Emisija BezVeze potpuno opravdava svoj naziv takav kakav je. Jedno od pitanja u najsvježijoj epizodi ticalo se i promijene profilne slike na face profilu Vlade. Točnije, umjesto stiliziranog crvenog, postavljen je grb u službenom obliku. Ono što bi nas sve trebalo zabrinuti su komentari sudionika emisije. Za ovaj tekst nebitno je tko su oni. Komentari su glasili otprilike ovako:
-Od njih me ništa više ne iznenađuje.
-Uskoro će početi igrati i Candy Crush i slati zahtjeve.
-Daj me nemoj…
Koliko je unazad šest godina (!) duboka društvena podjela govori i ova činjenica da čak i službeni grb izaziva sprdnju. Što je još žalosnije – izaziva sprdnju u onih koji ga jednako ponosno stave na sebe kada je neka bitna utakmica u pitanju. Kao što tada nije problem dijaspora, nije ni grb. Sada je. Zašto – tko to može znati. Barem su grb i zastava minimum oko kojega se ne bismo trebali dijeliti, upravo zato jer je to službeni grb, koji svatko može smatrati svojim. Međutim, neki su na ekstremno liberalnim portalima čak ne tako davno htjeli i promjenu zastave. Ekstremni liberali očito imaju neki svoj đir. Nazovimo to pravim imenom: gluposti!
Vratimo se na istu emisiju: na pitanje o pjesmi Želim živjeti, komentari sudionika i voditeljice uglavnom se sažimlju u slijedeće izjave (uz posprdne gestikulacije):
-Pazite se da vas ne žigošu
-Snimili su pjesmu u kojoj fetus argumentirano tumači zašto bi se trebao roditi – ha, ha,ha
-J***, Alan Hržica mi piše pjesmu
-Nek Hržica rodi, pa nek pjeva takve pjesme.
Argumenata nigdje. Jednostavno etiketiranje i ponižavanje neistomišljenika. A za savršeni vrhunac emisije, tu je igrani skeč u kojemu se isprdava težak govor predsjednika Vlade. Kao da nitko iz te emisije nije gledao odlični Kraljev govor, izvrsni In front of the class i sl. Pitam se imaju li sudionici te emisije iskustvo školskih maltretiranja i ismijavanja zbog nedostataka? Za kraj dolazi red ničim izazvana sprdnja da je zemlja još uvijek ravna ploča; da treba hitno revoluciju provesti i to ravno iz studija, jer Kolinda koristi svoje predsjedniče ovlasti; da nitko tko je bio ikako uz U ime obitelji ne može biti u vladi jer takva osoba jednostavno ne može biti ministar (!). I za potpuni zaključak ismijavanje činjenice da je obitelj temeljna stanica društva.
Što reći? Kome? kako? Masovnim prosvjedima nikako, jer naše društvo je pokazalo da nam prosvjedi nisu jača strana – oni su u nas poprilično selektivni, a pridonose prvenstveno produbljivanju podjela i radikalizaciji grupa. To nije dobar način. Riješenje je možda ipak u sporijem, mukotrpnom, ali cjelovitom procesu obnove.
Ni traga pluralnosti i korektnosti
Volim pogledati NU2; nemam ništa protiv što gay osoba vodi Samo kulturno, molim! jer je emisija zanimljiva; Otvoreno također, Peti dan i niz drugih. Ali, čemu služe emisije poput BezVeze, ili još gora: Labirint, koja već dvije nedjelje, tik prije Mir i dobro, pokazuje svu čar radikalnih liberala i ljevice. Čemu služe te i takve emisije koje su namijenjene isključivo promociji liberalizma i diskriminaciji te etiketiranju svih neistomišljenika? Čemu služe te emisije koje pokazuju enormnu isključivost?
Naime, za svoje neistomišljenike o jednom pitanju, novinari Labirinta nedavno (24.1.) kažu otprilike ovako:
-Za nazadne stavove i one koji stoje iza njih nema mjesta.
A za prošlotjedni prosvjed radikalne antidemokratske R. Fronte kaže da je to ona bolja Hrvatska. Emisija koja javno dijeli hrvatsku na ”bolju” i ”lošiju” po političkoj liniji? Kako je to javni interes? Ne kužim. Zaista ne kužim čemu danas takve emisije, osim i isključivo u svrhu onog Milanovićevog huškačkog naloga: We’ll give them hell! Ili još gore izjave: Nemojte da izvodimo ljude na ulicu! (Zanimljivo bi bilo vidjeti je li se SOA pozabavila pitanjem da li je to neizravna prijetnja izazivanjem građanskog rata ili tek još jedna u nizu priglupih izjava političara. Jer takva izjava je potencijalno opasna po sigurnost države.)
Kada razmišljam o takvim emisijama, sjetim se da prije svake bitne utakmice, neovisno o sportu, strepimo hoće li HRT prikazivati utakmicu ili neće jer, kao, skupo je. Ali za barem deset emisija s istom svrhom i političkom orijentacijom uvijek ima novca. Gdje je tu barem onaj toliko zagovarani pluralizam, kada već one temelje pristojnosti i korektnosti nema?
