Bizant
Naziv za Carigrad (grč. Byzantion) – glavni grad Istočnog Rimskog Carstva (R.C). Izraz Bizant, tj. bizantski odnosi se na ono što potječe s područja pod utjecajem Istočnog R.C., a ne samo na glavni grad. S obzirom na podjelu Rimskoga carstva na Istočno i Zapadno, društva su se u tim dijelovima carstva razvijala u zasebnim smjerovima. Bizantski utjecaj prenio se i na bogoslužje kršćana.
U Katoličkoj Crkvi riječ Bizant koristimo najprije za opis duhovnosti, teologije, obreda i kulture koja potječe s područja nekadašnjeg Istočnog R.C.. Tako imamo bizantski obred kojim se i dan danas služe mnogi katolici širom svijeta. Biskupije, tj., eparhije koje pripadaju Katoličkoj Crkvi, a svetu misu i druge sakramente slave po bizantskim obredima nazivamo Istočnim Katoličkim Crkvama.
- Bizantskim obredom se služi i nama najbliža Grkokatolička Križevačka eparhija u Hrvatskoj. To je isti obred kojim se služe i Pravoslavne Crkve. No, Istočne Katoličke Crkve su u punom jedinstvu sa Zapadnom – Katoličkom Crkvom i svi katolički vjernici mogu primiti sakramente kod Grkokatolika.
Bioetika
Grana znanstvenog istraživanja koja proučava moralnu tj. etičku dimenziju u djelatnostima koje se provode u medicini, biologiji, genetici, farmaciji i sl.
Biskup/Nadbiskup
Biskup je nasljednik službe apostola u današnjoj Crkvi (apostol našeg doba). Biskup je poglavar svih vjernika koji žive na nekom području koje se naziva biskupija. On je duhovni otac svih vjernika na jednom području, stup vjere i onaj kojemu pripada puna vlast poučavanja, upravljanja i posvećivanja, osobito na području biskupije. On daje ovlaštenja svim drugima u svojoj biskupiji za poučavanje, posvećivanje i upravljanje (npr. svećenicima da ispovijedaju ili krizmaju, da upravljaju župama, laicima da pričešćuju, poučavaju vjeronauk i sl.)
Biskup je onaj oko kojega se svi u biskupiji okupljaju kao oko svog pastira. On je onaj koji vodi sve vjernike u biskupiji u vjeri i zato je on stup jedinstva svih vjernika s Kristom. Svi vjernici su dužni na posluh svome biskupu u stvarima vjere i ćudoređa, a on pak, zajedno sa svim drugim vjernicima, dužan je na posluh Rimskom biskupu – papi – kao poglavaru.
- Biskup koji ima prednost pred drugim biskupima na nekom širem području (metropolija) ili mu je odlukom pape dana posebna čast naziva se nadbiskup. Biskupe koji žive na tom području kojim upravlja nadbiskup naziva se nazivom biskup sufragan
Biskupska konferencija
Biskupska konferencija je skup svih biskupa nekog naroda ili nekog područja (npr. države). Ona ima ulogu zajedničkog pastoralnog upravljanja u nekim pitanjima (npr. prijevodi Misala, određivanje zapovijedanih blagdana i slično).
- Biskupska konferencija nije nadređena nijednom biskupu ponaosob, tako da mu drugi biskupi mogu nametnuti nešto protiv njega.
- Svaki biskup u svojoj biskupiji ima punu i samostalnu vlast upravljanja u skladu s vjerom i propisima Katoličke Crkve.
Biskupija
Skup svih vjernika kojima je upravitelj biskup. Biskupija može biti teritorijalna ili personalna. Teritorijalna biskupija je najčešći oblik i ono što u razgovoru obično i nazivamo biskupija. To je jedno određeno područje kojim upravlja biskup. Biskupija je podijeljena na župe.
Personalne biskupije bi bile one koje se ne odnose na neki teritorij već na određene ljude. Kod nas je najpoznatiji ovakav slučaj Vojni Ordinarijat kojemu je na čelu Vojni ordinarij. On je pravi biskup sa svim pravima u odnosu na one vjernike i ona mjesta koja su mu povjerena. On skrbi npr. da i u vojarnama ili u vojnim misijama vjernici imaju dostupnog svećenika tj. vojnog/policijskog kapelana koji im može podijeliti sakramente i blagoslovine.
- Biskupija kojom upravlja nadbiskup i koja je središte jedne metropolije zove se nadbiskupija.
- Biskupija je dakle, zajednica vjernika koji žive na nekom području. Stoga se svaka biskupija od prvih kršćanskih vremena naziva Crkva jer smo Crkva svi mi – vjernici. Stoga su česti nazivi Crkva Zagrebačka, Crkva Sisačka, Crkva Rimska… – prema nazivima biskupija ili kraja. Često se zato za biskupiju koristi i uobičajen naziv mjesna Crkva.
