Hodam putem
prateći tvoje stope
postojane
u zemlji.
Pod nogama samo prašina.
.
Na raskrižju
vjetar nosi zrnca.
Nosi tvoje stope.
Zašto?!
Kamo?!
.
Tu nisi ostavio stopa.
Namjerno.
Tu si ostavio sebe
u blagom vjetru,
da se suočim s njim.
Hrabro.
.
I moram se prepustiti vjetru.
Moram slušati tvoj šapat u njemu.
Moram poći,
naslijepo,
znajući kamo.
Znajući za kim.
.
Moram odlučiti.
Povjerovati povjetarcu.
Prepustiti se
da me nosi kao prašinu.
A to i jesam.
.
Moram opet naći tvoje stope
ostavljene za mene.
Tamo.
U vječnosti
Odgovori