Katolički portal bitno.net objavio je povodom smrti pape Franje tekst osvrta na primjenu papinih inicijativa u Hrvatskoj. Autor teksta je Ivo Džeba, jedan od istaknutijih mladih katoličkih komentatora. Stoga je sam tekst njegovo osobno mišljenje i stav. U tekstu dominira negativna atmosfera, kojom se dočarava i zaključak, koji je, uostalom, naznačen već u naslovu: Ruku na srce, Papine inicijative u Hrvatskoj uglavnom smo ignorirali, ali još to stignemo ispraviti
Uz poštovanje slobode mišljenja autor malo pretjeruje u negativnosti svojoj analizi. Vjerujem kako je to plod nepoznavanja stanja na terenu, budući da je crkvena svakodnevica u Hrvatskoj često izvan fokusa javnosti i mainstream medija, a katolički mediji nisu dovoljno prepoznati u Hrvatskom društvu, pa njihove vijesti često ne dopiru dalje od njihovih vjernih pratitelja. Sve to stvara situaciju u kojoj aktivnosti u Crkvi u Hrvata prolaze ispod radara.
Poseban slučaj su oni mediji koji promiču siju strah i mržnju prema katoličkoj Crkvi i katoličkom nauku, a često kleveću i kako Crkva u Hrvatskoj ne podnosi papu Franju, kako ga ignorira ili čini suprotno od onoga što on govori. Na takve medijske prostore i bljuvotine inače ne bismo trebali svraćati pozornost, ali njihov utjecaj na politiku i društvo čini ih nezanemarivima.
Stoga, kako bi se ipak mogle učiniti odmjerenije analize i donijeti pravedniji stavovi evo nekoliko primjera primjene inicijativa Pape Franje u Hrvatskoj.
Sinodalnost
Sisačka biskupija je prošle godine uspješno završila svoju mjesnu biskupijsku sinodu i objavljen je dokument s izjavama i odlukama. Većinu članova te sinode (pa čak i Tajništva) činili smo mi laici, a velik dio i žene.
Sinodalnost kao model crkvenog života u Hrvatskoj je već desetljećima u dobrom zamahu, budući da se on na najnižim razinama tiče djelovanja župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, uključivanjem laika u suodgovornost u pastoralu. No, sinodalnost se tiče i neformalnog i formalnog savjetovanja s laicima, kao i povjeravanja zadaće vodstva ureda i odbora laicima. I to je u Crkvi u Hrvatskoj već godinama praksa koja u praksi ne ovisi toliko o inicijativama pape Franje, koliko o povjerenju ordijanirija u laike.
Treba imati na umu sinodalnost ne znači svesti klerike na puku izvršnu vlast koja provodi odluke nekih odbora. Naprotiv, sinodalnost znači savjetima i potporom nošenje odgovornosti, svatko prema svom stupnju i staležu, ali ipak ne izbjegavajući pomoći drugome. Postoje zdrava i nezdrava sinodalnost, o čemu sam već pisao ovdje. Treba graditi zdravu, a ne treba zanemarivati opasnosti one nezdrave sinodalnosti u Crkvi.
Uloga žena u Crkvi
Papa Franjo isticao je važnost i ulogu žena u Crkvi i sam im davao vodeća mjesta u mnogim uredima. U Crkvi u Hrvatkoj žene su već dugo vremena dio vijeća, odbora, profesorice na teološkim fakultetima, lektorice, pastoralne suradnice u župama. No, žene vode i mnoge urede i ustanove u Crkvi u Hrvatskoj: od vrtića i škola, preko (nad)biskupijskih ureda i Caritasa do istaknutih uloga u tijelima HBK.
U medijima se o tome rijetko priča. Možda razlog za takvu medijsku šutnju leži u tome da nam je postalo posve normalna stvar da se na žene gleda kao na one koje imaju snagu i Božje talente za suodgovornost u Crkvi.
