Sve više nam se bliži Božić. Iz godine u godinu osjećaj je gotovo isti. No je li to osjećaj čekanja Božića ili osjećaj čekanja slobodnih dana? Nije li mnogima od nas i ovaj prosinac natrpan obvezama i brigama; ne pritišću li nas i ovaj prosinac poslovni rokovi; ne tražimo li zabrinuto prikladan dar za bližnje?
Budimo iskreni: mnogi od nas čekaju Božić radi ono malo slobodnih dana koje bi im inače poslodavac teško dao ili koje si sami ne bi priuštili. Mnogi, pak, čekaju Božić kako bi konačno skinuli s uma brigu jesu li kupili dobar dar. Neki čekaju i zbog obilja stola, gostiju ili čak povratka dijela obitelji iz inozemstva. I neka nitko ne osjeća krivnju zbog toga! Božić je slavlje istinske slobode, slavlje obnove dostojanstva čovjeka, slavlje slobode od briga jer je sam Bog došao među nas – Bog koji nas je oslobodio od ropstva grijeha i iskazao da je naša briga za nas same tek zrno pijeska prema brizi koju za nas iskazuje Otac nebeski.
Ona zemaljska sloboda i bezbrižnost koju čekamo može uvoditi u nebesku slobodu koju je Bog darovao ljudima svojim utjelovljenjem. Ali to ne dolazi samo po sebi. Nemojmo se zavaravati: ne možemo očekivati da će nam otajstvo Božića donijeti radost, a mi da prstom ne pomaknemo! Kao što nam je potrebna materijalna priprava za ove dane, tako nam je potrebna, čak i više, duhovna priprema. Ispovijed, čitanje Svetog pisma, euharistija, molitva i dobra djela su temelj te duhovne priprave. Tomu se može još dodati i strpljivost s ljudima, opraštanje nepravde ili uvrede, post ili nemrs, čitanje nekog duhovnog štiva. Sve to služi duhovnoj pripravi za Božić.
Ako nema duhovne pripreme, priprava darova, jela, pića i doma nije ništa posebno. Ako dopuštamo da duh molitve utrne, pripremamo li zaista slavlje Božića? Zato i ovdje vrijedi ona svetoga Franje: „Drago mi je to što činiš, samo da zbog toga ne gasiš duha molitve!“
Ivan Glavinić
za novine: 043Bjelovarski tjednik br. 041, god. I., 20. prosinca 2018.
Odgovori