Odjeća je vidljivi znak našeg odnosa prema Bogu u sakramentu. Na svetoj misi ona nije samo prekrivač tijela, već i znak otajstva koje slavimo te znak naše unutrašnjeg stava. Poput riječi i gesta ili pjesme i cvijeća, odjeća u svetoj misi ima značenje, što najbolje dočarava ruho svećenika, đakona i akolita: ono je znak oblikom, bojom, ukrasima…
Nedjeljno ruho ili misno odijelo
Naši su stari čuvali posebnu nedjeljnu ili misnu odjeću za svetu misu, čuvajući tako najbolji dio garderobe za susret s Bogom. Taj običaj nam i danas može pomoći da osvijestimo važnost odijevanja za misu: Bog je dostojan onog najboljeg što imamo. Bog je toliko važan za nas da za susret s njim pomno biramo odjeću ili čuvamo neku posebnu.
Izbor odjeće za svetu misu je oblik pripreme za susret s Bogom, a ujedno i način naviještanja drugima. Izborom odjeće pokazujemo Bogu koliko nam on znači u životu, a drugima izvanjskom pojavom poručujemo što misa predstavlja – najvažniji trenutak života i slavlje zajedništva s Bogom.
Stoga izbor odjeće za nju treba biti barem jednako obziran kao i za druge svečanosti i susrete u našim životima. Razumljivo je kako si mnogi ne mogu priuštiti više odijela i haljina ili njihovo često čišćenje. No, većina nas to ipak može učiniti za najveće svetkovine, baš kao što mnogi i danas čuvaju i nose narodne nošnje za velike blagdane.
Što obući za redovitu nedjeljnu misu?
Za tjednu ili češću svetu misu može vrijediti jednostavno pravilo: ono što ne bismo odjenuli za neko slavlje kod rodbine ili intervju u TV studiju – to ne bismo trebali odjenuti niti za svetu misu.
Ako dolazimo izravno s posla ili škole, pohvalno je odjenuti se odmah za misu ili ponijeti za sobom drugu košulju ili majicu. Time bismo i svojoj unutrašnjosti izvanjskim znakom posvijestili da je misa nešto posebno naspram sve ostale svakodnevice. Naravno, ovo nije obvezno pravilo već prijedlog koji se može iskoristiti ako nam materijalne mogućnosti to dozvoljavaju.
Bonton – putokaz za misnu odjeću
Pri izboru odjeće najbolje je držati se osnovnog bontona. Prikladna je odjeća dugih ili kratkih rukava, ali duboki izrezi i odjeća bez rukava nisu primjereni za misu, posebno ako otkrivaju ramena, muška prsa ili dekolte – tada je dobro izabrani nešto drugo ili barem dodati pokrivalo poput marame ili drugog komada odjeće.
Hlače, suknje ili haljine trebale bi biti barem do koljena. Uvijek je najbolje i najdostojanstvenije nositi duge hlače i haljine. No, ako već biramo kraće verzije i dvojimo je li što prekratko ili ne, dobro je sjesti i vidjeti: ako haljina ili hlače prekrivaju koljena u sjedećem stavu pod misom, onda su vjerojatno u redu; ako ne, bolje je pronaći drugu odjeću.
Što nije prikladno?
Haljine s visokim prorezima ili sličnim velikim otvorima, kao i hlače koje su modno vrlo razderane nisu prikladni. Sportska i radna odjeća (trenirke, dresovi, radna odijela), kao i odjeća s vulgarnim natpisima, šaljivim porukama ili upitnim simbolima nisu prikladni za crkveni prostor, osobito kada oznake i natpisi aludiraju ili su izravno protiv kršćanskog života.
Neprimjerena je i odjeća koja prekriva kožu, ali krojem više otkriva tijelo nego što ga odijeva: tajice, pripijene majice, mrežasta odjeća, providni materijal kroz koji se vidi donje rublje…
Istina je, doduše, da je svatko odgovoran za čistoću vlastitog pogleda i za svoja ogovaranja drugih. No, u slavlju mise sudjelujemo kao braća i sestre i kao velika Božja obitelj. Misa nije individualna molitva pri čemu bi svatko trebao utonuti u sebe i gledati samo svoje srce; misa je, naprotiv, zajedničarsko slavlje. Obzir i brižljivost za duše drugih je ono što pripada u misu, pa onda treba biti i nama na srcu.
