Advent je vrijeme svjetla. U Nicejsko-carigradskom Vjerovanju izričemo vjeru u „Svjetlo od Svjetla“. Svjetlost je neizostavni element vjere. Bez svjetlosti je sve u svijetu teže iskusiti. Svjetlost, iako je po sebi bez boje, po prolasku kroz prizmu ili kap vode, raspršuje se u iznimno širok spektar boja, a tek dio tog spektra ljudsko oko razaznaje. Ljepotu duge koja tako nastaje imamo običaj mjeriti po jasnoći boja u njoj, ali ona ipak prvenstveno govori o jednom svjetlu: govori da se u svjetlosti nalazi jedinstvo svih boja. Dakle, njezina simbolika je u jedinstvu jednog svjetla koje ujedinjuje sve boje.
A kako ovaj advent, vrijeme svjetla, ujedinjuje ljude u Hrvatskoj? U javnom prostoru dominiraju optužbe i etikete; političari pokazuju nedostatak osnovne pristojnosti jednih prema drugima; reklame nas pozivaju na kupnju sve skupljih darova, dok je siromaštvo veliko. Sve to ne ide u prilog zajedništvu na koje advent upućuje. Još nismo čuli ništa o oprostu i djelima vođenim logikom dara.
Dati i primiti oprost, učiniti nešto nesebično za drugoga, pa i učiniti to potajno – o tome se još uvijek malo čuje. A advent je vrijeme koje potiče osjetljivost upravo na te stavove, kako bismo rasli i dali ploda u svako drugo doba godine. Jer nema zajedništva oko velikih društvenih pitanja ako prethodno nismo usvojili nužnost praštanja. Nema pristojnosti i osnovne političke kulture ako nije usvojena logika dara i besplatnosti kao okvir djelovanja za opće dobro.
Svjetlo te istine pozvani smo donositi svijetu, ne čekajući da netko drugi učini prvi korak. Advent potiče na osobno promišljanje o vlastitom udjelu u zajedništvu vjere i poziva na konkretna osobna djela kojima se drugima donosi radost toga zajedništva.
Ivan Glavinić
za novine: 043Bjelovarski tjednik br. 040, god. I., 13. prosinca 2018. | Ovdje s manjim preinakama iz 2025.
Odgovori