Iako je u Crkvi listopad Marijin mjesec, na početku tog mjeseca stoji sv. Franjo Asiški. On je, doduše, asiški, ali je zapravo svetac čitavoga svijeta. U njegovom životu i riječima svi ljudi mogu pronaći nešto za sebe, neki poticaj za svakodnevni život u vjeri. Franjo nije puki romantičarski junak. Misao sv. Franje o Bogu i o svijetu je toliko duboka i toliko prožima sve pore života da taj vječni zaljubljenik ostaje nepresušan izvor nadahnuća kroz mnoga stoljeća.
Njegov odnos prema životnim prioritetima je fascinantan: prvo Božje, a onda svjetsko. Božji je mir, dobrota, pristojnost, ljubav. Ali ne tek ljudsko primirje, ljubav ili usiljena pristojnost, već mir u Bogu Ocu, ljubav radi Oca. Sve Božje je prioritet, okvir mišljenja i konkretnog djelovanja. Primjerice, u kratkom pismu sv. Antunu sv. Franjo piše: „Drago mi je da predaješ braći svetu teologiju, samo da zbog toga studija ne gasiš duha molitve.“ – Franjo poručuje da je rad, poučavanje i istraživanje po sebi dobro, ali da zbog tog ljudskog rada ne smije patiti osobni odnos s Bogom. To dvoje može ići zajedno, bez isključivanja.
S druge strane, u našem vremenu, kada se kršćani sve više nadahnjuju metodama i temeljima društvenog djelovanja iz religijâ dalekog Istoka, Crkva nam pokazuje sv. Franju kao jednog od naše braće i kao vlastiti uzor društvenog djelovanja. On je, naime, doista mijenjao društvo svog vremena, a o tome se piše ovako: „Sve je u njemu skladno i nepomućeno. U njemu je cvjetao mir, a ne buna, blagost a ne razdražljivost, srdačnost a ne odbojnost, neka draž i ljupkost a ne mrzovolja. (…) Franjo nije htio rušiti društvo, optuživati i rovariti, predbacivati i kritizirati. Nema u njemu ni truna društvenoga revolucionarca, tih jedinih priznatih junaka našega doba. U Franjinoj duši nema nikakve rušilačke primisli. On želi samo jedno: ljubiti Boga u siromaštvu i slobodi!“ (I. Ćuk).
Ivan Glavinić
za novine: 043Bjelovarski tjednik br. 030, god. I., 4. listopada 2018.
Odgovori