Je li ipak, usprskos svm brojkama, premalo žena na istaknutim ulogama u Crkvi? Je li premalo laikinja u tim ulogama, u odnosu na broj redovnica? To je u savjesti i odgovornosti hijerahije. No, nije dobro da mi u Crkvi razmišljamo o podjeli odgovornosti samo u kontekstu kvota i podjele fotelja. To je razmišljanje koje dovodi o rasprava i svađa oko toga tko je veći, bolji, vredniji i kome treba pripasti koji dio moći. Znamo kako su apostoli bili posramljeni kada ih je Gospodin pitao za temu takve njihove rasprave.
Stoga, treba priznati Crkvi u Hrvatskoj da ulogu i doprinos žena priznaje u svakodnevnoj praksi, barem što se tiče povjeravanja službi. Tu nam inicijative pape Franje mogu poslužiti kao potvrda da smo na dobbrom putu i da nastavimo još više unaprijeđivati svijest o vrijednosti žena u suodgovornosti za život Crkve.
Pastoral braka i Amoris laetitia
Što se tiče pastorala braka i rastavljenih, on je od pobudnice Amoris laetitia postao neizbrisiva točka u pontifikatu pape Franje. Već godinama znamo da je pastoral braka i obitelji potreban promjene i osvježenja, kao i to da rad s mladima i zaručnicima traži sustavniji i bolji pristup od dosadašnjeg. Tu se trebamo više zauzeti i zasukati rukave.
No, inicijative pape Franje o radu s rastavljenima nisu bez odjeka u Hrvatskoj. Potaknuo bih sve da prouče i prošire vijesti o susretima rastavljenih u Splitskoj i Zadarskoj nadbiskupiji. A u Zagrebu na Svetom Duhu postoji Zajednica obitelji Amoris laetitia. Biskupije provode kanonsko-pravne postupke vezane za ženidbu, a koji su spušteni na njihove razine.
Periferije: siromasi, potrebiti i okoliš
Periferije su uvijek tu i uvijek će biti siromaha – to je i Krist rekao. Koliko god mi činili, uvijek ćemo činiti manje od onoga što je maksimalno potrebno za siromahe. Ipak, u nas upravo crkvena ustanova – Caritas – nosi velik dio hrvatskog sustava socijalne pomoći. A u kontekstu socijalne pomoći i potpore, za pohvalu su inicijative udruge Betlehem, 72 sata bez kompromisa, 40 dana za život, prozor života, Cenacolo, socijalne samoposluge, pastoral zatvorenika – sve su to inicijative koje brinu o onima za koje malo tko mari i koje malo tko vidi.
K tome, postoji i aktivan rad s osobama s posebnim potrebama: u Zagrebu djeluju Antunovi ljiljani zajednica Vjera i svjetlo također djeluje u našim biskupijama, a također i obiteljska savjetovališta.
Posebno pitanje je pitanje migranata. U Hrvatskoj je ono danas uglavnom svedeno na pitanje izbjeglica z Ukrajine, stranih radnika i turista. U vezi s time, podsjetio bih na uvođenje misa na engleskom jeziku za strane radnike. Ne treba zanemariti niti institucionalne pozive protiv nezakonitog i nemoralnog iskorištavanja stranih radnika.
Važnu stvar na periferijama čini i evangelizacija na Ultri. Ta inicijativa je nešto što se premalo vrednuje, a predstavlja izlazak na periferiju, tj. među one koji su nama stranci (i u vjeri i moralu).
Što se tiče pitanja ekologije i enciklike Laudato si, to se pitanje tiče razina primjene. Ekološka pitanja su, dakako, i osobna pitanja, ali na razini društva, ta je tema prvestveno stvar političkog uređenja. Stoga joj pripada akademski, politički i aktivistički model primjene. Pa ipak, ekološke teme poput sortiranja otpada i odgovornosti za okoliš postale su dio školskog programa, a to ne treba zanemariti. Ne treba zanemariti niti jedan rizik: ekološke teme su (pre)često ideološki i ekonomski uvjetovane i predstavljaju poligon moćnika i politike za perfidne igre koristi. Zato je korisno da Crkva tu ipak ne srlja sa zaključcima.
