Unutar opsega načela općeg dobra nalazimo za socijalni nauk Crkve bitno načelo opće namjene dobara koje ima tri sloja. Najprije je riječ o tome da je ovo načelo u osnovi općeg prava na korištenje dobrima. To pravo je izvorno i prvotno, upisano u nutrini svake osobe i mora se poštovati u svakom korištenju dobara. Crkva vidi to načelo i pravo ukorijenjeno u Božjem naumu da zemlju povjeri cijelom čovječanstvu, ne isključujući niti privilegirajući nikoga. Konkretna ostvarenja ovog načela traže da se pravnim poretkom jasno i iscrpno definiraju granice, načini i predmeti, budući da opća namjena ne isključuje pojedinačno korištenje dobara.
Drugi sloj, dakle, čini pravo na privatno vlasništvo. Ono pripada prostoru ljudske slobode te njime ljudi ostvaruju uvjete za osobnu i obiteljsku samostalnost i sigurnost. Socijalni nauk Crkve traži da vlasništvo bude jednako dostupno svima, ali u isto vrijeme kršćanska tradicija pravo na privatno vlasništvo nikada nije držala apsolutnim i nedodirljivim. Privatno vlasništvo uvijek se ispravno razumije u okviru opće namjene dobara. Tek u tom okviru privatno vlasništvo ispravno se razumije kao prostor obveze, ali se tek tada ispravno razumije i njegova društvena funkcija. To ima svoje posljedice za politički, znanstveni i gospodarski život gdje je nužno da ljudi na svim razinama budu vođeni ne samo vlastitom metodom, već i moralnim vrijednostima koje rasvjetljuju načelo opće namjene, kako bi se ostvarilo pravedno i solidarno društvo.
Treći sloj opće namjene dobara čini opredjeljenje za siromašne. Bog je zemlju povjerio svim ljudima, dakle i siromašnima. Društvena odgovornost u primjeni načela opće namjene dobara podrazumijeva da se u privatnom raspolaganju ne zaboravi da su ta dobra u privatnom posjedu povjerena čovjeku kako bi od njih koristi imali svi ljudi. Stoga je pozornost prema siromašnima, ma iz kojega razloga, neraskidiva od uživanja prava na korištenje dobara.
Ivan Glavinić
za novine: 043Bjelovarski tjednik br. 032, god. I., 18. listopada 2018.
Odgovori