Danas, na Svijećnicu, čuli smo kako su Marija i Josip prinijeli za žrtvu dvije grlice ili dva golubića. To se tumači kao žrtva siromašnih. Isusovi roditelji su prinijeli žrtvu siromaha.
No, što to znači da su prinijeli žrtvu siromaha (dvije grlice ili dva golubića, bez janjeta)?
To znači da Isusova obitelj iz nama nedovoljno poznatog razloga nije mogla prinijeti redovitu žrtvu: grlo sitne stoke. Možda su i inače bili siromašni, možda samo nisu baš u to vrijeme imali sredstva za tu žrtvu [jer su, moguće, iscrpili sredstva hodajući od Nazareta do Betlehema, pa u Egipat, pa natrag iz Egipta u Jeruzalem (treba platiti i hranu i smještaj – i u ono vrijeme!)]
Ne znamo što je materijalni razlog njihovog žrtvovanja samo ptića. Samo znamo da su prinijeli žrtvu koja je bila propisana za one koji “ne mogu naći dovoljno sredstava za grlo od sitnog stada” (Lev 12, 8 ) Bez prinosa janjeta. Žrtva siromaha. Dovoljno je da to znamo.
Druga mogućnost je teološka i znakovita:
– Običaj je bio da se prinese janje kao žrtva. No, kako prinijeti janje za žrtvu Marijinog pročišćenja? Marija je bezgrešna, djevica, a njezin Sin savršeno istinsko žrtveno Janje koje će samo sebe prinijeti za žrtvu? Marija je siromašna grijehom i “nečistoćom” jer je blažena među svim ženama. Ona je i majka onoga koji je Jaganjac Božji (Janje dostojno). Ne može prinijeti njega samog. A i zbog njezinog blaženog stanja, samo je Bogu znano je li zaista bilo potrebno prinositi žrtvu za Mariju – onu koja je sva čista. A i njezin Sin je savršeno Janje. Ne samo janje bez mane kao druga janjad koja se prinosi. On je i savršeno Janje. Nema veće žrtve, a njega ne može prinijeti. A Zakon (=Božje zapovijedi) treba ispuniti, jer Marija je potpuno poslušna Bogu.
Ovdje možemo, po osobnom viđenju, promatrati nekoliko mogućih slika kojima je Bog naznačio svoje djelo otkupljenja:
– Marija ne može prinijeti za žrtvu janje bez mane, jer u naručju nosi savršeno Janje. Ima već janje dostojno žrtve, ali ono ne može biti obredna žrtva Bogu jer je to – njezin Sin. Bog se pobrinuo da njihova žrtva pred Zakonom bude valjana, tako što je dopustio da Sveta Obitelj (barem tada) doživi siromaštvo. Kao što se jednom pobrinuo da Abraham umjesto Izaka prinese grlo krupne stoke. Ni Abraham ni Marija ne prinose jedino najbolje što imaju – svoje sinove. Ali ipak ispunjavaju Zakon jer Bog proviđa način. Bog se brine da njegovi vjerni uživaju njegovu posebnu naklonost, ali i da vjerno izvrše pravednost Zakona kojeg je on sam dao. On sam će je savršeno izvršiti žrtvom svoga Sina – Jaganjca na križu.
– Marija prinosi žrtvu za svoje očišćenje iako je prečista, kao što će i Isus na Jordan doći k Ivanu na krštenje, iako je Sin Božji. Oni time ispunjavanju pravednost zakona: Marija to već predkazuje svojim činom žrtvovanja (svjesno ili nesvjesno). Marijin čin je čin potpune pravednosti i poslušnosti Božjem Zakonu. Isusov čin je djelo Zakona samog: on vrši svoju pravdnost kao Zakonodavac (pravi Bog) i ujedno vodu krštenja svojim ulaskom u nju posvećuje kako bi po njegovom pashalnom otajstvu imala puninu moći čišćenja i obraćenja u ime Presvetog Trojstva.
– Nedostatkom sredstava za janje, tj. ostvarenjem da Sveta obitelj prinosi ptiće, Nebeski Otac se pobrinuo da već tada naznači tko je Isus – on je žrtveno Janje koje nije samo bez mane nego je i savršeno. Janje koje će poslije biti prinešeno da sve ljude pomiri i otkupi od ropstva smrti i grijehu. Jedina savršena žrtva koja će se dati ne kao žrtva samo za one koji prinose, već kao žrtva za sve ljude.
Izraelci su stavljali ruke na glavu janjetu prilikom žrtvovanja. Isus je Janje kojemu su “na glavu ruke stavili” i Rimljani (pogani) i onodobni Židovi – kada su ga predali da bude ubijen na križu. Tako je označeno da on otkupljuje sve ljude: i Židove i pogane (nežidove).
– Tekst Lukina evanđelja kaže: ,,Kad se navršiše dani njihova čišćenja” (Lk 2 ,22). Fra Darko Tepert to u jednom javnom komentaru na društvenim mrežama ovako tumači:
O čijem je čišćenju riječ? Nakon poroda trebala se očistiti samo žena, pa bi trebalo stajati: ‘njezina čišćenja’. Čini se da je Luka svjesno koristio množinu kako bi ukazao da nije riječ o žrtvi iz Lev 12 nego o onoj iz Lev 5, to jest upravo o žrtvi za očišćenje siromahā, pri čemu se pod siromasima pretpostavlja izraelski narod, ali i pogani radi čijeg je ‘prosvjetljenja’ i ‘slave’ Isus i došao (Lk 2,32).
Zaključak
Tako Isus u jednome činu ispunjava Zakon kao Veliki Svećenik, ali i Zakonodavac (pravi Bog). A ujedno i kao savršena žrtva savršeno ispunjava Zakon i tako k vrhuncu dovodi sve druge žrtve: iako su učinkovite, ipak su nepotpune, jer nisu apsolutne. Isus je pravi Bog – vječan. Zato je on kao žrtva apsolutna žrtva. On dopunjava i nadilazi ono što je bilo nepotpuno u prijašnjim žrtvama. Odsada je očišćenje i pomirenje moguće u njemu i po njemu.
Mali detalj, a tako moćan: dva ptića, a tako veliko značenje mogu imati i ta dva ptića i janje koje nije prineseno. Ali se samo prinijelo za sve nas. Njemu – Isusu Kristu – pravome Bogu i pravome čovjeku, hvala i slava u vijeke.
Ivan Glavinić
Odgovori