Svatko se kad-tad zapita zašto je zahtjevno biti vjernik. Najčešće to pitanje dođe u izazovnim trenucima našega života. Zaista, nije lako nasljedovati Krista jer „nije učenik nad učiteljem“ (Mt 10, 24).
Ne moramo čak posegnuti za primjerom mučeništva da bismo uvidjeli koliko žrtve treba za biti Kristov. Dovoljno je samo vidjeti zapovijed „ljubite neprijatelje svoje“: tko misli da je ona lijepa i slatka, taj ju nikada nije ni pokušao izvršiti. Jer, ima li što teže za čovjeka od toga da voli onoga koji njega prezire, onoga koji ga mrzi čistom, pa i smrtnom mržnjom? To traži od čovjeka da zaniječe sam sebe, svoje želje, svoju čežnju ‘odozdo’ – čežnju za osvetom. To traži od čovjeka da prihvati ono ‘odozgor’ i da samo ljubi čistom ljubavlju. Nije to lako, ali to znači biti Kristov.
Sol je gruba i nagriza, ali ipak moramo imati soli u sebi, pa i sami biti sol svijeta. Reći će netko da je ustrajanje na tako zahtjevnom putu samo za luđake. Možda i nisu u krivu: moraš na neki način ”poludjeti” od hrabrosti koju daje milost da se upustiš u tu avanturu Života. Tom hrabrošću možeš biti postojan i ustrajan u kušnjama i pred svim preprekama, poput kapi vode: „Voda mora protjecati, ljubav se mora darivati. Ona ne slabi ni kada se razbija kao val o obalu, ni kada se probija kao rijeka kroz zemlju, ni kad se raspršuje kao potok preko kamenja, ni kad se baca u ponore kao slap s hridine. Uvijek nosi snagu koja oživljava i ljepotu koja očarava“ (Ivon Ćuk).
Možda nije lako biti vjernik u događanjima svijeta, ali nije lako ni biti voda u planinskim klancima. No, kao što voda pušta da ju do ušća nosi snaga izvora, tako i vjernik može u svijetu biti to što jest ako pušta da ga nosi snaga Krista. Drugim riječima, potrebno je naučiti da ne nosimo mi svoju vjeru kroz svijet, nego da vjera nosi nas.
Ivan Glavinić
17. lipnja 2018.
za novine: 043Bjelovarski tjednik, 2018.
Odgovori