Ova molitva je pobožna vježba Crkve. Ona je vezana uz pojedine trenutke u danu (na zvuk zvona), i umjerena je na to da se vjernici zaustave tokom dana te tako posvete čitavu svoju svakodnevicu. Ona je, dakle, molitva za mir Crkve i svijeta, ali i pobožnost za posvećenje čitavoj vjerničkog života. Njezina je izvorna karakteristika to da je vezana uz određene trenutke u danu, za ritam dnevnih poslova. Za razumijevanje ove molitve, dobro je upoznati njezinu povijest i značenje:
Povijesni razvoj Angelusa
Jedna od molitava koja je veoma draga našem narodu i koja se nauči među prvim molitvama jest ‘Pozdrav Gospi’, ‘Anđeoski pozdrav’ ili jednostavno ‘Angelus’. Tu molitvu naš narod moli na početku dana, u podne i na svršetku dana. Međutim, svjedoci smo da se ta molitva često moli rastreseno, mehanički, ne razmišljajući o smislu i vrijednosti izgovorenih riječi pa koji puta takvo moljenje može izgledati dosadno i mehanički. (…)
Povijesni razvoj molitve ”Anđeo Gospodnji”
,,Anđeo Gospodnji” potječe u stvari od trenutka kada je Anđeo Gospodnji navijestio Mariji da će začeti Sina Božjega pozdravivši je riječima ‘Zdravo milosti puna! Gospodin s tobom!” (Lk 1,28). Od tih riječi i riječi: ”Blagoslovljena ti među i ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!” (Lk 1,42), kojima je Elizabeta pozdravila Mariju, nastala je molitva ”Zdravo Marijo” u koju su tijekom povijesti dodavane i druge riječi dok nije dobila današnji oblik. Moljenje Zdravomarije osobito je u XII. i XIII. stoljeću širio sv. Dominik i njegovi duhovni sinovi.
Prvo sigurno svjedočanstvo o moljenju “Angelusa” nalazimo u odredbama generalnog kapitula franjevačkog reda koji je održan u Pisi 1263. godine i kojemu je predsjedao sv. Bonaventura. Tu je određeno da braća franjevci pozivaju narod neka pozdravi Mariju navečer kada se na znak zvona moli Povečerje. Kao razlog za to navodi se mišljenje nekih teologa da je u laj sat Anđeo došao k Mariji i pozdravio je riječima: ”Zdravo milosti puna … ! Papa Ivan XXII. (1316-1334) naredio je da se navečer na znak zvona, kojim se davao znak za prestanak dnevnog rada, pozdravi Gospa s tri Zdravomarije.
Po uzoru moljenja Anđeoskog pozdrava navečer, uskoro se počelo uvoditi moljenje te molitve i izjutra, kada se na znak zvana molila Prima u redovničkim zajednicama. Papa Bonifacije IX. (1389-1404) potiče kler u Bavarskoj da navečer pozdravljenje Marije i izjutra, kako se to već prakticiralo u Rimu u mnogim drugim krajevima Italije. Tako se koncem XIV. i početkom XV. stoljeća moljenje Angelusa prakticiralo skoro po čitavoj Europi. Moljenje Anđeoskog pozdravljenja u podne vjerojatno potiče od pape Kalista II., koji je 1456. godine naredio da se na znak zvona na podne moli za mir Crkve koja je bila ugrožena od najezde Turaka.
