Ne čekajte druge!
U lipnju 2003. godine papa Ivan Pavao II. posjetio je BiH radi beatifikacije Ivana Merza. Po dolasku je uputio riječi: „Vi pak sami budite glavni graditelji svoje budućnosti! … Ne mirite se sa sudbinom! Uistinu, nije lako početi iznova. To traži žrtvu i postojanost, a zahtijeva također vještinu sijanja i strpljivost čekanja.“ U homiliji na beatifikaciji mladima je uputio i ove riječi: „Budućnost ovih krajeva ovisi i o vama. Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovornosti čekajući da vam netko drugi riješi teškoće, nego zlo odlučno priječite snagom dobra.“
Jesmo li od te 2003. godine zaboravili vještinu sijanja i strpljivost čekanja na kojima počiva postojanost i žrtva u preuzimanju odgovornosti za budućnost ovih krajeva? Kako govoriti o svemu tome dok pratimo kako mladi upravo iz ovih krajeva traže drugdje udobniji život? To je samo jedan par pitanja. Možemo se, naime, zapitati i: nisu li oni koji imaju vlast iskušavali našu strpljivost i postojanost preko mjere? Nisu li si, možda i nesvjesno, uzeli za pravo postavljati pred našu strpljivost žrtve kojih i ne bi trebalo biti?
Jedna je papina poruka vrlo znakovita: „Ne čekajte da vam netko drugi riješi teškoće!“ Ne postoji naša budućnost bez nas. Nerazumno je očekivati da će se naša budućnost izgraditi bez nas samih, da će netko drugi izgraditi budućnost za nas. Odgovornost je na svakom pojedincu; nema budućnosti bez preuzimanja odgovornosti za budućnost.
Svatko prema svojim mogućnostima, sposobnostima, znanju i pozivu ima svoj dio odgovornosti za komadić svijeta na kojemu živi. Nitko u toj odgovornosti nije sam, pa ne treba ni druge ostavljati same, bježeći od svog dijela. Pritom vještina sijanja i strpljivost čekanja i dalje ostaju način djelovanja koji uvijek treba razvijati, za bolju budućnost. Naravno, uvijek uz ono što je papa istaknuo: „uzdajte se u Božju pomoć kao i u čovjekovu poduzetnost!“
Ivan Glavinić
Izvorno za: 043Bjelovarski tjednik kolovoz 2018. Naslovna fotografija: pixabay.com
Odgovori