Cirenac Sjećam se onoga dana kada su me prisilili… Rukama žuljavim nosio sam radost svojoj kući – krvlju namočen kruh, s polja zlatnih, na kojima život buja, Kada su me prisilili… Kada su drvo stavili na me… Onoga dana kada sam hodao za njim, kada je moj križ bio nositi tuđi... Rukama poštenim nosio sam kaznu neznanca, Krvlju škropljeno drvo nosio sam do mjesta na kojem života nema... Prisilili su me... Nosio sam radost svome domu, a prisilili su me da nosim radost svijeta. Nosio sam blago svojoj djeci, a prisilili su me da ponesem spas svijetu.
Ivan Glavinić
Odgovori