Biblija nam već na prvim stranicama govori o Bogu kao o radniku. Sav njegov rad usmjeren je prema konačnom djelu: čovjeku. Sve Božje djelo treba služiti čovjeku, njegovoj obitelj i, povrh svega, zajedništvu ljudi i Boga. Ta veza između rada i zajedništva u Božjem radu očituje se i u odnosu između ljudskog rada i obitelji i ima praktične posljedice.
Rad i ekonomija prvotno su se razvijali u krugu obitelji u vidu proizvodnje i stjecanja onog nužnog za život obitelji, a potom i za korist društva. U obitelji se odgojem prenosila vrijednost i važnost rada na mlađe generacije. Iako je danas svijet rada drukčiji, temeljna načela ostala su ista: obitelj pruža prvo i ključno iskustvo rada te uči njegovoj vrijednosti, a radnik svojim radom stječe dobra svojoj obitelji i društvu. Tako je jasno da je obitelj protagonist rada te da se po njoj mora oblikovati svijet rada.
Danas smo, pak, u posve drukčijoj situaciji: obitelj se prilagođava poslu, poslodavci često ne gledaju blagonaklono na obiteljske obveze radnika ili u slučaju žena na rađanje djece. Roditelji rade prekovremeno i blagdanima, a djeca ostaju sama. Plaće su često jedva dovoljne za pokriti osnovne potrebe i ništa više – porezna opterećenja rada su velika, kao i troškovi života obitelji. I dok se temeljna iskustva i vrijednosti rada usvajaju u obitelji, za zrelog je čovjeka rad uvjet koji omogućuje zasnivanje vlastite obitelji. Ako rad to ne može omogućiti ili uopće nema mogućnosti za rad, čovjek teško zasniva i hrani obitelj. A ako nema obitelji, društvo i svijet rada nemaju budućnosti.
Zato svijet rada mora podupirati obitelji. U protivnom će se iznutra raspasti, a s njim i čitavo društvo. Porezne politike kao i druge politike vezane uz svijet rada moraju, dakle, biti neraskidivo povezane s obiteljskom politikom, jer je obitelj temeljna stanica društva i svijeta rada.
Ivan Glavinić
izvorno: 043Bjelovarsko-bilogorski vijesnik br. 048, god. II., 2019.
Odgovori