Oblaci se
nad nama nadimlju.
Jedan drugog pretječe,
svak se sa svakim nadvisuje.
Nebo im je dom.
A mare li za to?
Čas se raziđu na sve strane,
i osvjetlaju svima obraze,
čas se o prsa teško bore
i mršte se ljuto pred svima.
Plaču, grome i tuku se nad nama
Dok mi strepimo ispod
isprazne maglovite gužve.
Ćudljivi su oblaci:
sad slikaju neke poznate oblike
kao djeca na papiru neba,
sad se rugaju i sve straše
kao nasilnici bez povoda.
Osluškuju li naše sne i more?
Oblaci imaju neki svoj život
na nebu, ali ispod Neba.
Blagi i oholi, veliki i mali,
moćni i slabi natječu se
nad nama.
Kao da neće svi jednom pasti.
Ivan Glavinić
Odgovori