Prvotni oblik moljenja “Gospina pozdravljenja” sastojao se od tri Zdaravomarije. (…)
Značenje i važnost molitve ,,Anđeo Gospodnji”
“Anđeo Gospodnji” je izrazito biblijska molitva, jer su njezini glavni dijelovi uzeti iz Evanđelja. Ta nam molitva ujedno doziva u pamet najvažniji trenutak povijesti kada je po Marijinu pristanku “Riječ tijelom postala i nastanila se među nama” (lv 1.14). Taka je “Angelus” molitva s izrazito kristološkom oznakom: po štovanju Marije štuje se Isus koji je središte te molitve. Time je ujedno i izražena istina: ‘po Mariji k Isusu’. Moljenje ,,Angelusa” tri puta dnevno usredotočuje se na pashalno Kristovo otajstvo, tj. na Kristovu smrt i uskrsnuće, što je stožer čitave liturgije i teologije. ”Anđeo Gospodnji” izjutra nas podsjeća na Isusovo uskrsnuće, na podne na Kristovu muku i smrt, a navečer na Isusovo utjelovljenje. Anđeo Gospodnji je vrlo tijesno povezan s liturgijom časova, a to je posvećenje dana i cjelokupnog čovjekova djelovanja. Kao što moljenje Brevijara u jutarnjim, podnevnim i večernjim satima posvećuje vrijeme i rad prožima molitvom, tako isto i moljenje ,,Angelusa” izjutra, na podne i navečer ima isti cilj.
Budući da se u ,,Angelusu” iza svakog zaziva moli Zdravomarija ta molitva ima posebno značenje s obzirom na smrt. Pouzdano moljenje ,,Sveta Marijo Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše” neka je vrsta “ars moriendi” (umijeće umiranja), što je poznato tradiciji kršćanske pobožnosti i što i danas ima osobitu važnost. Danas je naime misao na smrt gotovo sasvim potisnuta iz javnog života, a s druge strane, nikada nije bila veća opasnost od nenadanog i masovnog umiranja kao danas. O tome svjedoče prometne nesreće, prirodne nepogode (potresi, poplave, požari), oružani sukobi, terorizam … Sve to govori da u osmišljavanju našega života i naše egzistencije trebamo imati u vidu i smrt. Kršćanin moleći Zdravomariju moli da po zagovoru Marije sretno prođe kroz vrata smrti i prispije u vječnu domovinu, To će mu dati sigurnost u nestalnostima života i neće se bojati kada bude morao proći dolinom smrti jer zna da se Marija za njega brine marijanskom skrbi. Tako molitva ”Anđeo Gospodnji” dolazi i kao lijek protiv tjeskobe pred smrću.
Zatim, “Anđeo Gospodnji” predstavlja nam Mariju ne samo kao majku Božju i našu zagovornicu nego i kao poslušnu službenicu Gospodnju (Usp. Lk 1,38). Marijin pristanak Bogu omogućio je da Sin Božji postane Sin Čovječji i izvrši djelo spasenja. Sjećajući se toga Marijina stava dok molimo “Anđeo Gospodnji” Marija nam je divan uzor i poticaj u izvršavanju Božjeg plana s nama, svega onoga što Bog od nas traži, svjesni da će taka i po nama Bog učiniti divna djela. Moljenjem “Angelusa” mi dakle priznajemo da nam je Marija jako blizu te da nam je uzor i poticaj vjernosti Bogu, a to je spasonosno za nas i plodonosno za kraljevstvo Božje.
Imajući to sve na umu sasvim je razumljivo da je Crkveno učiteljstvo toplo preporučivalo ovu molitvu kroz povijest.
(Prikaz povijesti i značenja preuzet iz članka Ive Balukčića, dr.sc.)
Crkva o molitvi Angelusa
Crkva se o ovoj molitvi (pobožnoj vježbi) službeno izrazila u enciklici Marialis cultus, pape Pavla VI.:
Toj molitvi nije potrebna obnova: njezina jednostavna struktura, njezin biblijski značaj, njezino povijesno podrijetlo, koje je povezuje uz moljenje za očuvanje mira, njezin takoreći liturgijski ritam koji posvećuje rane trenutke dana, njezina otvorenost prema vremenom otajstvu koja nas navodi da spominjući Utjelovljenje Sina Božjega molimo da po njegovoj muci i križu budemo privedeni k slavi uskrsnuća, čine da ta molitva, nakon stoljeća, zadržava svoju nepromijenjenu vrijednost i netaknutu svježinu. Istina je da su neki običaji, koji su tradicionalno bili povezani s moljenjem Angelusa , već nestali, ili da teško mogu opstati u modernom životu; ali tu se radi o rubnim elementima. Vrijednost razmatranja otajstva Utjelovljenja Riječi, pozdrava Djevici i utjecanja njezinu milosrdnu zagovoru ostaje nepromijenjena.
