SLUŽBA RIJEČI
- Prvo čitanje: Pnz 6, 2-6 | Čuj, Izraele: Ljubi Gospodina svim srcem svojim!
- Otpjevni psalam: Ps 18, 2-4.47.51ab | Pripjev: Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
- Drugo čitanje: Heb 7, 23 – 28| Krist, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo.
- Evanđelje: Mk 12, 28b – 34 | Ovo je prva zapovijed. Druga je pak ovoj slična.
Liturgijske molitve i čitanja dostupni na: 31. nedjelja kroz godinu
TUMAČENJE
Ljubiti Boga i bližnjega
U prvome čitanju ove nedjelje čitamo dio šestog poglavlja Knjige Ponovljenoga zakona. Cijela knjiga predstavlja pokušaj primjene stečenog znanja o Bogu na svakodnevni život, kako bi vjera djelovala na srce i um slušatelja. U središtu je Izraelov odnos prema Bogu jer o njemu ovisi opstanak Izraela. O šetom poglavlju može se, zajedno s cjelinom koju čini, ukratko reći:
„Poglavlja 6-11 [gdje pripada i ovo prvo čitanje] su poticaji koji naglašavaju središnju važnost prve Božje riječi (zapovijedi). Ona počinju riječima Slušaj, Izraele (Šema Jisrael…): Slušaj, Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom (6,4-5). Njezina pozitivna formulacija u 5,6 (Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva) naglašava Božju vjernost i osloboditeljsku akciju. On je onaj koji je vjeran i koji oslobađa. On vjerno oslobađa, tj. vjeran sebi, vjeran svojim obećanjima ljudima uvijek oslobađa – Bog osloboditelj! Ovakav Božji stav, koji proizlazi iz njegove dobrohotnosti i milosrđa (ljubavi) prema praocima kao prirodni odgovor treba imati to da Izraelac uzvraća na takvu ljubav svojom ljubavlju. Izraelac onog naraštaja na svojoj je koži doživio Boga osloboditelja na djelu pa mu ne bi trebalo biti teško otvoriti mu se i stupiti s njim u Savez. Svim srcem svojim, svom dušom, svom snagom – izrazi su koji govore o stavu cijele osobe – biti sav Božji. Cijelim životom! Jako zahtjevno? Onome koji je slobodu dobio iz Božje ruke, a potom i zemlju kojom teče med i mlijeko, jasno je da i svoj život dobiva iz njegove ruke. Onome tko je svjestan da diše zapravo Božjim dahom nije teško to priznati i uz njega prionuti svim srcem.“[1]
I u otpjevnom psalmu ove nedjelje nalazimo motiv ljubavi prema Bogu, jer je Gospodin hridina, spas. Središnja tema je izbavljenje od neprijatelja, što je u pozadini poruke prvog čitanja: Narod treba ljubiti Boga i zahvaljivati mu čitavim svojim bićem, jer mu Bog uvijek pritječe u pomoć i spašava ga. Tako psalam, kao Božja riječ, u pjesmi sabrane Crkve postaje konkretan odgovor na poziv prvog čitanja: rečeno nam je da ljubimo Boga i tu ljubav iskazujemo pjevajući ovaj psalam hvale.
Drugo čitanje nastavak je čitanja Poslanice Hebrejima( od 29. i 30. nedjelje kroz godinu). Riječ je o čitanjima u kojima je u središtu Isus Krist kao Veliki svećenik. Ove je nedjelje, pak, u središtu Kristovo svećeništvo kao jedino vječno svećeništvo. Svi veliki svećenici umirali su i zato ih se izmijenilo mnogo. Zato nijedan Veliki svećenik u Hramu nije mogao dovijeka prinositi žrtve za spas naroda i grešnika. Svi oni prinosili su žrtve za sebe i za narod, ali su bili smrtni ljudi.
Isus Krist, međutim, jest jedini Veliki svećenik koji je vječan i koji ne prinosi žrtvu za sebe, jer je „svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa“. On je jednom prinio jedinu istinsku savršenu žrtvu kao Veliki svećenik i zato je njegovo svećeništvo neprolazno. On je vječni svećenik koji je živ i ne umire i „do kraja spasava one koji po njemu pristupaju k Bogu“.
Kao što u Knjizi Ponovljenog zakona čitamo poticaj narodu da uvijek ljubi Boga koji ga izbavlja iz ropstva i vjeran je obećanjima, tako i drugo čitanje u nama vjernicima kao narodu potiče ljubav prema Bogu i zahvalnost za poslanje Sina Božjega, Isusa Krista jer je on svojom žrtvom kao pravi Veliki svećenik „koji nam bijaše potreban“ spasio nas od ropstva grijeha. I sam Isus naglašavao je važnost ljubavi prema Bogu, ali je naglašavao i ono što je sam svojim predanjem za ljude pokazao.
Naime, evanđelje ove nedjelje stavlja pred nas temu Isusov razgovor s pismoznancem. Taj razgovor dio je šireg događaja Isusovog naučavanja u Hramu, kada su mu pristupili glavari svećenički, farizeji, saduceji i pimoznanci. Pokušavali su ga uhvatiti u krivom nauku i trik-pitanjima poljuljati, no Isus je na svako njihovo pitanje bio spreman na istinski razgovor. Međutim, čini se da je pismoznanac bio iskren u svojem pitanju. Pismoznanci su, naime, dobro poznavali Zakon (Toru) tj., Pismo i usmenu predaju Židova. Zato je Isusov odgovor zanimljiv:
Isus kao prvu zapovijed izriče drevni Zakon iz Knjige Ponovljenog zakona, što smo čuli u prvom čitanju: „Slušaj, Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom[2] svojim i svom snagom svojom“. Isus to čini jer zna da je to riječ Pisma – riječ koju pismoznanac sigurno poznaje. No, Isus dodaje toj zapovijedi još jednu: „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“. Ta zapovijed ne stoji izravno u Zakonu – Pismu – iako je uvijek implicitno sadržana u njemu. Isus je izriče vrlo precizno i jasno. Pismoznanci su često držali do doslovnog teksta Zakona, međutim ovaj pismoznanac prihvaća Isusovu riječ i prihvaća njegovu novu zapovijed kao da je stara i oduvijek prisutna. Zbog toga Isus govori: „Nisi daleko od kraljevstva Božjega!“ On prihvaća ne samo slovo Zakona, već Zakon kao takav, kao očitovanje Božje ljubavi. Prihvaća da je ljubav prema bližnjemu sastavni dio ljubavi prema Bogu. Bez te ljubavi ne možemo očekivati kraljevstvo Božje.
Isus nas u ovom evanđelju uči da se naša vjera duboko ukorjenjuje u svakodnevnom životu. Naša ljubav prema Bogu očituje se u ljubavi prema bližnjemu. Nema istinske ljubavi prema Bogu kojega još ne gledamo licem u lice ako ne ljubimo bližnje, s kojima svakodnevno živimo i vidimo ih kakvi jesu. Ove dvije zapovijedi su u kršćanstvu nerazdvojive: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu.
Ivan Glavinić
[1] Ivica ČATIĆ, Knjiga Ponovljenog zakona, u: http://www.vjeraidjela.com/knjiga-ponovljenog-zakona/ (25. X. 2018.).
[2] Isus spominje i ljubav razumom, a ako uzmemo u obzir da je za pismoznance umni posao od velike važnosti, onda je poruka sljedeća: sav umni posao, mudrovanje, treba se voditi ljubavlju prema Bogu i izgrađivati sve veću ljubav prema Bogu. Pismoznanac i to prihvaća!
Odgovori