AMEN
Usklik kojim potvrđujemo molitvu ili neki obredni tekst. Često se tumači u smislu zaista, tako jest, tako neka bude…
Hebrejska riječ ‘mn ima mnogo značenja, ovisno o obliku koji se koristi. Tako može značiti: biti čvrst, vjerovati, imati povjerenja, oslanjati se… Kod proroka Izaije preko kojeg Bog poručuje narodu, koristi se upravo u tom smislu: „Ako se na me ne oslonite (heb. aminu), održat se nećete!“ (Iz 7, 9b).
A protumačena šire, riječ Amen može značiti i biti istinit…
Amen se izgovara i na kraju Vjerovanja jednakom revnošću kao i riječ Vjerujem jer potvrđuje sve rečeno i ponovno priznaje – Da, sve to doista vjerujem i na to se oslanjam.
Sâm Bog je Amen – Bog Vjerni i Istiniti, Onaj na koga se možemo i trebamo osloniti.
Riječ amen stoga „može izraziti i Božju vjernost prema nama i naše povjerenje u Boga.“ (KKC 1062)
AMBON
Grčka riječ ambon znači ono što se ističe. Ambon je dio svetišta crkve. To je oltar Božje riječi s kojeg se naviješta i tumači Sveto pismo. Na njemu se odvija prvi dio svete mise: Služba Riječi.
Ambon nije govornica. Ambon je oltar – stol s kojega se Narod Boži – Crkva – hrani Božjom riječi. To je svečano mjesto Riječi, a ne tek obično mjesto ljudskog govora. To znači da s njega ne bi trebalo držati svjetovne govore ili ga koristiti u neke druge svrhe, koje nisu povezane s bogoslužjem i Božjom Riječi.
Ambon je ujedno i simbol živog, uskrslog Gospodina. Zato je uvijek uspravan, a preporučuje se da u prostoru crkve bude nekako pomaknut prema vjernicima(da bude ambon – ono što se ističe). Budući da je simbol uskrsloga, živoga Gospodina, uz njega u vazmenom vremenu stoji vazmena svijeća. A ako se ukrašava cvijećem, onda je bolje, ako je moguće, živo cvijeće (a ne rezano).
ALELUJA
Hebrejski izraz haleluyah doslovno znači: „Hvalite Jahvu (Gospodina)!“ Izraz je čest u Bibliji u Knjizi Psalama i kasnije. Kršćani su nastavili koristiti taj izraz, pa ga se može pronaći i u Knjizi Otkrivenja sv. Ivana. Iako ćemo u Starome zavjetu pronaći tekst s doslovno napisanim izrazima „Slavite Gospoda“ i „Hvalite Gospoda“, mi ovaj izraz koristimo i u izvornom neprevedenom obliku.
Aleluja nije tek obična riječ koja se ima izgovoriti. To je iskreni poklik izuzetne radosti vjernika zbog Božje blizine i ispunjenja njegovih obećanja. To je poklik koji osobito izražava radost zbog Isusovog uskrsnuća koje je zalog nade i u naše uskrsnuće i vječni život. Zbog toga se izostavlja kroz korizmu, kako bi u uskrsnom vremenu, dok pjevamo Aleluja!, naša radost bila izraženija, osjetna, puna zahvalnosti, ljubavi, vjere i nade.
Dok pjevamo Aleluja! trebamo uistinu osvijestiti da je euharistija i svako bogoslužje radost zajedništva s Bogom. Dok pjevamo Aleluja! trebamo si osvijestiti da je baš tada slavimo što imamo zajedništvo s Bogom.
AGAPE
Grčki jezik ima nekoliko izraza koje hrvatski prevodi kao ljubav. Ipak, u grčkome postoji određena razlika između izraza philia (prijateljska ljubav), eros (tjelesna ljubav) i agape.
Agape označava nesebičnu, velikodušnu, sebedarnu ljubav prema drugome. U prvome redu, za nas kršćane agape znači Božju ljubav prema stvorenju, osobito prema čovjeku. Među kršćanima agape označava ljubav iz koje izranja milosrđe i ljubav prema Bogu i bližnjemu.
U Novome zavjetu u 1 Iv navodi se ‘ho Theos agape estin‘ – ‘Bog je ljubav’. Latinski prijevod glasi ‘Deus caritas est‘. Tako možemo zaključiti da izraz agape označava ono što podrazumijevamo pod izrazom Caritas. A ta riječ nam je jako dobro poznata.
ARHIĐAKON/ARHIĐAKONAT
Arhiđakon je nekoć bio najstariji među đakonima koji su bili biskupovi pomoćnici. Kasnije je arhiđakon postala časna služba. Danas je arhiđakon osoba koja ima službu pomaganja biskupu u upravljanju biskupijom. Zbog toga se njemu na brigu povjerava jedan dio biskupije – arhiđakonat. Arhiđakonat je veći dio biskupije kojega čini nekoliko dekanata.
