BAZILIKA
Crkva uz koju su vezane posebne povlastice i koja ima poseban ugled. Postoje dvije vrste bazilika: basilicae maiores – Veće bazilike (papinske bazilike) koje imaju posebnu važnost u Katoličkoj Crkvi, npr. bazilike u Rimu; sv. Ivana Lateranskog, sv. Petra, sv. Marije Velike… Nekim se crkvama u svijetu dodjeljuje naziv Basilica minor – Manja bazilika, a one su mjesta posebnih liturgijskih povlastica i nekih prednosti pred drugim crkvama u biskupijama (izuzev katedrale).
Tako u Hrvatskoj imamo npr. Baziliku Srca Isusova (Zagreb), Baziliku sv. Kvirina Sisačkog (Sisak), Bazilika Uznesenja BDM (Marija Bistrica)…
BEATIFIKACIJA
Svečano proglašenje neke osobe blaženom. Beatificiranoj osobi dodaje se pridjev blaženi (bl.) te se uzdiže na čast oltara. To znači da se o spomendanu blaženika slave mise na čast tog blaženika. Za blaženike vjerujemo da su im duše u zajedništvu s Bogom, pa im vjernici mogu upućivati zagovorne molitve, kako bi blaženici pred Bogom molili za nas, grešnike. Posmrtni ostaci blaženika smiju se štovati kao relikvije, a sama osoba blaženika stavlja se za uzor kršćanskog života.
Beatifikacija je najčešće korak koji prethodi proglašenju nekoga svetim.
Osoba proglašena blaženom prvenstveno se stavlja za uzor i zagovornika u nekom narodu, kraju ili skupini, iako više naroda, pa i čitav svijet mogu štovati nekog blaženika. Tako, npr. bl. Ivana Merza štuju najvećim dijelom Hrvati, bl. Anđelu Folinjsku franjevci, a nekog papu koji je proglašen blaženim štuje čitav svijet.
BESMRTNOST
Božje svojstvo koje se zapravo tumači iz toga što je Bog vječan – nije bilo i neće biti vremena bez Boga.
Besmrtnost je Bog darovao i čovjeku. Naime, čovjek ima tijelo i dušu. Tijelo je smrtno, raspadljivo, a duša besmrtna, neraspadljiva. Besmrtnost znači da duša nije podložna zakonu tjelesne smrti.
Kada Bog u čovjeka kod samog početka života (začeća) udahne dušu, duša je otpočetka zato besmrtna, vječna. Nakon smrti duša odlazi pred Boga na posebni (osobni) sud. O uskrsnuću tijela, naše duše će se ponovno sjediniti s tijelom koje i samo tada više neće biti krhko, raspadljivo, nego novo.
BEZGREŠNO ZAČEĆE MARIJINO
Bezgrešno začeće Marijino ne odnosi se na trenutak kada je Marija začela Isusa po Duhu Svetom. Bezgrešnost se u ovom izrazu ne odnosi na okolnosti začeća (uostalom, začeće djeteta u zakonitom braku dvoje supružnika nije grijeh).
Bezgrešno začeće označava posebnu otajstvenu Božju milost i djelovanje prema Mariji kao onoj koju pripravlja da mu bude majka na svijetu. Stoga je kod samog početka njezinog života (dakle, od začeća po njezinim roditeljima) Bog sačuvao Mariju od ljage istočnoga grijeha. Marija je jedina od ljudi (uz, naravno, Isusa), koja je rođena bez istočnoga grijeha i koja nijedan drugi grijeh nije učinila, te je stoga sva Bezgrešna, kako ju i nazivamo.
BLAGOVIJEST
Blagovijest je svetkovina kojom slavimo otajstvo Isusovog začeća po Duhu Svetom u utrobi Blažene Djevice Marije. Razumije se po sebi da je Isus bezgrešan, budući je pravi Bog, uz to što je i pravi čovjek. Ipak, svetkovinu Blagovijesti ili Začeća Gospodinova po Duhu Svetom treba razlikovati od Bezgrešnog začeća Marije.
Blagovijest se slavi 25. ožujka (točno 9 mjeseci prije Božića).
BIBLIJA
Biblija je Sveto pismo, Božja Riječ upućena ljudima. Biblija je pojam izveden iz grč. izraza biblia što znači knjižice. To nam govori da je Biblija zapravo skup više manjih knjiga koje su sabrane u jednu. Kršćani se međusobno ne slažu oko nekih dijelova (knjiga i tekstova) u Bibliji. Zato postoje neke razlike između Katoličkog, Pravoslavnog i Protestantskog kanona (sadržaja) Biblije.
Katolička Biblija (katolički kanon) sadrži 73 knjige. U Starome zavjetu je 46 knjiga, a u Novome zavjetu 27. Katoličko izdanje Biblije izdaje se s odobrenjem crkvene vlasti koji redovito stoji na početku tiskanog izdanja, pa to može biti koristan uvid u to je li koja Biblija katoličkog kanona ili drugog.
Mi kršćani Bibliju kao cjelinu ne smatramo knjigom doslovno diktiranom od Boga, kao što je to slučaj u nekim drugim svjetskim religijama. Mi kršćani vjerujemo da je Bog ljude (biblijske pisce) nadahnuo za pisanje tekstova koje danas čitamo u Bibliji. Zbog toga kažemo da je Bog autor Biblije, koja je pisana ljudskim jezikom. Tj. Biblija je Božja riječ pisana ljudskim jezikom. To se vidi već po tome što Biblija sadrži različite književne vrste, stilove, ali i da se sastoji od tekstova nastalih u različitim vremenima i povjesnim okolnostima, s različitim nakanama biblijskog pisca kojega je Bog nadahnuo za pisanje svetoga teksta.
Svaki, pa i najmanji dio Biblije (npr. naputci prije Psalama), smatra se od Boga nadahnutim. S obzirom na različite načine iznošenja Božje riječi u Bibliji, potrebno je oprezno tumačiti tekstove, poštujući pravila koje je Crkva postavila: brižno paziti na sadržaj i jedinstvo Svetog Pisma kao cjeline; čitati tekst u žive Predaji cijele Crkve; paziti na analogiju, tj. povezanost istina vjere u Objavi. time se zatvara put bilo čijem puko proizvoljnom tumačenju Svetog Pisma.
Bibliju je dobro zvati Svetim Pismom jer tako osvješćujemo sebi i drugima da to nije tek obična knjiga, već Knjiga nad knjigama, Sveta knjiga jer sadrži Božju riječ.
BOGOSLOV
Izraz bogoslov doslovni je prijevod grecizma (grčkog izraza) teolog. Još uvijek svi katolički teološki fakulteti u Hrvatskoj nose naziv Katolički bogoslovni fakultet. Iako izraz bogoslov uistinu znači teolog, a izraz bogoslovlje znači teologija, danas u praksi i u puku razlikujemo ta dva pojma.
Tako riječ bogoslov prvenstveno koristimo za osobu koja je kandidat za svećeništvo, a riječ bogoslovija koristimo za mjesto gdje ti kandidati borave i prolaze formaciju za svećeništvo.
Sukladno tome, izraz teolog i teologija koristimo najčešće kako bismo označili stručnjake u tom znanstvenom polju.
Ovo razlikovanje nije propisano kao obvezno, ali pomaže danas razumjeti razliku između teologa koji je još u formaciji za svećeništvo i laika teologa.
Odgovori