Može li umjetna inteligencija postati katolička? Mogu li katolici od nje imati koristi? Mogu li AI aplikacije pružiti spoznaju žive Riječi Božje koja utječe na naš život?
U sve većem broju umjetno inteligentnih aplikacija, nedavno smo čitali vijest o novoj, katoličkoj aplikaciji koja radi na principu AI-a. Radi se o aplikaciji Magisterium AI, koja odgovore na postavljena pitanja ili zahtjeve traži i izlaže na temelju službenih dokumenata Katoličke Crkve i druge srodne literature koja se tiče katoličkog nauka. To ovu aplikaciju čini obećavajućom, ali nudi i mjesto za oprez.
Aplikacija Magisterium AI na prvi pogled (zaista se prvi put služim ovom aplikacijom) na postavljena pitanja daje solidne odgovore, koji sažimaju važne odrednice o stvarima iz pitanja. Jedna od većih prednosti je ta što uz odgovore, aplikacija sadrži i navode dokumenata na kojima se temelje odgovori. Tako su odgovori solidan sažetak iz literature dobiven u nekoliko sekundi, a ujedno temeljen na izvorima koje je moguće odmah provjeriti. To, dakako, ukazuje na veliku prednost pred običnom Google pretragom u kojoj je potrebno često provjeravati i vjerodostojnost stranica koje je Google ponudio. Magisterium AI nudi odgovor, ali i izvore za svoj odgovor (uglavnom katoličke dokumente i izvore), tako da se korisnik može i sam uputiti u detaljnije iščitavanje, ako smatra potrebnim.
S druge strane, budući da ova aplikacija nije došla iz službene crkvene institucije, već je rezultat privatne inicijative, postavlja se pitanje do koje mjere ili do kada ćemo se moći osloniti na teološku nepristranost u odgovorima. Naime, nema garancije kako aplikacija danas-sutra neće nuditi i neke upitne teološke teze ili kako neke dokumente neće objašnjavati ili opisivati preliberalno ili prekonzervativno, na temelju ove ili one naknadno dodane literature i postavki koje bi joj pri programiranju bile zadane. Naime, umjetna inteligencija ipak je ljudsko djelo i, iako nosi prednosti, ima i rizik od “zaraze” ljudskom korupcijom, osobito kada je riječ o privatnom projektu, a ne službenom. Ipak, nadamo se da do toga neće doći, barem što se tiče ove aplikacije koja se nudi kao sigurno AI mjesto za katolički sadržaj.
Dakle, umjetnoj inteligenciji treba pristupiti kritički, sa sviješću da se ne radi o racionalnim bićima, nego o udaljenim serverima i hrpi jedinica i nula koje će uvijek biti manjkave i podređene ljudskim bićima. Za potpunu spoznaju ipakm ćemo uvjek trebati drugu osobu. Uostalom, i sama aplikacija Magisterium AI u odgovoru na pitanje ”What are you?” govori to isto:
I’m well read and therefore may be useful to you, but I’m no substitute for a human being. So, be sure to reach out to one if you want to go deeper.
Da umjetna inteligencija teško može postati katolička u pravom smislu te riječi govori i jedan drugi primjer. Naime, portal bitno.net izvijestio je o tome kako je jednoj drugoj AI aplikaciji postavio zadatak da osmisli katoličku crkvu (građevinu) koja bi spajala tradiciju i suvremenost (ovdje). Rezultat koji je dala umjetna inteligencija bio je osrednji: crkva izvana izgleda obećavajuće, ali nedostaje joj zvonik. Unutrašnjost je, pak, na prvi pogled uobičajena, ali s brojnim nedostacima: umjesto prostora koji se temelji na spoznaji o odnosima liturgijskih mjesta i elemenata, crkva je, barem koliko se razaznaje, osmišljena kao i mnoge već postojeće: velika lađa s brojnim klupama a na kraju (u dnu lađe) ističe se oltar. Kasnijom intervencijom dodani su i kipovi, ali opet u dnu lađe, kao da se u katoličkim okupljanjima radi samo o pasivnom promatranju zbivanja, poput kazališta. Ambon se u toj umjetno osmišljenoj crkvi ne prepoznaje, iako bi trebao biti vidljiv, prepoznatljiv, pa i smješten tako da ”ide” prema vjernicima. Krstionica se također ne razaznaje, a kamoli ispovjedaonice. Nije ničim istaknuto ni mjesto pričesti, nema nijedne freske, reljefa, mozaika, vitraja, nema prostora za procesiju iz sakristije, a nije jasno ni gdje se nalaze mjesta za svećenika i poslužitelje, kao što nije istaknuto niti svetohranište. Ukratko, crkvu koju je osmislila umjetna inteligencija trebalo bi znatno doraditi ili nanovo osmisliti stvarnom inteligencijom.
