Pjesma, poklici i radost „židovske djece s palminim granama“ što odzvanja Cvjetnicom vrlo brzo postaju zaglušeni porugama, uzvicima i ludilom svjetine što prati Isusa na njegovom putu do Golgote.
Nasuprot te nesnosne buke, liturgija Velikog Petka odiše tišinom. I to je paradoksalno, jer je upravo taj petak obilježen službom muke Gospodnje: očekivali bismo dramatičnost, napetost i tragičnost u moru zvukova i poklika koji dočaravaju nesnosnost muke, ali baš naprotiv – prvi element toga slavlja je tišina ili šutnja. Mnoštvo je riječi napisano o zaglušenosti našeg vremena, o gradskoj buci i strci, o moru riječi koje se, uzalud ili ne, danomice izgovaraju i slušaju. Mnogo je toga napisano o činjenici da naše vrijeme vapi za tišinom i za mirom od nesnosne buke i kaotičnosti zvukova i poruka. No, šutnja Velikoga petka nije tek takva stanka u igri svijeta. Naprotiv, tišina Velikog petka je odgovor na otajstvo Božje ljubavi pokazane u križu i umiranju Božjega Sina. On je na križu ušao u tišinu smrti za nas, podijelio tišinu groba s nama. Zato je tišina Velikog petka jedinstveno iskustvo zajedništva s Raspetim.
Pa i sama liturgija riječi u obredima Velikog petka nije protumačena tek riječima, već i obredom klanjanja križu. U križu je dovršena objava Božjega djela spasenja. Ono o čemu govori prvo čitanje iz proroka Izaije – o spasenju koje dolazi kroz trpljenje pravednika – to proroštvo sada postaje stvarnošću (Iz 52, 13 – 53, 12). U otkrivanju križa koji svjedoči Isusovu smrt na križu, otajstvo spasenja postaje jasno vidljivim. I baš to je ključ razumijevanja obreda klanjanja križu: otkrivanje križa nije puko pokazivanje mjesta smrti Sina, već je objavljivanje otajstva križa – križa kao mjesta spasenja. Isusova smrt otkriva i objavljuje križ u novom svjetlu koje je prodahnuto uskrsnućem, odnosno cjelokupnim Vazmenim otajstvom.
Križ – mjesto pobjede
Naše vrijeme teško razumije križ kao mjesto očitovanja otajstva spasenja. I likovni prikazi raspetoga od druge polovice srednjega vijeka Krista na križu prikazuju u agoniji, mrtvog, okrvavljenog, napaćenog. Možda najočitiji prikaz našega shvaćanja križa ogleda se u dramatičnosti filma Pasija. Međutim, u prvim stoljećima, na likovnim prikazima gotovo da nema Krista koji je razapet i okvavljen na križu. Krista se na križu prikazuje drugim znakovima proslave: kao jaganjca, ili pak samo stoji Kristov monogram. Često se na križevima onog vremena može naći i medaljon s likom Krista ili Jaganjca itd.
U tim prvim stoljećima križ je često prikazivan kao prijestolje Kristove proslave i njegove pobjede. U romanici, a dijelom i gotici, Krist je na križu odjeven u dugu togu, svećeničku ili kraljevsku haljinu. Želi se istaknuti da je Krist na križu ostvario i dovršio djelo svoje svećeničke i kraljevske službe. Dakle, ikonografija onoga vremena govori o proslavljenom Kristu. Križ nije samo mjesto patnje, nego je i mjesto proslave.
Osobno me se jako dojmio prikaz raspeća u bazilici sv. Klare u Asizu, koji pripada onom nizu prikaza raspeća koji križ vidi kao mjesto pobjede. Krist je na tom prikazu nekako izvinut, bokovima kao da radi kružni pokret i tako pleše pobjednički ples na križu. Taj prikaz plesa kao da svjedoči o križu kao mjestu novog stvaranja: Krist pleše na križu kao Mudrost koja je igrala u vrijeme stvaranja (Izr 8, 22-31). Krist na križu čini sve novo.
Gdje je Bog?
Veliki petak u činu otkrivanja križa na otajstven način odgovara na pitanje „Gdje je Bog?“ On je Prisutni. On je tu, na križu, za nas i naše spasenje. Dok se mnogi pitaju gdje je On u patnji, u boli, u smrti nedužnih, otajstvo križa daje sasvim jedinstven odgovor: On nije tu tako da nas izvlači iz svake boli, iz svake muke i trpljenja. On nije tu da nas izvlači iz poteškoća života. Ne. On nije ”bog po narudžbi; bog za naše potrebe.”
Naprotiv! On je Emanuel – S nama Bog. On je s nama, prisutan: s nama u boli, s nama u muci, da bi s nama patio i plakao – s nama i za nas. To mnogo više znači… Mnogo više od toga da nas drži pod staklenim zvonom. Svatko ima to iskustvo iz sasvim običnog prijateljstva: prijatelj je s nama, ma što bilo: nosi s nama teret brige jer i sam zna kako je to. Takav je Isus Krist na križu. Bog koji dijeli našu bol, našu patnju, našu smrt…
Veliki petak govori da je On tu, prisutan, da bi s nama sišao čak i u besmisao smrti i da bismo s Njime mi suuskrsli i pobijedili smrt. Veliki petak nema zadnju riječ, ali mnogo govori onome tko uđe u tišinu i osluškuje (od)govor Božje ljubavi pokazane u križu.
Ivan Glavinić
izvorno objavljeno na stranicama ureda za pastoral mladih Sisačke biskupije (ovdje)
Odgovori