Sjećam se gostovanja J. Reisman, Ilčićevog komentara: ”jednaki smo, ali nismo isti”, rasprave o NGO sektoru, te se sjećam i divljačkih napada kompletne političke ljevice na sve neistomišljenike.
A sjećam se i nedavnog gostovanja Žižeka koji piše da je Krist, ali i čovjek, ”božansko govno”, da su imigranti opasni; sjećam se i sramotnog spota za Zagreb Pride u kojemu su jednostavnu molitvu u šutnji prozvali opasnim fašizmom; sjetim se Goldsteinove izjave ”pa što onda ako je Stepincu otišla glava?” – i sjetim se da nije bilo većih protivljenja desnice: ni pučana ni konzervativaca.
Žižek ima pravo izreći svoj stav jednako kao i Reisman, a javnost ima pravo taj stav kritički vrednovati. No izazivanje podjela podmuklim kvazi kritikama i etiketiranje sasvim je druga stvar. Jasno, prosvjeda i radikalizacije je bilo na svim stranama, ali govorimo reakcijama političkih i drugih službenih aktera – ne o okupljanju masa.
– U ovoj općoj podijeli društva što da čovjek zaključi, tko podiže tenzije: fragmentirana, kontradiktorna i sve radikalnija ljevica sa svojim skakanjem na svakog neistomišljenika – tzv. fašista – i u isto vrijeme radikalizirajućom promocijom? Ili pak okoštala, jednolična desnica koja zbog te svoje jednoličnosti ne reagira gotovo ni na što? Ne želim odgovor na svoje pitanje, mada smatram da je jednoznačan odgovor moguć. Radije neka ovo pitanje bude poticaj za promišljanje.
I još jedno pitanje: je li zaista sramota za hrvatsku to da netko ima prijatelje u UIO? Da imamo pjesmu Želim živjeti!? Da nam premijer ima američki naglasak? Nije li sramota zapravo to da nam je bivši premijer popljuvao čitavu kulturnu i akademsku povijest izjavom da nemamo nijednog poznatog znanstvenika, ma što mi mislili?
Ipak, moj favorit za najveću moguću sramotu u posljednje vrijeme je to da će potpis Glavna tajnica UN-a možda stajati ispod izjave:
Svatko tko je ubijen bez suđenja, nije nevin, već mu samo sudskim procesom nije dokazana krivnja.
To bi bila sramota prije svega za UN i Hrvatsku. Zamislite samo potpis Glavna tajnica UN-a ispod ove izjave! Gdje su nestali zahtjevi za povlačenjem te izjave, kao i kandidature; onakvi zahtjevi kakve smo vidjeli u napadu na Hasanbegovića? Nije li ova izjava daleko opasnija po društvo, mir i ljudska prava i ne negira li izravno povelju UN-a o ljudskim pravima (čl. 11)? Prešućeni skandal? Gdje su reakcije?
Ne znam za vas, i svatko ima pravo na svoje opravdane strahove, ali ja se više bojim upravo takve retorike i emisija koje ju promiču, nego teksta glazbeno vrlo dobre pjesme Želim živjeti.
Hrvatsko proljeće je davno prošlo – gdje je nestao Hrvatski Procvat?
U ranijem tekstu već sam istaknuo potrebu sveobuhvatne narodne i nacionalne promjene. Hrvatskoj treba sveobuhvatni projekt obnove, po uzoru na neke dobre segmente Hrvatskog narodnog preporoda ili Hrvatskog proljeća (ponavljam: po uzoru, ali ne i njihovo ponavljanje!). To nije tzv. konzervativna revolucija, ali ipak mora imati neke njezine elemente.
Hrvatskoj treba nešto što bi se moglo označiti kao Hrvatski procvat, tj. projekt koji bi uključivao širu obnovu i ostvarenje brojnih mogućnosti Hrvatske. Projekt bi uključivao primjerice: potrebne ustavne promjene, obnovu znanstvenog, sportskog, financijskog, zdravstvenog, obrazovnog, kulturnog sustava, obnovu obiteljskih vrijednosti itd.. Taj Hrvatski procvat moraju predvoditi oni koji su nažalost do sada šutili – HAZU, Matica Hrvatska, kulturni i znanstveni instituti i zavodi. Zašto baš oni? Zato što dok su oni šutjeli, njihovu su ulogu gotovo u potpunosti preuzele (ne)vladine udruge i mediji te je sve to sada počelo nalikovati na perverziju, na mahove i u formi perfidiae diaboli.
Procvat. To je mukotrpan projekt koji se ne događa preko noći, ali koji je potreban Hrvatskoj, ako želi poći ususret svojoj sretnoj budućnosti. Ali ima li tko odvažnosti za njegovu provedbu? Hrvatsko proljeće pokrenuto je davno, ali je nažalost ugušeno. Skupimo već jednom onu istu hrabrost, bez obzira na etikete i napade i pokrenimo sada hrvatski procvat koji nam je toliko potreban!
I.G.
–
P.S. Za sve hejtere pjesme: ”…pa mi recite zašto kriv sam?” (usp. Iv 18, 23)
Odgovori