Na kraju, postavlja se pitanje pastoralne korisnosti ovakvih katoličkih aplikacija ili korištenja dostupnih programa za vjerske namjere. S jedne strane, svakako je vrlo korisno što vjernici sada mogu na jedan jedini upit saznati ukratko temeljne odrednice neke stvari u katoličkom nauku koja ih zanima, a ujedno mogu vidjeti i osnovne katoličke izvore o tome. Magisterium AI u tome se nudi kao malo bolji, opširniji i digitalni Denzinger[1]: Denzinger s komentarom – rekli bismo. U pastoralu to svakako ima svoju vrijednost i laicima daje mogućnost upoznavanja osnova nauka katoličke vjere u trenu. To je vrlo korisna strana umjetne inteligencije.
S druge strane, poznavanje katoličkog nauka ne sastoji se samo u poznavanju sadržaja, činjenica i izjava, već je potrebno produbljivanje, povezivanje riječi Crkve sa živom Riječi Božjom u Svetom Pismu i Predaji i kroz primjere svetaca. Takvo što ne može ponuditi nijedna umjetna inteligencija. Ona može biti korisna kao predvorje razumske spoznaje, nešto poput moderne enciklopedije, ali za katoličku spoznaju potreban je susret s osobom, a ne s ekranom. To je vidljivo i na primjeru crkve osmišljene umjetnom inteligencijom: ona ne može kvalitetno producirati modele katoličke crkve sama od sebe. Za takvo nije dovoljno samo činjenično znanje, već i iskustvo slavlja u kojemu osoba može osjetiti što je potrebno i kako pomiriti iskustvo, potrebe, mogućnosti i znanje. Upravo u ljudskom elementu, a najviše u životnom iskustvu živoga Boga, krije se trajna prednost čovjeka naspram umjetne inteligencije: umjetna inteligencija nikada neće moći zamijeniti dobrog kateheta, teologa, svećenika, propovjednika, svjedoka ili sveca. Ipak, upravo popularnost umjetne inteligencije te njezin nedostatak duha osobne riječi može potaknuti potrebu za većom ulogom tih službi i poslanja u Crkvi, osobito u redovitom pastoralu.
Pitanja vjernika ne traže samo znanje, nego uz znanje i duh vjere koji jedino osoba može pružiti. Teologija i nauk katoličke Crkve ne nastaju iz pukog filozofiranja i ljudskih napisa (iako je i razumska spoznaja važna), već je za njih nužna riječ objave Boga koji nam govori uvijek u Svetom Pismu, Predaji Crkve, sakramentima. Unutarnji temelji, a u nekim stvarima i sama struktura, počivaju upravo na riječi te objave kojom se Bog objavljuje ljudima osobno. Stoga je za punu spoznaju, a ona uključuje prihvaćanje vjerom i životom neke istine, potrebno da se osobi koja pita dadne odgovor iz nade koja je u nama (1 Pt 3, 15) – u nama, a ne u bespućima servera. Takav odgovor može dati samo čovjek, osoba, i to ona koja osobno poznaje otajstvo Božje riječi i ljubavi te ga može iz sebe izraziti drugoj osobi, prenoseći tu cjelovitu spoznaju njoj primjerenim riječima.
Brojni sveci ili duhovni pisci upravo su zato za nas obogaćujući: nude nam ljudski pogled i iskustvo, pružaju sam uvid u otajstvo Božje riječi i ljubavi nekim novim riječima ili iz jedne nove perspektive koju mi sami do sada nismo imali, ali koja nam je obogaćujuća za čitav život, a ne samo za razumsko znanje. Tako nam daju duhovnu spoznaju po kojoj i ova razumska postaje jasnija, jer je pročišćena svjetlom Duha. Tako primamo cjelovitu spoznaju kao osobni dar nama, a ne samo kao rezultat nekog računala.
Umjetna inteligencija može napisati teološki točnu propovijed, ali ona ne može razlomiti Riječ kao što to propovjednik može; aplikacije mogu prenijeti stečeno znanje o Bogu, ali ne mogu prenijeti iskustvo Boga; umjetna inteligencija pruža uvid u sadržaj pojma Bog, ali uvesti u otajstvo osobe Boga može samo osoba koja je u odnosu s njim; računalo može navesti karakteristike Boga u kojega vjerujemo, ali ne može izraziti doživljaj živoga Boga kao što to čine Psalmi ili brojni sveci; algoritmi mogu napisati književno savršene tekstove, ali samo Bogom nadahnuti ljudi mogu prenijeti poruku koja mijenja život i dotaknuti nas nama bliskim riječima. Uostalom, umjetna inteligencija ne može ono najvažnije: prenijeti Božju ljubav onome tko traži načine kako bi ju upoznao. Nju može prenijeti samo onaj tko ju nosi u sebi.
Ukratko: nije dovoljno ovo znanje koje imamo u svijetu, u umjetnoj inteligenciji; potrebno je najprije poznavanje Boga životom, kako bi se potpuno spoznalo istinu iz nauka kojeg učimo u Crkvi.
„Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje. Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega. A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog. To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima.“
( 1 Kor 2, 9-14)
Ivan Glavinić
[1] Denzinger je kolokvijalni naziv knjigu: „Zbirka sažetaka, vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i ćudoređu“ čiji su autori Heinrich Denzinger i Peter Hünermann. Knjiga je vrlo opsežna, a donosi tekstove crkvenih dokumenata i izjava od prvih stoljeća, sve do 20. st.
Odgovori