Nastavljajući temu načela socijalnog nauka Crkve, ostajemo na načelu supsidijarnosti. Naime, primjena načela supsidijarnosti tiče se ispravnog shvaćanja općeg dobra te zaštite i promicanja primata osobe u svim dimenzijama života. Ovo znači da načelo supsidijarnosti ima konkretne primjene i u gospodarskom i političkom životu svakog društva.
Poštujući načelo supsidijarnosti, u slučajevima nemoći civilnog društva da samostalno prihvati inicijativu ili u slučaju prijeke potrebe zbog gospodarske pravednosti, država može sâma intervenirati, ali samo privremeno! Supsidijarnost, naime, ne trpi snažnu centralizaciju, birokratizaciju, pretjerano i neopravdano miješanje države u privatne inicijative, monopol i sl.
Dakle, načelo supsidijarnosti kao načelo moralnog društvenog djelovanja traži: poštovanje i promicanje primata ljudske osobe, ohrabrivanje privatnih inicijativa da sa svojim posebnostima budu u službi općeg dobra, pluralističko društvo, zaštitu ljudskih prava, decentralizaciju, ravnotežu javne i privatne sfere itd. To sve ne znači ni da se sve prepusti najsurovijoj tržišnoj bitci, niti da država posve skine pogled s privatnih inicijativa. Naime, to ne odgovara brizi za pravednost i opće dobro, što je zadaća svih, a napose središnje vlasti.
Crkva o načelu supsidijarnosti govori već jako dugo, čitajući i iskustva povijesti, a još 1931. ono je jasno opisano u enciklici Quadragesimo anno pape Pia XI. U toj enciklici stoji:
„Svaka društvena ustanova mora po svom pojmu i značenju pomagati udovima društvenog tijela, a ne smije ih nikada ni uništiti ni sasvim prisvojiti. (…) A posao državne vlasti će biti, kako već budu slučaj i potreba donosili: nadzirati, bdjeti, bodriti, obuzdavati. Što bude savršeniji hijerarhijski red među raznim udruženjima u skladu s načelom supsidijarnosti, to će uspješniji biti autoritet društvene vlasti i to će sretniji i radosniji biti položaj države“.
Ivan Glavinić
za novine: 043Bjelovarski tjednik br. 035, god. I., 8. studenog 2018.
Odgovori