Pismo povodom najave ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije s prijedlogom za oblikovanje Interpretativne izjave
Poštovani Predsjedniče Vlade Republike Hrvatske!
Ovim putem obraćam Vam se u vezi s najavom ratifikacije „Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“ (dalje: Istanbulska konvencija).
Obraćam Vam se najprije kao građanin Republike Hrvatske, van članstva u bilo kojoj stranci, laik po svakoj osnovi, svjestan da se odgovornost za društvo ne može potpuno delegirati na saborske zastupnike, kao i toga da se zadaća korekcije politike ne može prepustiti medijima i nevladinim udrugama. Narodu i građanima prvima i najviše pripada zadaća korekcije politike i vlasti, jer vlast proizlazi iz naroda i njemu pripada (Ustav RH, čl. 1). Svjestan te odgovornosti, pišući Vam ovo pismo, preuzimam ju u onom opsegu u kojemu mi to vlastite sposobnosti, mogućnosti, znanja i pravo omogućuju.
Obraćam Vam se i kao akademski građanin te student poslijediplomskog studija, svjestan posebnih zadaća i moralne odgovornosti koja mi pripada po toj osnovi te vođen logikom „kome je više dano, od njega će se i tražiti više“.
Vjerujem da Vam je otprije poznato kako su se o Istanbulskoj konvenciji negativno izjasnili ili zatražili odgodu ratifikacije mnogi društveni subjekti: političari, političke stranke, brojne udruge i društva, Zajednica povratnika Hrvatske, Hrvatska biskupska konferencija, tijela drugih vjerskih zajednica, Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a, Matica Hrvatska, ratni veterani i udovice branitelja, znanstvenici, stručnjaci, javni komentatori i ostali zainteresirani pojedinci. Vjerujem da Vam ne treba posebno isticati kako se u javnom savjetovanju putem platforme e-savjetovanja većina uključenih izjasnilo protiv Istanbulske konvencije. Doticaj i komunikacija s narodom je bitna za ispravno razumijevanje vlasti koju netko vrši, kao i za razumijevanje potrebnog načina vladanja. Pojedina pojašnjenja tih očitovanja ne želim ovdje navoditi, napose ne očitovanja raznih tijela, udruga, vijeća i konferencija, budući da su javno dostupna i poznata. Želim se ovim putem nadovezati na ta mišljenja i istaknuti svoje zabrinutosti.
Prije negoli sam se obratio Vama, poslao sam opširno pismo mnogim saborskim zastupnicima i klubovima zastupnika kojim izražavam svoje zabrinutosti u vezi s najavljenom ratifikacijom. Stoga ne bih želio ovdje ponavljati sve ondje navedene zabrinutosti, dvojbe, pitanja i argumente. Želio bih Vam, naprotiv, dati prijedlog u vezi sa sadržajem najavljene Interpretativne izjave.[1]
Budući da zakonodavstvo RH, premda poznaje pojam roda, rodnog identiteta i rodnog diverziteta, nigdje ne definira te pojmove (a što Istanbulska konvencija po prvi put donosi u naše zakonodavstvo), smatram izrazito opasnim ako i najavljena Interpretativna izjava izostavi definicije pojmova. Ovdje u prvom redu mislim na najavu kako će spomenuta Izjava sadržavati sljedeći iskaz:
„Republika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav.“
Svoju zabrinutost temeljim oko mogućeg izostavljanja definicije pojma rodne ideologije u samoj Interpretativnoj izjavi, budući da takav propust može dovesti do toga da pojedini elementi rodne ideologije ipak uđu u naš pravni i obrazovni sustav, smatrajući se neobuhvaćenima Izjavom. Čini se da u ovoj formi Izjava preuzima podam rodna ideologija iz aktualnih društvenih rasprava te ga stoga smatra samorazumljivim. No, kako je Izjava pravni dokument, potrebna je precizna formulacija.
Stoga Vam se obraćam s prijedlogom da u najavljenoj Interpretativnoj izjavi uz iskaz o neobvezatnosti uvođenja rodne ideologije dodate pojašnjenje kako pod tim iskazom podrazumijevate ono stajalište koje je navedeno u cjelovitom tekstu Stajališta (Position paper) Stalne misije Svete Stolice pri Vijeću Europe iz ožujka 2017.[2]
Ovim malim interventom dakako neće nestati sva teška pitanja o doprinosu, političkoj ulozi, nelogičnostima, opasnostima ili potrebi Istanbulske konvencije. Međutim, vjerujem da bi takav kompromisni intervent u Interpretativnu izjavu uvelike pružio doprinos dijalogu u našemu društvu te raspravu o Istanbulskoj konvenciji iz područja (bio)etičkih rasprava i rasprave o kršenju naravnog moralnog zakona, prebacio isključivo na političku razinu.
Uza sve ovdje napisano, ostajem kod svog temeljnog stava kojega sam iskazao u pismu pojedinim zastupnicima i klubovima zastupnika o Istanbulskoj konvenciji, a to je stav da Republika Hrvatska ima dovoljno razloga da ne ratificira Konvenciju. Taj stav ostaje za mene nepromijenjen. Ipak, obraćanje Vama nastojao sam usmjeriti tek na najavljenu Interpretativnu izjavu smatrajući da, ukoliko se Konvencija ipak ratificira, moj prijedlog doprinosi društveno-političkom dijalogu, suradnji svih i potrebnom miru.
S tim mislima, u nadi da ćete razmotriti moj prijedlog, ali i učiniti sve što je u vašoj moći da suzbijete tragediju nasilja nad ženama i u obitelji, srdačno Vas pozdravljam!
S poštovanjem,
Ivan Glavinić
mag. theol. i PhD student Sveučilišta u Zagrebu
[1] Pod pojmom Interpretativna izjava osobno mislim na (kvalificiranu) izjavu kojom država tumači ugovor i to tumačenje postavlja kao uvjet za sudjelovanje u međunarodnom ugovoru. Usp. TRPIMIR M. ŠOŠIĆ: Interpretativne izjave uz međunarodne ugovore, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 64 (2014.) br. 4, str. 641-665.
[2] Prijevod teksta na hrvatski jezik objavljen je u: https://www.glas-koncila.hr/objavljujemo-presuceno-stajaliste-o-pitanju-roda-stalne-misije-svete-stolice-pri-vijecu-europe-dokidanje-samoga-antropoloskoga-temelja-obitelji/ (4. IV. 2018.); također u: https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/istanbulska-konvencija/ (4. IV.2018.). Vjerujem da je Vama, zbog službe koju vršite, moguće doći i do izvornika.
Odgovori