Započeli smo vrijeme adventa i već na početku ovoga liturgijskog vremena vrijedi reći nekoliko riječi o njegovoj naravi. Svjedoci smo raskoši adventa na ulicama naših gradova koja, dakako, po sebi predstavlja nešto lijepo i korisno. No, svjesni smo da ta raskoš koja se kiti imenom adventa u mnogim dijelovima ne mari za vjernički advent – ni vremenski niti ugođajem. Advent još uvijek nije Božić: svako liturgijsko vrijeme treba proživjeti onako kakvo jest.
Došašće uključuje element svjetla, koji je možda i najvažniji. Ono označava bdjenje, tj. čovjekovu budnost zbog iščekivanja dolaska Isusa. Ako svjetiljke u adventu tek osvjetljuju iće i piće, onda to i nije svjetlo adventa, već obična mjerljiva fizikalna veličina od koje nam na kraju svega ne ostane radost zbog dolaska Spasitelja, već račun za struju.
Adventsko svjetlo i raskoš treba označiti radost, ali radost koja se ne stječe prvenstveno sitošću i zabavom, već radost zbog dolaska Isusa i vlastite spremnosti za taj dolazak. Ta spremnost u duhu molitve uključuje redoviti ispit savjesti, pokoru i pomirenje u sakramentu ispovijedi te djela milosrđa.
Ovdje ne treba olako izjednačavati korizmu i advent, što često činimo! I jedno i drugo vrijeme su vremena pokore i molitve. No, dok u korizmi pokoru činimo zbog okajavanja i zadovoljštine za svoje grijehe, u došašću kroz pokoru, molitvu i sakramentalno pomirenje tražimo iskustvo radosti zajedništva s Kristom, a djela milosrđa ne činimo samo radi zadovoljštine za svoje grijehe, već kako bismo i bližnje uveli u iskustvo radosti iščekivanja Isusa.
Ipak, iskrenu radost i veselje zbog ugođaja u našim gradovima možemo imati tek ako smo dušom pripravni na Isusov (drugi) dolazak. Ako u duši još imamo neokajanih grijeha koje nismo ispovijedili i zbog kojih nismo spremni za čas Isusovog dolaska, tada bismo najprije trebali posjetiti crkvenu adventsku kutiću – ispovijedaonicu. U skrušenoj ispovijedi i okajanjavnju grijeha Otac milosrđa čini nas pripravnima za slavlje Isusovog rođendana, a i za njegov drugi, slavni dolazak, koji se može svakog časa dogoditi. Zbog toga je ta pripremljenost duše važna za pravu radost i veselje u adventu dok, jer sva ljepota i dobre stvari koje nas okružuju podsjećaju nas na onu puninu ljepote vječnog života s Isusom. Dok u adventu čekamo Božić, istovremeno se pripravljamo za vječni život s Isusom. A to ne treba zaboraviti.
Dok nas korizmena priprava usmjerava više na nas same kroz pokajanje i zadovoljštinu, advent nas u tome usmjerava zajedništvu u iščekivanju i zajedništvu u spremnosti na dolazak Onoga koga iščekujemo. Zato za adventske “prigodne manifestacije” možemo reći sa sv. Franjom: cijenimo to što se čini, samo da se zbog toga ne gasi duha molitve!
Ivan Glavinić
za novine: 043Bjelovarski tjednik br. 039, god. I., 6. prosinca 2018. [ovdje uz dijelove dodane 2024. godine, radi još boljeg razmijevanja poruke teksta]
Odgovori