Bula
Papinsko pismo (povelja) sa službenim papinim pečatom (lat. bulla – pečat, voštani). Svečani oblik pisma Poglavara Katoličke Crkve kojim proglašava neku svoju odluku. Danas se najčešće koristi za imenovanje biskupa, osnivanje biskupije i slične odluke.
Blagoslov
Zaziv Božje milosti i posvećenja na neku osobu, mjesto, predmet, djelo ili nešto drugo. To su „sveti znakovi, nalik sakramentima, kojima se označuju i na molbu Crkve postižu učinci, naročito duhovni. Njima se ljudi pripremaju primiti glavni učinak sakramenata i posvećuju se razne zgode života.“ (Drugi Vatikanski koncil)
Blagoslovi se dijele „čovjeku na posvećenje i Bogu na hvalu“. To znači da su blagoslovi uvijek u službi Kraljevstva Božjeg i njima se ono na što se zaziva blagoslov stavlja u službu i na izgradnju Kraljevstva Božjeg.
- Treba paziti da se blagoslovi ne traže za one stvari, djela ili nešto drugo što je protivno Katoličkoj vjeri i što je bogohulno. Također, s blagoslovljenim stvarima treba pažljivo postupati, čak i ona kada više nisu upotrebljive, a ne ih smatrati jednakima otpadu. Ujedno, treba paziti da se blagoslovljene stvari ne koriste za grešna i bogohulna djela.
- Tako neki blagoslovljeni predmet (npr. palminu ili maslinovu grančicu) treba zapaliti, a pepeo zakopati u zemlju; blagoslovljenu vodu, ako je kontaminirana nečime, izliti u zemlju, a ne u odvod s ostalim otpadnim vodama.
Brevijar
Izraz brevijar odgovara hrvatskom pojmu časoslov. To je skup psalama i drugih biblijskih tekstova, molitava i drugih duhovnih tekstova koje redovnici/e i svi klerici čitaju u određenim trenucima (časovima) u danu. U brevijaru su ti tekstovi raspoređeni prema određenim liturgijskim vremenima i danima u godini te prema časovima u danu. Posebno se ističu: Jutarnja, Srednji čas, Večernja, Povečerje…
- Srž brevijara su molitve psalama (ovisno o okolnostima čak i zajedničke i pjevane). Ta molitva kroz psalme poznata je još kod apostolâ jer potječe još iz židovske molitvene prakse.
- Redovnici/e i svi klerici obvezni su moliti časoslov, a ostalim vjernicima se usrdno preporučuje moliti (barem Jutarnju i Večernju), iako nisu obvezni.
Bolesničko pomazanje
Sakrament kojim se bolesnika ili nemoćnoga sjedinjuje u patnjama i nemoći s Kristom koji je patio na križu. Po sakramentu bolesničkog pomazanja vjernik se sjedinjuje s Kristom u kojemu patnja i trpljenje ima smisao; zadobiva se oproštenje grijeha, a također i tjelesno ozdravljenje, ako je to Božja volja.
Ovaj sakrament se ne podjeljuje kod manjih prolaznih bolesti, već kod bolesti, tj. stanja oboljenja koje predstavlja smrtnu opasnost ili postoji određen rizik prije nekog ozbiljnog medicinskog zahvata (npr. presađivanje nekog organa, rizična trudnoća, vrlo veliki strah i nemir kod bolesnika koji mu zamagljuju nadu i vjeru i slične okolnosti). Također se može podijeliti i starijim osobama koje su u staračkoj nemoći.
- Ovaj sakrament nije posljednja pomast kako se često krivo naziva, prema smrtnom času bolesnika u kojemu se često podjeljuje. Ovaj sakrament može se podijeliti u bilo kojoj dobi vjernika. Ne treba odlagati ovaj sakrament za trenutak prije smrti, već se može zatražiti odmah kada nastupi opasnost koja opravdava podjeljivanje ovog sakramenta.
- Ovaj sakrament mogu podijeliti samo biskup i svećenik (ne đakon), a dijeli se mazanjem bolesničkim uljem. Ako je vjernik priseban, prije bolesničkog pomazanja vrši se sakrament ispovijedi.
Bogoslužje
Bogoslužje je, kako sama riječ kaže, služenje Bogu ili služba Bogu. U Crkvi se ovaj izraz koristi kao prijevod izraza liturgija. Bogoslužje je služba kojom Crkva vrši Kristovu svećeničku službu. To je sveto djelo kojemu nijedno drugo djelo nije jednako. Ono je vrhunac i u isto vrijeme izvor života i djelovanja čitave Crkve i ponaosob svakog vjernika.
U bogoslužje prvenstveno pripadaju slavlje svete mise i slavlja svih drugih sakramenata; zatim: blagoslovine (posvećenja, posvete, blagoslovi); posvećenje djevica; redovničko zavjetovanje; sprovod; brevijar (časoslov).
Ipak, dok mi u bogoslužju služimo ili vršimo službu Bogu na slavu i hvalu, trebamo se sjetiti da po bogoslužju primamo Božju milost i tako bogoslužje u odnosu na nas biva pravo Kristovo služenje ljudima izlijevanjem milosti.
Odgovori