ANATEMA
Često se u crkvenim tekstovima, osobito starijim, može pronaći latinski izraz anatema sit! Zapravo je riječ iz grčkog jezika anathema i znači nešto što je isključeno, izbačeno, stavljeno po strani.
U Crkvi anatema znači javnu osudu krivovjerja, tj. izopćenje onoga koji ne naučava ono što Crkva uči.
ANĐELI
Duhovna bića koja je Bog stvorio. U Bibliji su oni najčešće glasnici Božji koji posreduju Božju riječ i volju ljudima. Anđeli su slobodna bića u Božjoj službi. Budući da su slobodni, i oni mogu pasti – okrenuti se protiv Boga, sagriješiti. Te anđele nazivamo pali anđeli, a đavao je jedan od njih.
Kroz povijest nastao je nauk o anđelima – angelologija. U tome se razvila i podjela anđela. Ukratko, anđeli se dijele na: Serafine, Kerubine, Prijestolja; Gospodstva, Sile, Vlasti; Poglavarastva, Arkanđeli i Anđeli.
U Bibliji se poimence spominju samo tri anđela: Mihael, Rafael i Gabrijel.
Kršćanska predaja poznaje također i vjerovanje u anđele čuvare, što naslućujemo iz Isusovih riječi. (usp. Mt 18, 10).
Anđeli su različita bića od ljudi i zato ne treba govoriti da čovjek smrću postane anđeo.
ANTIFONA
Grčki: antíphōnos – glas koji odgovara
Antifonu često trumačimo kao pripjev. Antifona je zapravo odgovor jednog dijela zbora ili pak čitavog puka na neki tekst, pjesmu ili himan. Pjeva se ili recitira između dva stiha ili dvije strofe. To se čini kao odgovor ili poklik zajednice na ono što je ranije rečeno ili otpjevano.
Antifone su često neki retci iz Svetog pisma ili su izraz vjere utemeljene na Pismu. Tako su u adventu (došašću) poznate vrlo lijepe O- antifone, nazvane tako po početnom zazivu, npr. O, Mudrosti…; O, Emanuele…
AKOLIT
Laik ili kandidat za sakrament svetog reda koji poslužuje kod oltara, tj. pomaže svećeniku u svetoj misi, osobito kod prinosa darova. Iako naizgled možemo akolite poistovijetiti s onim što se u narodu naziva ministrant,ipak je akolit prvenstveno kanonska služba u Crkvi koja se službeno podjeljuje zrelim vjernicima. Akolit ponekad može podjeljivati svetu pričest vjernicima kada je to potrebno i župnik mu povjeri tu službu. Laici akoliti mogu čak podjeljivati blagoslovine, pa i voditi sprovode, ali tek ako postoji potreba za time, a crkvena vlast to odobri.
APOLOGETIKA
Apologija je u općem smislu obrana kršćanskog vjerovanja. U stručnijem, teološkom smislu, apologetika je teološka obrana kršćanskog vjerovanja i djelovanja pred krivovjerjem, optužbama ili klevetama.
APOSTOL/APOSTOLAT
Riječ apostol izvedena je iz grčkog jezika i znači onoga koji je poslan, poslanik, često u službenom smislu poslanja. U Crkvi apostol označava Isusovog najbližeg učenika. Isus je sebi izabrao 12 apostola kojima je nasamo tumačio ono što je drugima govorio u prispodobama i postupno im otkrivao svu istinu o Bogu. Apostoli su oni koji su od Isusa primili nalog, tj. poslanje poći cijelim svijetom, krstiti narode i učiti ih svemu što im je predao.
Oni pravovjerni kršćanski pisci koji su živjeli u vrijeme apostola ili odmah nakon njih, te su vremenski i naukom najbliži apostolima zovu se Apostolski oci.
Pravi nasljednici službe apostola su biskupi.
Od riječi apostol izvodi se riječ APOSTOLAT koja označava angažman vjernika u naviještanju vjere. Jasnije rečeno, apostolat je poslanje vjernika naviještati evanđelje riječima i djelima.
ASKEZA
grč. askesis – vježba
Askeza je poznata i izvan kršćanstva, a podrazumjeva neko duhovno vježbanje kako bi se postigao neki viši stupanj. Kršćanska askeza znači vježbanje u savladavanju svojih požuda, želja i poroka koji nas odvlače od Boga te istovremeno vježbanje u duhovnom molitvenom životu kako bismo postali što sličniji Isusu Kristu.
Askeza često podrazumjeva čvrsto držanje neke discipline, pokoru, a u nekim oblicima i povlačenje u osamu. Tako su kroz povijest i danas poznati pustinjaci, klauzurni redovi i sl. Jednostavan oblik askeze može biti već i post koji ide ruku pod ruku s molitvom i čitanjem Svetog Pisma i duhovnog štiva.
Dakle, askeza je čovjekovo duhovno vježbanje, ali koje podrazumijeva i vježbanje tijela u umjerenosti i/ili nenavezanosti. Askeza je čovjekovo vježbanje u svetosti.
Odgovori