Obuća, kape i šeširi
Što se tiče obuće – ona treba biti čista, udobna i prikladna. Klasične cipele ili ležernija obuća su pristojan izbor. Ipak, radna obuća, sportska obuća (npr. cipele za u more), crocsice ili natikače su gotovo uvijek neprikladan izbor.
Za pokrivala za glavu vrijedi opće pravilo bontona, a korisne mogu biti i pouke iz crkvenih običaja: muškarci u crkvi uvijek skidaju šešire i kape, a žene to nisu obvezne učiniti, ako je pokrivalo pristojno i primjereno slavlju mise. Tako postoji još uvijek stari običaj da neke žene nose veo, marame (šudar) ili druga tradicijska pokrivala.
Moderne vrste ženskih šešira mogu biti prikladne, osobito ako upotpunjuju ostatak dostojanstvene odjevne kombinacije. No, nisu prikladni ako veličinom ili ekstravagancijom ometaju druge u misi, bilo fizički, bilo da odvlače pažnju.
Prihvatljive i razumne iznimke
Pri izboru odjeće postoje opravdane iznimke: siromaštvo, bolest, putovanja, zahtjevne prilike – sve to može utjecati na mogućnost izbora odjeće. Ne možemo očekivati od siromaha i beskućnika odijela ili haljine, a niti od srednje klase da sa svaku misu ima spremnu drukčiju otmjenu odjevnu kombinaciju. Putnici, osobito hodočasnici, često su ograničeni dozvoljenom količinom prtljage, a onima s nekom zdravstvenom teškoćom ne treba skrupulozno dodavati terete na savjest.
Čak i zahtjevan prostor u kojem se slavi sveta misa može biti opravdanje, npr. ako se misa slavi u planini, na drevnim ruševinama, u ekstremnim vremenskim uvjetima ili u ratnoj zoni.
Bitno je da prema svojim mogućnostima vjerno slijedimo nakanu iskazivanja poštovanja prema Bogu i unutrašnjim i izvanjskim stavom.
Izvanjski iskazati duhovnu zahvalnost i slavljenje Boga
Istina je da Bog gleda dušu čovjekovu. No, to ne znači da je ono izvanjsko i tjelesno nevažno. Dapače, Bog je sam uzeo tijelo i tako nam pokazao vrijednost tjelesnog aspekta života. Uskrsnuo je u tijelu, obećao i nama uskrsnuće naših tijela, a Mariju je dušom i tijelom uznesao u nebo. Dakle, Bog je dao čovjeku tijelo da njime čovjek postigne svetost, iskazuje počast Bogu te da naviješta evanđeosku (duhovnu) zbilju života – kako sebi, tako i svijetu.
Zbog toga unutarnje nakane i brižljivost kod izbora odjeće, iako mala stvar, vježba našu dušu u iskazivanju ljubavi i zahvalnosti prema Bogu. Time svoju savjest držimo budnom za Božju prisutnost u malim stvarima, kako bismo i u drugim trenucima svakodnevnog života bili pozorni na Božju ljubav i glas. Ujedno sebi samima iznova posvješćujemo što je to zapravo sveta misa, koja je njezina veličina i važnost za naš život i koliko Bog koji u svetoj misi za nas daruje najbolje – svoga Sina – zaslužuje da i mi za Njega izaberemo ono (naj)bolje od naše odjeće.
Zaključno
Sam Isus je hodao u sandalama i halji. No, u svoju presvetu muku ušao je u vrijednoj donjoj haljini, tkanoj u jednom komadu . Takva nešivena haljina priličila je Velikom svećeniku kod prinosa žrtve. Kod Isusove muke su čak i rimski vojnici vidjeli da je haljina vrijedna, pa su smatrali da je dobar deal baciti kocku za nju.
Isti Isus se kao preobraženi i uskrsnuli Krist prikazuje u odjeći tako sjajnoj da apostoli to nisu zaboravili prenijeti kršćanima. Takva njegova odjeća znak je njegovog božanstva, a također i znak sjaja i slave kraljevstva Božjeg.
Zato priliči da i mi, uz molitve i djela, svoju vjeru i zahvalnost Gospodinu te svoju krsnu pripadnost kraljevstvu Božjem iskažemo i priznamo upravo pažljivim izborom odjeće za svetu misu.
Ivan Glavinić
Odgovori