upravo će tada najpotpunije naviještati evanđelje jer će biti najsličnija Kristu.
Kada Crkva čini nešto da se svidi ljudima i kada se mijenja kako bi se njima svidjela, a ne kako bi se njima svidio Bog i njegova objava, onda to nije evangelizacija, nego aktivizam koji danas jest, a sutra propada u manjku žara ili novca.
Crkvi nije zadaća svidjeti se svijetu svojim porukama i promjenama. Crkvi je zadaća da svijet učini takvim da se on svidi Bogu, tj. da Bog prepozna u svakome od nas odgovor na svoju Riječ i da nam na posljednjem sudu Isus kaže »Uđite, blagoslovljeni Oca mojega«, a ne »Ne poznajem vas«.
Zato ne napuštajmo srž poslanja Crkve kada se čini da je ovaj svijet put od vrednota. Nemojmo tražiti način kako da se ljudi nahrane sami, ili neke jeftine hrane koja ne siti. Isusu je bilo dovoljno malo da se nahrani mnoštvo. A hranu su primali od Isusa, po rukama njegovih učenika: »davaše učenicima da posluže ljude«. (Lk 9, 41) Dakle, i za nas vrijedi:
A Isus im reče: »Podajte im vi jesti!« (Lk 9, 13)
Mi, primajući od Isusa. A ne primajući od svijeta.
Ivan Glavinić
Odgovori