Krist Kralj, Crkva i svijet

Svetkovina Krista Kralja svega stvorenog vrhunska je kritika svake vlasti. Knjiga proroka Daniela u tome je posve jasna: nasuprot svim zemaljskim vladarima, od najlošijih do najboljih, stoji Sin čovječji. Vlast zemaljskih vladara, čak i ona najbolja, ima svoje granice i svoj kraj. Ali vlast Sina čovječjega je nad svim narodima i vječna je. Isus Krist ispunjava te riječi. On je taj Sin čovječji, koji je svoju kraljevsku službu očitovao pred Pilatom, svezan, umoran, ismijan i odbačen.

Pilatovo „Ti si kralj?!“ je pravo sudsko pitanje, ali i pitanje čuđenja pred viđenim. No, Isusove riječi su jasne: ni vezanost, ni umor ni poruga ne narušavaju njegovu ulogu kralja jer su sve to pojave ovoga svijeta, a njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. I dodaje bitnu odrednicu svoga kraljevstva: „Svjedočim za istinu.“ Istina je temelj njegova kraljevstva, a ne bitke; njegova žrtva, a ne žrtva vojnikâ. Nije li to uistinu vrhunska kritika svake vlasti, dok je svijeta? Ni Crkva ne može drugačije živjeti, a to je u demokratskim i liberalnim društvima poseban izazov.

Crkva, naime, ne može biti stranka u molitvi, niti njezin nauk može biti puki politički program. Njezin je poziv naviještati ono kraljevstvo koje je i Krist naviještao, svjedočiti za istinu koja je sâm Krist. Nema ljudske djelatnosti koja se ne bi vodila unutrašnjim pitanjem koje je Pilat izvanjski izrekao: Što je istina? Istina koju Crkva mora naviještati je, napose u naše vrijeme, društveno izazovna, ponekad i politički nekorektna, ali je njezina relevantnost za društvo trajna, čak i onda kada ju nitko ne prihvaća. Crkva ne svjedoči za samu sebe, već za Krista Kralja. Stoga onda kada svijet odbacuje Crkvu kao relevantnu za život društva, upravo ju tako čini vrijednom, jer ju sjedinjuje s Kristom – odbačenim Kraljem – te će se iz tog odbacivanja vratiti obnovljena i jača u nastojanjima za život svijeta.

Ivan Glavinić