Unatoč novim uvjetima vremena, karakteristični trenuci dana – jutro, podne i večer – koji razgraničavaju periode djelovanja te pozivaju da se zaustavimo u molitvi, ostaju neizmijenjeni za veći dio ljudi. (MC, br. 41)
Angelus u misi?
Ponekad se događa da se pred kraj slavlja mise moli Anđeo Gospodnji. Nikakva ozbiljna šteta ne nastaje time. Međutim, oprez je potreban,jer ako se stvori navika, polako se gubi izvorni smisao molitve Angelusa. Ona izvire iz otajstva euharistije, k njemu usmjerava ljude, ali nije sastavni dio samog slavlja mise, već teži biti dio svakodnevnog vjerničkog života. Crkva zato o odnosu pobožnih vježbi i liturgije govori:
Ponekada se događa da se u samo slavljenje euharistijske žrtve uklapaju elementi devetnica ili drugih pobožnosti, uz opasnost da spomenčin Gospodinov više ne bude vrhunski trenutak sastanka kršćanske zajednice, nego samo prigoda za obavljanje takve pobožnosti. Onima koji tako rade Mi želimo dozvati u pamet pravilo da Koncila propisuje neka se pobožne vježbe s liturgijom usklade, a ne da se s njome brkaju. Pastoral mora s jedne strane razlikovati i isticati vlastitu narav liturgijskih čina, a s druge strane davati pravu cijenu pobožnim vježbama… (MC, br. 31)
A spomenuti Koncil o pobožnim vježbama govori:
Veoma se preporučuju pobožne vježbe kršćanskoga naroda, samo ako su usklađene s crkvenim zakonima i propisima (…) No, te vježbe treba urediti vodeći računa o liturgijskim vremenima, tako da budu u skladu sa svetom liturgijom, da se iz nje na neki način izvode i narod k njoj vode, jer ih ona po svojoj naravi daleko nadvisuje. (SC, 13)
Vrijednost Angelusa
Svjedoci smo da i sam Sveti Otac (i njegovi prethodnici) održava lijep običaj molitve Angelusa na trgu sv. Petra, zajedno s okupljenim hodočasnicima. Tom prilikom drži i nagovor koji je često vrlo upečatljiv. To je primjer kako molitva Angelusa može biti upečatljiva molitva zajednice, koja i u trenucima podnevne vreve nađe vremena za posvetiti dan i djelovanje Bogu. Da zaključimo o ovoj prevrijednoj molitvi:
Budući da ”Anđeo Gospodnji” izražava temeljne istine kršćanske vjere i budući da je ta molitva na jednostavan način sastavljena od biblijskih tekstova, ona i današnjem čovjeku, razdijeljenom unutarnjim i vanjskim prisilama, ostaje kao prikladno sredstvo za sabranost i usredotočenje njegovih misli na ono jedino potrebno (Usp. Lk 10, 42). Osim toga “Anđeo Gospodnji” je molitva koju svaki pojedinac i svaka zajednica može lako moliti na svakom mjestu i pri svakom poslu. Ona se može moliti i za posebne nakane, npr. za mir kao što se i na početku njena nastanka molila s tom nakanom, zatim na nakanu sv. Oca itd. Bilo bi onda vrijedno u tom pravcu inzistirati da vjernici s razumijevanjem mole ovu molitvu. “Anđeo Gospodnji” nije izgubio na svojoj aktualnosti, niti je zastarjela molitva. Potrebno je samo produbljivati njegov smisao i uočavati njegovu važnost te nastojati “da se običaj njegova moljenja sačuva” (MC 41).
dr. sc. Ivo Balukčić
Jakov Kovač
Odgovori