- Prvo čitanje: Iz 53, 10-11 | Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu, vidjet će potomstvo.
- Otpjevni psalam: Ps 33, 4-5.18-20.22 | Pripjev: Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!
- Drugo čitanje: Heb 4, 14 – 16 | Pristupajmo smjelo prijestolju milosti.
- Evanđelje: Mk 10, 35-45 | Sin Čovječji došao je da život svoj dade kao otkupninu za mnoge.
Liturgijske molitve i čitanja dostupni na: 29. nedjelja kroz godinu
TUMAČENJE ZA ČITAČE
Služenje i žrtva
U prvome čitanju ove nedjelje čitamo završni dio Četvrte pjesme o Sluzi Gospodnjem. U središtu je lik Sluge Gospodinova, hebr. `ebed Jhvh. U vrijeme nastanka ovoga teksta (6. st. pr. Kr.) slušateljima je taj izraz mogao zvučati višeznačno. Naime, riječ ‘ebed može se odnositi na zajednicu, na narod ili na pojedinca. Svakako je Sluga Gospodnji Božji izabranik i poslanik, na koga je izliven Duh, te je njegova zadaća univerzalna: donijeti pravdu i pravo ne samo Izraelu, nego svim narodima. Kršćani su u Isusu Kristu prepoznali lik Sluge Gospodnjeg. On je bio pritisnut bolima, žrtvovao je svoj život i ispunio Očevu volju; opravdao je mnoge i uzeo je na sebe krivicu drugih. U ovoj pjesmi o Sluzi Gospodnjem u središtu je poruka o spasenju. Nevin Sluga Gospodnji prihvaća na sebe krivicu i patnju grešnika, daje život za njih i za njih postiže spasenje. Isus Krist je upravo to ispunio svojom mukom, smrću i uskrsnućem. To je poslanje ljubavi prema svim ljudima.
Pravda i pravo koje donosi Sluga Gospodnji motiv su koji nalazimo i u otpjevnom psalmu ove nedjelje. U njemu također nalazimo i molitvu za milost i Božju blizinu nama, što će dodatno biti prošireno navještajem i poticajem u drugom čitanju.
Drugo čitanje u središte također stavlja žrtvu i spasenje. No, ovdje je u središtu lik Velikoga Svećenika. Naime, osoba koja je vršila službu Velikog svećenik u židovskome Hramu za Židove je bila od iznimne važnosti. Služba Velikog svećenika prenošena je unutar jednog Izraelovog plemena, a često nasljedno. Veliki svećenik mogao je donositi uredbe kako bi vodio naciju, morao je biti uzor drugima u moralu, a život posvećen Bogu mu je bio prioritet. Važno je znati i to da je jedino njemu dopušteno ući u dio Hrama zvan Svetište (gdje je bio Kovčeg saveza) te je jedinp Veliki svećenik mogao je jednom godišnje ući u Svetište na Dan pomirenja i prinijeti žrtvu (koja je morala biti savršena) za sve ljude, uključujući i sebe, za opraštanje grijeha. On je bio posrednik između Boga i ljudi. U ovom znanju o ulozi Velikog svećenika u židostvu možemo jasnije razumjeti drugo čitanje.
Isus nije Veliki svećenik po krvnom srodstvu. On je Veliki Svećenik po žrtvi koju je prinio Bogu. Njegova žrtva je žrtva Sluge Gospodnjeg, ali njegova žrtva je istinski svećenički prinos Bogu kao žrtva pomirnica. On nije prinio životinje, već sama sebe kao jedinu savršenu žrtvu. Tako je on uistinu Veliki svećenik i istinski Posrednik. Koliko je pisac poslanice Hebrejima to želio istaknuti vidljivo je i iz toga što je napisao velik Veliki svećenik, gdje ovaj prvi pridjev može značiti i moćan, snažan, jak. Po njegovoj žrtvi pomirnici vjernici primaju od Boga milosrđe i milost. Stoga je završni poziv u drugom čitanju poziv da uvijek budemo uz Krista, jer je njegova žrtva on sâm te je upravo on sâm istinski izvor opraštanja, milosrđa i milosti.
Evanđelje ove nedjelje također stavlja pred nas temu Isusove žrtve kao uzor. Isus spominje čašu koju pije kao jasnu poruku o svojoj žrtvi. Okvir ovog evanđelja čini želja za moću koja se očituje u traženju Jakova i Ivana da u slavi sjednu tik uz Isusa. Zasigurno je ta želja Jakova i Ivana bila želja za vlastitom srećom, ali Isus upućuje na žrtvu. On uči učenike da Bog ispunjava čovjekovu težnju za srećom, ali ne bez iskušenja i žrtve. Ujedno poučava i u čemu se krije pravo prvenstvo pred ljudima: u potpunom sebedarju drugim ljudima, kao što je on sam to učinio. Pritom je važno primijetiti da Isus sebe naziva Sinom čovječjim, što s jedne strane upućuje na njegovo čovještvo, a s druge strane – i to je posebno znakovito – na sebe primjenjuje židovski naziv za Mesiju. Isus je Bog koji je postao čovjekom i izišao iz svoje slave (u koju Jakov i Ivan žele ući) kako bi prinio svoj život kao žrtvu za ljude i kako bi služio ljudima. On poziva svoje učenike da slijede njegov primjer ako žele biti prvi među braćom. Jer, biti prvi u ljudskim očima i biti prvi u Božjim očima često nije isto, a ovo potonje je cilj kršćanskog života.
Time Isusove riječi zaokružuju i upućuju na drugo značenje riječi ‘ebed (Sluga) iz prvog čitanja: svaki je vjernik osobno, ali i čitava Crkva je pozvana činiti žrtvu, živjeti u sebedarju braći ljudima, služiti im, kao što je to činio jedan Sluga Gospodnji, Veliki svećenik i Sin Čovječji – Isus Krist.
I misne molitve (zborna, pričesna itd.) ove nedjelje sadrže iste motive: Gospodina molimo da pomaže našu odanost, daruje nam milost i oproštenje grijeha te vremenitu pomoć i svoju mudrost kako bismo služili njegovom Veličanstvu i njegovim otajstvima te kako bi nas približio nebeskoj Crkvi – zajedništvu sa samim sobom.
Ivan Glavinić
Odgovori