Ti, Svjetlosti

Imaš li mjesta za mene

barem u kutu svoje neke sjene?

Nju da osjetim samo

i srce bi bilo mi zdravo.

Al nema u tebe sjene –

ti si Svjetlost za sve pa i mene,

Tvoj sjaj od sunca je jači,

a ja malen, ne mogu te taći.

I nije važno što ne mogu ja:

Tvoja slava i za mene sja;

Ti spuštaš se, grliš me prvi

i krijepiš me u svojoj Krvi.

Nedostojnog tvoje blizine

zoveš me, zazivaš ime,

i dušu mi liječiš do kraja

i vodiš me do vječnog raja.

Ivan Glavinić