A objavljena je i lijepa vijest da je mons. Vlado Košić u svojoj Sisačkoj biskupiji jednu zatvorsku kapelu proglasio oprosnom crkvom, po uzoru na papu Franju.
Mogućnosti i otvorena pitanja
Dakle, inicijative pape Franje u Hrvatskoj nisu zanemarene. Treba uočiti mnoge stvari koje su postojale i prije papinih inicijativa i koje su služile upravo onoj svrsi koju je on isticao. Treba “pročešljati” tihi i neeksponirani pastoral udruga, biskupija i župa kako bi se moglo pravilno analizirati što se sve čini, a što posve odgovara smjeru na koji je papa Franjo uputio.
Ne treba olako zanemariti niti jednu važnu činjenicu oko papinih poziva i poticaja: kada papa govori ili poziva na nešto cijelu Crkvu, onda se to ne tiče samo Europe, nego Crkve po svemu svijetu. Zato se i ne mora baš uvijek svaki pojedini poziv ili inicijativ odnositi na nas kao da smo mi u Hrvatskoj općenito zakazali.
Naime, postoje dijelovi Crkve u svijetu i na mjesnim razinama gdje mnoge stvari još nisu na onih potrebnim razinama, a drugdje su već dostigle i pohvalnu razinu. Primjerice, laici i žene još uvijek nemaju svugdje ulogu koju mogu imati u Crkvi, a postoje i mjesta gdje laici ne prihvaćaju odgovornost, već potiču klerikalizam. Postoje neka mjesta gdje su župna vijeća, biskupijski odbori i slične skupine samo formalne grupe i ne ispunjavaju svoju svrhu. Postoje mjesta gdje se ekološke polittike zanemaruju. Žene nemaju svuda u svijetu ista prava ili isto poštovanje. Svijet je raznoliki prostor života i čovječanstvo nije svuda na jednokom stupnju razvoja, pa ni svijet u Crkvi po nekim pitanjima nije na jednakim razinama. Stoga pozive i inicijative treba iščitati na pomoću različitih ključeva, od kojih je važan i onaj kontekstualni.
Istina, ima zaista mnogo stvari koje bi bilo dobro unaprijediti u Crkvi u Hrvatskoj. Jedna od takvih je i pastoral onih koji su nama već desetljećima periferija – Romi. Oni imaju pravo na još aktivniji pastoral i bolju evangelizaciju, a za je dobra suradnja političke i crkvene sfere, jer je i njihova društveno-politička intregracija još uvijek preslaba. Također, nedostaje hospicija i centara za palijativnu skrb, te bi tu Crkva mogla biti veći zagovornik ili graditelj sustava. Nužna je veća zauzetosti oko pitanja organiziranja javnog i privatnog smještaja za stare i nemoćne i oko pastorala istog. Smještaj za umirovljenike i nemoćne je još uvijek mnogima nedostupan, iako danas on ne predstavlja više odbacivanje starihij, već važnu ulogu u brizi za kvalitetu njihovog života.
Na razini institucionalnog pastorala, župna i biskupijska pastoralna vijeća mogu biti još važnija mjesta suodgovornosti u Crkvi. Također i odnos prema političkim moćnicima mora biti odmjereniji i više obratiti pažnju na rizike za pastoral koje takva veza s politikom sa sobom nosi.
Zaključak
Mislim da je već ovaj mali prikaz dovoljan kako bi se ispravno zaključilo da inicijative pape Franje u Hrvatskoj nisu zanemarene, iako još uvijek ima mjesta za poboljšanje onoga što već postoji.
Ne treba se nabacivati sitnim kamenčićima generalizirajuće prozivati Crkvu u Hrvatskoj da je baš sve zanemareno. Nije. Ima mnogo toga što nije vidljivo u javnosti.
Krist je činio mnoga čudesa koja nisu zapisana. I mi trebamo činiti mnogo toga o čemu se neće govoriti. To nam je zadaća, ali i rizik, jer se nekome može činiti da ne radimo dovoljno. Ali, važno je biti u Božjim očima vrijedan radnik. Oči svijeta su drugotne u odnosu na Njega.
Ivan Glavinić
Odgovori