Medijima se širi vijest kako su Flamanski katolički biskupi objavili tekst kojim odobravaju blagoslov istospolnih životnih veza. Jedan izvještaj možete pročitati OVDJE. Neovisno o tome je li vijest činjenično potpuno točno prenesena ili je senzacionalistički obrađena, ovu problematiku vrijedi ponovno pojasniti. Jedno od pitanja koje danas stoji pred Crkvom na Zapadu kao hrid pred lađom na pučini glasi ovako: može li Katolička Crkva blagosloviti istospolna životna partnerstva? Kratak i jedini ispravan odgovor je – ne. Ali dobro je pojasniti zašto je to tako.
Pa evo jednog osobnog pojašnjenja u nekoliko točaka:
1) Traženje blagoslova istospolnog životnog partnerstva (ne blagoslov ljudi, nego njihove ‘veze’) je nešto što je slično nekadašnjem traženju prinošenja žrtve caru.
Car nije bio vrhovni bog, ali je smatran jednim od božanstava. Tražiti od kršćana da njemu prinesu žrtvu (tamjan) značilo je odreći se svoga nauka o Bogu i čovjeku.
Slično je i danas: priznajemo da ispospolna partnerstva nisu uzvišeni sakrament braka, ali se od nas traži da priznamo da su jedan od puta svetosti. Stoga je razumljivo da se traži da žrtvujemo svoju vezu s Božjom objavom u Bibliji i Predaji Crkve koja kaže da je prakticiranje istospolnog (tjelesnog, pseudobračnog) partnerstva težak grijeh. Traži se da žrtvujemo svoju vjernost nauku i Istini, da žrtvujemo svoju vjernost Ljubavi u ime nečije zaljubljenosti i sklonosti.
Kod careva se radilo o opasnosti zanijekati jedinoga Boga; u ovo suvremeno doba radi se o tome da Boga priznajemo, ali da ipak zaniječemo njegovu riječ. Ne, hvala.
2) Kao što ne možemo blagosloviti poligamiju – jer je grijeh, niti vanbračne afere – jer su grijeh, tako ne možemo ni istospolnu zajednicu – jer ona podržava i pristaje na napast grijeha. Pretpostavljamo, dakako, da nitko tko osjeća privlačnost ne ulazi u ispospolnu životnu vezu bez da računa naveć neko tjelesno prakticiranje te privlačnosti. Dakle, s obzirom da je grijeh svako prakticiranje svake tjelesne (spolne) veze izvan braka jednog muškarca i jedne žene, Crkva ne može blagosloviti nikakvu vezu koja pretpostavlja ili podrazumijeva taj grijeh bluda.
Pavao čak kaže da oni koji čine blud od Crkve koja je tijelo Kristovo čine tijelo bludničko. Tj, kaže da su naša tijela Kristovi udovi i opominje nas da ne radimo zato od Kristovih udova bludničke. (1 Kor 6, 15) Pa imamo li pravo blagosloviti to da se Crkvu, koja je Isusova Zaručnica, pretvara u tijelo bludničko? Nemamo! Krist želi Crkvu svetu, čistu. A mi, iako nesavršeni, nemamo pravo pristati da nam cilj bude manje od toga, a pogotvo ne nešto što je suprotno tome.
Čini li vam se ona usporedba blagoslova gay životnih veza (veza bluda) sa žrtvovanjem lažnim bogovima pretjerana? Ako je odgovor da, obratite se baš sv. Pavlu. Jer baš on, od Boga nadahnut, bludnost naziva idolopoklonstvom: “Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu – to idolopoklonstvo! ” (Kol 3, 5)
To je katolički nauk, to je Katolička vjera objavljena u Svetom pismu i Predaji Crkve. I to vrlo izravno objavljena. Ne sviđa se svima. Ali je živjeti prema toj Istini i ne odreći se te Istine jedini sigurni put spasenja i jedini način života koji Crkva može blagosloviti.
3) Ne sviđa vam se? Mislite da ljubav ima prednost uvijek i u svemu? A znate li uopće koje su vrste ljubavi? Znate li da Ljubav koja je ime Božje nije isto što i privlačnost, zaljubljenost? Jedno je agape (Caritas), a drugo je eros. Agape, tj. Caritas ima prednost, a ne erotski nagoni ili hormonski uvjetovana privlačnost.
Ili što biste rekli svom supružniku koji kaže da osjeća privlačnost prema drugoj osobi – biste li njemu/njoj dali blagoslov i mirno gledali kako griješi protiv Boga i vaše vjernosti? Ili biste razumjeli da osjeća nešto, ali ga u isto vrijeme pozvali na vjernost i da se suzdrži od takvog života da pokuša ‘umrtviti’ svoje nagone?
Tako i Crkva čini prema svima koji osjećaju bilo kakvu tjelesnu sklonost koja nije u skladu s brakom muža i žene.
Tako možemo reći:
– Ljudi s gay sklonostima – DA! – naša su braća i jednako pozvani na svetost. Ali njihove tjelesne životne veze – NE!
– Ljudi s problemom bračne vjernosti – DA! – trebaju našu pomoć. Ali njihove afere – NE!
– Slabi ljudi, skloni grijehu, izložni napasti – DA! – trebaju našu molitvu i podršku za svetost. Ali njihovi grijesi – NE!
To još uvijek nekoga čudi? Još uvijek netko misli da je blagoslov gay veza pitanje poštivanja slobode? Ne, nije. To je laž u koju je ovaj svijet uvjerio otac laži.
Zapamtimo: to nije pitanje slobode. Nema slobode u grijehu.
4) Ovo je pitanje odgovornosti, pitanje vjernosti Bogu. Ovo je pitanje Ljubavi (agape), a ne privlačnosti zaljubljenih; pitanje duše, ne tijela. Tijelo će propasti, hormoni iščeznuti, zaljubljenost oslabiti, privlačnost nestati. A duša svakoga od nas će ostati zauvijek. I bit će suđena po svetosti – po ljubavi (Agape) – za vječnu svetost.
Zato je to, na kraju, pitanje spasenja: vječni život ili vječna propast? Život biraj. I ništa manje od Života.
ZAKLJUČNO
Na Crkvi je da ljude blagoslovima prati i pomaže na njihovom putu u vječni život. A ne da ih prati negdje drugdje, gdje tog života nema.
Na poslijetku, potrebna je samo poslušnost Božjoj riječi i Crkvi kao Zaručnici Kristovoj. Kada se ima ta poslušnost, sve drugo se lakše živi. A Božja Riječ i Crkva su jasne. Sve je već rečeno o ovome pitanju. Stoga: Biblia et Roma locutae – causa finita.
Ivan Glavinić
Odgovori